PISMO IZ ZAGREBA: A tko je odgovoran ako nije Kalmeta?! Svemirci!?

Biti svjestan svog neznanja veliki je korak k znanju. Ali, na žalost, hrvatski političari nisu često svjesni čak ni svoga neznanja. I ne sumnjaju. Da sumnjaju, znali bi. Naime, svako znanje proizlazi iz sumnje, a svršava u vjerovanju. Većina hrvatskih političara malo zna, pa zato ni ne može znati da je znanje otrov koji u velikim dozama liječi, a u malim ubija. Oni koji manje znaju zadovoljniji su sa sobom i s onim što znaju. I zato ministar Božidar Kalmeta može – po vlastitu priznanju – mirno spavati. Zato što malo zna. A što mu se događa u Vladinu resoru za koji je zadužen, ne zna gotovo ništa.
„Ja ama baš ni za što nisam odgovoran!“ – izlanuo je nekoliko u puta posljednjih nekoliko dana Kalmeta.
„Kalmeta ne može biti kriv kad nije znao!“ – brani premijerka Jadranka Kosor Kalmetu od krivice. Koju mu zasada nitko ni ne nabija na nos.
„Vjerujem da Kalmeta nije znao što se događa u Hrvatskim autocestama!“ – uporna je u zaštiti neznanja J. Kosor. No, premijerka ide čak i dalje u amnestiji svojim najbližih suradnika: „Kalmeta ne može biti odgovoran za afere u HAC-u!“ A kakva je Vlada čiji ministri ništa ne znaju i nisu ni za što odgovorni? Neodgovorna.
Ne dajem mandat!
Zar je onda čudno što Kalmeta neće dobrovoljno napustiti resor u kojemu caruje kriminal?!
„Ja ne dajem mandat na raspolaganje jer nisam kriv!“ – kreše javnosti u brk Kalmeta pojašnjavajući model funkcioniranja moćnika u Vladi: “Zapovjedne odgovornosti nema. Ja ne mogu odgovarati za čitav niz tvrtki koje se nalaze u mom resoru.“
Otkako je nagoviješteno izvlačenje iz ladica dokaza o korupciji u HAC-u, ministar Kalmeta, premijerka Kosor, predsjednik Sabora Luka Bebić, predsjednički kandidat HDZ-a Andrija Hebrang te mnogi drugi moćnici na vlasti iskazuju zavidno neznanje o tome što je odgovornost, a što krivica. Krivica je djelo krivca, a odgovornost je savjesno i valjano obavljanje dužnosti. Nečije djelo, odnosno, nedjelo treba dokazati na sudu. Sumnja pokreće istragu, rezultati istrage dovode sumnjivca do suda, a sud utvrđuje krivicu. Odgovornost je nekrivična, nekaznena, često (tek) moralna ili, kada je riječ o politici - politička. Odgovoran ili moralan političar shvaća odnos prema dobru i zlu, dakle - razlikuje dobro od zla, poštuje društvena načela, norme i običaje o ponašanju i odnosima među ljudima, grupama, odnosima u poslu...
Nije znao?!
Znači, premijerka je u pravu kada tvrdi da njezin ministar nije kriv. Nije kriv dok mu se ne dokaže suprotno. No, zbunjujući je drugi dio Kosoričine tvrdnje: „Kalmeta nije kriv kad nije znao!“ Premijerka ne razlikuje krivicu od odgovornosti, ili, naprosto relativizira i krivicu i odgovornost te ne dovodi u vezu znanje i odgovornost. A to je – neodgovorno. Ako Kalmeta nije znao što se događa u HAC-u – a znao je – tada je neodgovoran. Ili nesposoban. Premijerka, dakle, tvrdi da Kalmeta svoj posao ne obavlja savjesno i valjano. S čime se dobar dio javnosti slaže. Pa, ipak, nije jasno zbog čega nesavjesno i nevaljano obavljanje posla premijerka ne kažnjava smjenom?! Onu trogloditsku floskulu o nepriznavanju „zapovjedne odgovornosti“ Kalmeta je upotrijebio kao lošu, pogrešnu stilsku figuru jer se – naime – pojam zapovjedne odgovornosti upotrebljava u vojnoj, odnosno terminologiji vojnoga prava. Zabrinjavajuća je i Kalmetina tvrdnja o tome da on ne može odgovarati za čitav niz tvrtki iz njegova resora. Zašto ne može? Zato što je ili prevelik resor, ili Kalmeta ima nedovoljno velik umni, stručni (po zvanju je agronom) i radni kapacitet. Neznanje nije opravdanje za (ne)ogovornost. Nakon što je izrekla tvrdnju kako vjeruje da Kalmeta nije znao, premijerka bi ostavila utisak logične, pravične i odlučne osobe (liderice) kada bi rečenicu završila ...„zato ga smjenjujem.“
Znao je!
I neistina je, velika, mrska neistina da Kalmeta nije znao što se događa u HAC-u. Znao je jer je znala cjelokupna javnost. Znao je zato što su godinama o sumnjivim poslovima u HAC-u pisali i govorili novinari. Znao je, kao što je – uostalom – znala i J. Kosor, jer je saborski zastupnik Ivica Pančić više desetaka puta u Saboru, na radiju, u televizijskim emisijama, u novinama, na tribinama, u aktualnome satu upozoravao premijera Sanadera i Kalmetu na korupciju u HAC-u. Sposoban, moralan, odnosno odgovoran ministar sve bi te navode novinara, Pančića i mnogih drugih zastupnika provjerio. Ako se ministar ne bi toga sam dosjetio, odgovoran bi mu premijer naredio istragu. Umjesto da se počnu boriti protiv korupcije i lopova, Sanader i Kalmeta su se borili protiv onih koji su na korupciju upozoravali.
Nije se teško sjetiti bahatih Sanaderovih i Kalmetinih kalambura i eskapada kojima su pokušavali ismijati i omalovažiti sve one koji su ukazivali na korupciju u tvrtkama pod Kalmetinom ingerencijom. Tobožnjom vjerom u Kalmetino neznanje u izakulisne događaje u HAC-u premijerka Kosor javnost tretira kao nemisleću stoku sitnoga zuba, a Kalmetu, posredno, nesposobnim ministrom.
Slično je J. Kosor zborila i o Polančecu. Ali, sjetite se – nije teško jer dogodilo se to prije desetak dana – onako kako govori Kosor o Kalmeti, Kalmeta je govorio o Upravi HAC-a. Tvrdio je da nisu ni za što odgovorni, a kamoli krivi te da ih je Vlada smijenila zbog medijske histerije.

