Kolumne 11.10.2009. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:35.

Ne dajte se MTČ-ovci, uzeli su vam kruh, a sada vam žele uzeti i - dostojanstvo!

Prvo primitivac i nacionalist, a tek onda gradonačelnik Splita Željko Kerum osnovao je Hrvatsku građansku stranku. Kakve veze ima Kerum s građanstvom? Po čemu je Kerum – građanski, odnosno elegantan, profinjen, civiliziran?! Ni po čemu. On je suprotnost građanskim obilježjima: primitivan, neobrazovan, nasrtljiv, prostak, nasilnik (i verbalni, i fizički) te šovinist. Zato bi bio adekvatniji naziv stranke koju vodi Hrvatska prostačka stranka ili, kao što je to na Radiju 101 rekao Denis Kuljiš Hrvatska stranka seljačina. Osim što je građan(in) državljanin neke države, ili stanovnik grada, što je opće određenje, građan(in) je (i svojstvo) osoba civilizirana ponašanja. Kerum je osoba necivilizirana ponašanja. Po Kuljišu seljačina, osoba koja se ponaša vrlo neuglađeno, prostački, nepristojno. Prostak. Po zdravlje nacije i te kako opasan tip. Ili, kao što reče neki dan Igor Mandić na HTV-u: „Kerum je građanin iz Muća i teško da bi mogao predstavljati građansku stranku. To bi mogla biti mućka, ili mućkaroška, vlaška stranka, ali ne građanska... Kerum je ideološki pajac, početnik u teškome poslu koji nekontrolirano govori nečuvene gluposti koje su bliske nacifašizmu... To da Srbi moraju znati gdje im je mjesto stravična je rečenica koja se nije čula u Hrvatskoj od vremena Tuđmana. Prije toga se nije čula od vremena Hitlera i Mussolinija. Zamijenimo riječ Srbin riječju Židov i i dobivamo osnovni postulat nacifašizma...“

Šovinistički prvaci

Pravnim je stručnjacima jasno da Kerum potiče mržnju, za što mu nemali broj mućlaroša plješće. Jedan od njih je i Luka Podrug koji tvrdi da 99 posto građanske Hrvatske misli kao i Kerum, ali se to ne usudi izreći. Niti Kerum, a niti splitski šovinistički prvak Podrug ne znaju što građanstvo jest. Hrvatska koja misli poput Keruma i Podruga nije, naravno, građanska. Nego kakva? Opasno necivilizirana. Nazadnjačka. I, na svu sreću, u manjini. Podrug tvrdi da je Aleksandar Stanković dobio emisiju „Nedjeljom u 2“ zahvaljujući svom srpskom zanatu i pripadnosti toj manjinskoj, privilegiranoj skupini. Zar te Podrugove i one Kerumove poruke nisu mrziteljske? Jesu. I Kerumove i Podrugove izjave imaju rasistička obilježja. Jedino ih ne vide Bajić i njegovo državno odvjetništvo, što, uostalom, i nije neka novost. Zato Hrvatska jest nepravna, država čije institucije štite korumpirane političare, tajkune, kriminalce, poticatelje korupcije te svakojake druge kršitelje zakona i morala. Neće ni Kaptol reagirati na Kerumov i Podrugov rasizam, ali hoće kada Mesić traži poštivanje Ustava. Većina hrvatskih političara tobožnjega desnoga centra štiti ili prešućuje ama baš svaki Thompsonov ustašluk. Povici čitavog maksimirskog stadiona „Ajmo, ustaše“, „Za dom spremni“ prihvaćaju se sa simpatijama i opravdavaju.

I u Njemačkoj su odmahivali rukom

Najveća je laž kada i vlast, ali i takozvani intelektualci na taj puzajući nacizam nonšalantno odmahuju rukom. Rezultat odmahivanja rukom je gradonačelnik Splita s na HTV-u promoviranim programom: „Srbi moraju znati gdje im je mjesto!“?! Čemu se možemo nadati kada ta moralna nakarada uđe u parlament? Hoće li na ulazima u bolje splitske lokale izvjesiti poruke: „Srbima ulaz zabranjen“? Uostalom, Kerum je nakon osnivačke skupštine obiteljske stranke (kao što je i obiteljska uprava grada Splita) jasno poručio svim svojim podruzima, ali i sklonim mu državnim odvjetnicima: „Iza svega što sam rekao – stojim!“ Kerum potvrđuje jest šovinist. On stoji iza tvrdnje da Srbi trebaju znati gdje im je mjesto. Ne za stolom gradonačelnika. Ali ne samo da šovinizam nečinjenjem podupire državno odvjetništvo, već šovinizam šutnjom podupiru i mnogi politički „prvaci“ te većina stranaka koja kao da nije čula što Kerum govori. Prave se gluhima, kao što su se gluhima i slijepima pravili Nijemci tridesetih godina prošloga stoljeća. To da Srbi moraju znati gdje im je mjesto (vrlo brzo će morati znati gdje im je mjesto Židovi, loši Hrvati i, napokon, svi nehrvati) ne poručuje neki pijani klošar za šankom, već gradonačelnik drugoga grada u Hrvatskoj. Koji potom niječe – jer je, među ostalim, karijerist i kukavica, pa se plaši da bi zbog „istine“ mogao ostati bez fotelje – da je šovinist. Ali iza svega što je izrekao – stoji. A stoji iza tih Kerumovih riječi i državno odvjetništvo, vladine i nevladine institucije, uz pokoju iznimku. Koje su mala luč u velikome mraku. A taj će mrak biti još veći ako se Kerum uspije dokopati fotelje u Saboru. Što nije nemoguće u zemlji u kojoj su na cijeni lopovi i primitivci. Svi ostali – pakirajte kofere. Nećete?! Vama koji ostajete mjesto je ispod Kerumova stola.

