Nikola Lesar: Putopis jednog kuhara - Hoi An, Vietnam

DAN 31 – Hoi An, Vietnam
Već sam skoro pol puta u Vijetnamu, pa kud lete ovi dani...

Put sam nastavio južno sa Oliverom, novostečenim prijateljem iz Engleske. Znate da se Englezi hvale koliko cugaju po pubovima i da su jedni od najotpornijih na alkohol na svijetu. Not true!

Trenutno se nalazim u malom gradiću pod imenom Hoi An. Hue smo totalno preskočili zbog kiše koja je kvarila svaki dan i jednostavno ne bi pomoglo nit da sam imao 10 kišobrana. Kad smo se vozili od Hue-a do Hoi An-a, prolazili smo kroz ceste koje su bile totalno poplavljene i gospon vozač je ko Rambo vozio kroz njih. Probijanje kroz novonastale rijeke i jezera je rezultiralo mokrim ruksacima koji su bili u spremnicima autobusa. Monsun treba doživjeti, teško je opisati količinu kiše koja pada od jutra do sutra. Još vrijedno spomena – valovi. Prvi put u životu vidim ovakve valove. OGROMNI SU! More nije izgledalo primamljivo jer je bilo blatnjavo zbog kišurine, ali valovi... Nemam pojma da im se divim jer bi se najradije zabacil u jedan od njih ili zbog straha od veličine. Sick!

I eto me sad u gradu koji ima rajske plaže koje su mi naravno nedostupne zbog kišurine . Jučer sam ipak odlučio poslušati Shaletov savjet i malo otplesati na kiši. Nije toliko topla koliko se čini. Sad se barem mogu hvaliti da sam plesao pod monsunskim oblacima, za pohvalu.

Gradić je prekrasan, totalno drugačiji od onih malih gradova u Kini. Normalno, ovo su tropi . Palme, kokos, bambus, vruuuuuuuuuuuučinaaaaaaaaaaaaaaaaa ! Ljudi odmaraju u mrežama koje su vezane za palme, bake odmaraju uz kavu (koja je fenomenalna)... Ako vam se pije kokosovo mlijeko – ima ga na svakom uglu. Trenutno se odvija mid-autumn festival koji je koliko kužim više zabava za klince. Oblače se u zmajeve i bubnjanjem tjeraju zle duhove. Okinuo sam fotografiju i ostao bez 10 kuna jer me skupina okružila. Money! Money! Money! Mamu ti!
Dam im neke novce i još mi maznu paketić Oreosa koje sam kupio prije 3 minute. Al dobro, neka im bude .

Vidi se da turizam nije još jača strana ove države ali definitivno ide na bolje. Većina klinaca zna barem osnovu eng. jezika dok se starije generacije još muče ali jednostavnije ih je za razumjeti od Kineza. Da ne zaboravim napomenuti srdačnost ljudi. Pretpostavljao sam da ne bude iste mjere ljubaznosti kad „otplovim“ iz Hanoia ali je definitivno još tu, double the size!

Posjetio sam i plac na kojem opet pronalazim tonu različitih stvari. Već sad poznato tropsko voće, rezanci, mesine, začini... Kad sam šetao kineskom tržnicom imao sam osjećaj ko da me bude neko lupio toljagom po glavi zbog fotografiranja, a tu totalno drugačija priča. Ljudi te zovu do štanda i nude da probaš. Najsimpatičnije od svega je koliko se trude stare bake pričati eng. a baš im i nede najbolje. Oli veli da je to zbog toga jer vidi $$ na našim licima, al ja mislim da je totalno drugačija priča. Rat je ostavio teške posljedice na zemlji i ljudima ali koliko vidim čeka ih svijetla budućnost.

Kaj se tiče same hrane, Vietnam je zakon! Puno se papaju juhe koje dolaze u raznim nazivima, Pho nekaj, Bun nekaj.. Znam da je Ga picek a Ga (Gaaaa :P) riba . Hoi An je ima puno utjecaja iz Kine i Japana pa su i neka jela slična. Npr, imaju već svima poznate dumplingse koji su malo drugačiji jer je punjenje nalazi izvan samog tijesta i imaju fora ime – White Rose . Na skoro svakom koraku su štandovi sa baguettima (utjecaj Francuza) koje vam pune sa omletima, mesom, lignjama – you name it, they have it.

Opet skačem na ljude. Do sad sam imao upoznati tonu Vijetnamaca koji vam ljubazno prilaze na cesti i započinju priču s vama. Tek toliko, zanima ih! Većina njih nema pojma za Lijepu našu, tek se neki sjećaju '98 i Davora Šukera. Starije generacije znaju za Tita, i to je više manje to!

Mogu reci da uživam, više nego u Kini! Makar nije ni Kina bila toliko loša, da ne bi bilo da govorim bez veze, ali mi Vijetnam više leži. Čak sam i poslao molbu za neku šljaku, ako prođe – prođe. Bilo bi super ostati malo duže tu, nakon završetka puta!

Prognoza izgleda puno bolje za sutra, nadam se ne bude padala kiša pa da okinem par fotografija te plaže koju toliko hvalim, normalno – nakon kupanja.