Arhiva 17.09.2013. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:25.

Nikola Lesar: Putopis jednog kuhara - Hanoi, Vietnam

Intervju s Nikolom imali ste prilike pročitati u broju objavljenom 3. rujna 2013., a kako putuje dalje i gdje se trenutno nalazi doznajemo putem njegovog bloga:

DAN – Nemam pojma koji – Hanoi
Evo konačno malo više o gradu u kojem bi bez problema mogao provesti i više od par dana. Čak se ubacila i buba da odem šljakati na par godina u Vietnam. Ozbiljan sam. Moram napomenuti da su lokalni ljudi ekstra ljubazni i vrlo rado podijele koju priče sa vama, bila ona bolna iz rata ili jednostavno neka totalno slučajna.

Hanoi je toliko opušten, a opet istovremeno jednako dinamičan. Dosta vam je jedan špancir po gradu da se zaljubite u njega. Čak i onaj kaos na cesti postane simpatičan i jednostavan kad provedete par dana u njemu. No u ovom postu ne mislim toliko pisati o samoj hrani koliko o ljudima koje sam upoznao tokom tih 6 dana, jer mislim da zaslužuju barem jedan post.

Pa da krenem... Sobu sam dijelio sa par jako šarenih osobnosti koje su mi vrlo brzo prirasle srcu. Oliver – Englez sa kojim sam nastavio svoj put u Vijetnamu i trenutno rasturamo Hue, Cameron – surfer iz Australije koji jebeno imitira Borata, Thom – vjerojatno najzanimljivija osoba koju sam ikad upoznao, putuje već godina dana i krenuo je sa biciklom iz Londona, Charlotte i Fran – dvije frendice koje uživaju već duže vremena putuju Azijom. Moram priznati da mi nije bilo lako napustiti Hanoi.

Bilo je toliko zabavno da jednostavno nisam imao vremena taknuti laptop i staviti neku objavu. Od ispijanja fenomenalnih vijetnamskih ledenih kavi na malim stolicama na ulici, redovnog gablečarenja kod već domaće bake sa bagetima ( U baguette ide pačje meso, chilli, korijander, đumbir – megafino) pa sve do zajedničkih otkrivanja Vijetnama.

Priča koja se definitivno ističe od svih je ponoćna potraga za pivom. Pošto smo ispraznili frižider u hostelu, Thom, koji je obožava misije dok je lagano pripit, predlaže potragu za pivom. „Teško žabu u vodu natjerati“ – krenuli smo svi. Mislim da nije baš pametno lutati u ponoć nepoznati gradom koji još k tome slovi kao najopasniji u Aziji ali bilo nas je dosta. Cure su se odlučile na spavanac pa je ostala samo muška ekipa, pridružili su se još i jedan Šveđanin i Čeh.

Sama potraga za pivom pretvorila se u nešto puno više. Nakon 3-4 neuspješnih pregovaranja oko cijene, stižemo do skupine Vijetnamaca koji su si lagano provodili slobodno vrijeme u nekom restoranu. Umjesto nevolja, našli smo nove prijatelje. Jedan od njih je čak i pričao češki! Ponudili su nas hranom, za koju kasnije saznajemo da je bila meduza! Finaaaa meduza. Nešto tipa sirova lignja, možda malo žilavije. Popili smo im pola bačve domaćeg piva i još smo dobili 4 litre rižinog vina za put! Po putu je bilo još zabavnije ( a kad nije zabavno dok imaš 2-3 promila u krvi), Thom je kupio ogroman čekić na napuhavanje i imao par bitki sa Vijetnamcima po putu. Mislim da se nikad nisam smijao toliko u životu, zamislite 3-4 malih Azijata koji cipelare ogromnog Engleza koji izgleda kao Thor sa gumenim čekićima! Normalno, pošto smo se toliko zbližili odlučili smo se i za zajedničke tetovaže! Nisu bile prave tetovaže.

Opraštanje je bilo bolno, Cam nastavlja sjeverno prema Sapi, cure lete u Bangkok, Tom pitaj boga kud, a ja i Oliver za Hue. Super ekipa i prijatelji za cijeli život . U planu je i neki povratak u Tajlandu.

U ovom gradiću samo noćimo, nema pretjerano puno toga za raditi, a slijedeća postaja je Hoi An, malo drugačija priča od Hanoi-a, čujem da ima super plaže i toplo more, jedva čekam!