Krivi su tajkun(čić)i

U kerumiziranoj Hrvatskoj podobni su pomogli lopovima da raskrčme što se raskrčmiti dalo. O čemu svjedoči praksa. Čim u središnjoj (dez) informativnoj emisiji HTV-a čujem riječ Čakovec, znam da se ili izlila Mura, ili je neki slovenski Kerumov pandam prisvojio dio Međimurja, ili su se potukli Romi, ili se dogodila neka druga nesreća. Prema Međimurju se – zahvaljujući nesposobnim međimurskim političarima (čast iznimkama, točnije – iznimci s inicijalima D. L., čiji ću identitet čuvati zbog toga što bi mogao, otkriju li ga rodoljubi poput Keruma i Podruga, završiti pod stolom) – ostatak (medijske) Hrvatske odnosi kao prema oboljelom slijepom crijevu. Nova županijska vlast tu percepciju nije pomakla ni za milimetar. Ovaj put se nisu potukli Romi, nije se izlila Mura, ali se, naravno, dogodila nesreća. Kakva? Privatizacijska. Negdašnji tekstilni gigant, ponos Međimurja – MTČ, uspjeli su razni „vlasnici“ i razni „menadžeri“ baciti na koljena. Uspjeli su ga uprosjačiti te svojom što nesposobnošću, što gramzivošću, što pokvarenošću ozbiljno narušiti dostojanstvo onih koji su MTČ svojim znojem i znanjem gotovo stoljeće izgrađivali. Nije za propast MTČ-a – a ona je, nemojmo se zavaravati, izvjesna – kriva recesija, već nesposobnost i nezainteresiranost tajkun(čić) a.

Međimurci na barikadama

„Opet vi Međimurci dižete barikade! Opet se bunite! Opet osvajate tvornice! Ali, niste li okasnili?!“ – govori mi na telefon prijatelj Zlatko. Smiju li, doista, radnici zauzeti nečiju tvornicu? Evo i protupitanja: „A jesu li je oni koji su je uzeli smjeli – uzeti?! Jesu li je platili? Jesu li je pošteno isplatili?“ Jesu li nasilnim činom radnika pogažena prava vlasnika? Evo, ponovo, protupitanja: „A što je s pravima radnika? Ne gaze li se ona već dva desetljeća? Ne tjera li ih se iz tvornica na ulicu kako bi tvornice pretvorili u gradilišta za stanove i shopping centre? A što je s pravom na rad?“ Kada mi netko odgovori na ova moja protupitanja, tada ću ja, drage volje, odgovoriti na pitanja. Sve dok država ne štiti radnika, sve dok država dopušta da sudovima vlada zakon Divljeg zapada (tko da više i tko ima više, novca ili moći, na njegovoj je strani i pravda), sve dok privilegirani vojnici raznih partija, frakcija i podzemnih klanova na najmutnije moguće načine dolaze do imovine koju su radnici stvarali desetljećima, sve dok država (pro)daje tvornice uništavateljima proizvodnje bez ikakve zaštite radnika, radnici su primorani zaštititi sebe. Zato što to nitko drugi ne čini. Zato, Međimurci, MTČ-ovci, ne popuštajte, organizirajte se, ne vjerujte bez pisanih jamstava, izdržite i – neka vas ne bude stid jer, braniti pravo na rad, plaću i dostojenstven život nije sramota – zovite u pomoć. Koga? Sve nas. Zovite, naravno, i USKOK koji mora ispitati kako je to tvornica s međunarodnim ugledom, s nekoliko tisuća zaposlenih, ostala bez sirovina, bez proizvodnje i s tek manje od 200 radnika?! Tko je to i kome prodavao MTČ? Koliko je platio? I kome.

P.S. Koliko je Hrvatska naopaka država svjedoči i primjer materijalno i moralno devastiranog HEP-a. Vlada je smijenila čitavu Upravu, za čijeg je novog šefa imenovala stanovitog Lea Begovića. Je li on enegretski stručnjak? Da je, ne bi bio šef HEP-a, već, možda, šef kakve bolnice. Begović je državni ministar, dakle, politička, a ne stručna osoba. Kao politička osoba bio je postavljen za šefa Nadzornoga odbora. Gdje? Pa, u HEP-u. Begović je nadzirao Mravka. Žmireći. I zbog toga je postavljen za šefa Uprave. Je li to neki SF? Je, ali ga mi, na žalost, živimo. Nemaju samo Splićani Keruma, ima svoga Keruma i SDP ali se on odaziva na ime (i prezime) Zoran (a kako bi drukčije) Vinković. , Nakon što su ga uhvatili u kokošarenju (za isti je put uzimao dnevnice i od Sabora i Grada Đakova, kojim šefuje) te ga je Povjerenstvo za sukob interesa kaznilo premalom novčanom kaznom (hoće li biti kazneno gonjen, ne zna se), Vinković je poručio: „Tu kaznu si mogu objesiti na onu stvar!“ Nakon svega toga SDP-ovci guraju glavu u pijesak misleći da javnost ne vidi njihovu neprincipijelnost. Da je to HDZ-ovac napravio te da je nakon kokošarenja još i prostačio, SDP-ovci bi ga prvo razapeli, a potom tjednima gađali strelicama. A da izbace Vinkovića iz SDP-a? Neće. On je njihov mangup. A ni ne žele ostati bez utjecaja u Đakovu. Pa, koja je onda razlika... Nema razlike... Samo je naivci traže.

Izvor: 2840