Mora znati!
Bio je to još jedan Kalmetin ispad zbog kojega bi u demokratskijim, pravno uređenijim i odgovornijim državama, odnosno društvima tvorac te nevjerojatne i neistinite konstrukcije istoga trena bio zauvijek (samo)odstranjen iz politike. Uostalom, HAC i HŽ nisu nevažne, već najvažnije tvrtke u Kalmetinu resoru i o njima je Kalmeta morao SVE, baš SVE znati. Može li znati sve? Ne može. Ali može i mora postaviti za suradnike one koji znaju. I Kalmeta je, a ne netko drugi, odgovoran što ne zna. Kalmeta je odgovoran za suradnike koji ili ne znaju ili – kradu. Zato što ih je on postavio ili pristao da mu ih postave. Za svoju desnu ruku u ministarstvu postavio je Livakovića, jednog od najiritantnijih državnih tajnika na kugli zemaljskoj. Doveo ga je iz Zadra kao čovjeka od povjerenja. Onaj prijetvorni lik Marija Lovrinčevića u HAC je ugurao lancman Sanader za kojeg se sumnja da je bio – ili još uvijek jest – glava korupcijske hobotnice. I zanimljivo je – što će, naravno, hobotničari energično negirati – da su mnogi dijelitelji poslova, ali i oni kojima je posao udijeljen, iz istog zavičajnog, interesnog, stranačkog te svjetonazorskog, kamenjarskog kruga.

P.S.
U što god se premijerka zaklinjala, nitko iz toga kruga nije nevin. Ili je neodgovoran (nesposoban, lijen, nedorastao dužnosti koja mu je povjerena), ili je upleten – u režiji rodijaka te (palih) stranačkih gurua - u pljačku. Bojanje tunela za 220 kuna po četvornome metru, umjesto za 46, može se okarakterizirati kao bezobzirno i bezobrazno otimanje novca. Skladgradnja, tvrtka osnovana 2003. godine, jedna od najomiljenijih i najvećih kooperanata HAC-a, stekla je na razlici tržišne u do neba napuhane cijene stotine milijuna kuna profita. Ako su radili po najnižim mogućim cijenama, a trebali su, kako to da su ostvarili toliki profit?! Šefu sindikata u HAC-u Mijatu Staniću kristalno je jasno ono što ne shvaća (točnije - ne želi shvatiti) premijerka Kosor: „Očekujem poštenu istragu jer bi bilo tužno da na ljude koji snose 10 posto odgovornosti padne sva krivica. Treba doći do osoba koje su zapovijedile da se daju poslovi, a ne zaustavljati se na onima čiji je rukopis na potpisu ugovora... Ministar Kalmeta ne može pobjeći od zapovjedne odgovornosti jer nije ovo incident, pa da kaže: ‘Slučajno se dogodilo, nisam znao’. Osoba koja ima tu moć da postavi i Upravu i NO ne može reći da nije odgovorna.“ Da su hrvatski branitelji početkom devedesetih branili Hrvatsku kao što danas Hrvatsku od korupcije brani Vlada, još uvijek bi trećina države bila okupirana. Tako dugo dok su nalogodavci pljačke na slobodi, korupcija će i dalje bujati. Da još uvijek nedostaje političke volje i odlučnosti za suzbijanje korupcije svjedoči i činjenica da u svim aferama – u koje su prstom uprli prvo mediji – stradaju samo izvršitelji. Nije se teško ne složiti s Radimirom Čačićem koji kaže: „Ova su uhićenja samo prvi korak prema iskorjenjivanju korupcije iz HAC-a, a sad je pitanje hoće li Državno odvjetništvo imati hrabrosti završiti posao koji je započelo. Pravi mozgovi koji stoje iza mutnih radnji u HAC-u i dalje su na slobodi. Sve vodi k Sanaderu.“