Takvo prioćenje HTV-u ne bi poslao ni Ždanov

Odavno sam svjestan da iz despotizma nećemo u slobodu biti preneseni u krevetu od perja ali me zapanjuje, uvijek iznova, s koliko upornosti i strasti razne vlasti nasrću na već osvojenu slobodu. Zakrabuljeni jednoumnici himnu slobodi pokušavaju svirati u ritmu i ozračju marša. Slobodu pokušavaju samo – simulirati. I nakon dvadeset godina višestranačja čini mi se da su mnogi politički protagonisti gorljivo tražili promjene samo za sebe. Nikad se tu nije ni radilo o slobodi za sve. Ona je (i) za nas Hrvate iluzija. Sve sam bliži poimanju slobode slovenskog književnika Juša Kozaka koji u pripovijetci „Balada o ulici“ slobodu opisuje kao znanstveni i pjesnički pojam. Realnost je drukčija, s više neslobode nego slobode. Tko je za to kriv? Mi sami. Jer nema slobode za slabe. I to svi vlastodršsci znaju. Znaju s koliko kapaljki slobode ćemo se zadovoljiti. Znaju i to da gladni nisu slobodni pa minimalne mirovine i plaće određuju tako da obespravljenom puku baš prečesto i baš previše ne kruli u želucu. Ako kritizirate Vladu zbog neprijeporne nesposobnosti, besprizorni financijaš Ivan Šuker će vas primiriti riječima: „Da nismo uveli Krizni porez i povećali PDV danas ne bi ste dobivali ni plaće, ni mirovine!“
Nemaju oni odgovor...
Te riječi; mogli bi ste imati i manje, djeluju na puk kao hladan tuš. A zašto se ne pitati: „Tko nas je doveo do toga da nemamo ni za plaće, ni za mirovine?“! Tko nas je doveo do toga da strahujemo za posao, tko nas je doveo do toga da iz dana u dan sve više ljudi gubi sve više vlastitog dostojanstva?! Od deset sociologa devet će vam reći da je za uspjeh, u poslu, obitelji ili društvu, najvažniji vlastiti integritet koji pak se definira kao stanje potpunosti i sjedinjenosti. Posjedujete li integritet, vaše su riječi u skladu s djelima. A kako sačuvati dostojanstvo, dakle; ukupnost vrlina koje pobuđuju (samo)poštovanje i kako sačuvati vlastiti integritet ako ste uskraćeni za osnovna prava i slobode?! Imaju li Vladini majstori obmanjivači odgovor na to pitanje? Vraga imaju. Da imaju, na bi smo bili u dubokoj krizi. Prije svega onoj najdubljoj i najpogubnijoj; moralnoj. Moralna pak kriza izaziva sve druge. I svjetska recesija, koju su izazvali gramzivi ekstraprofiteri, posljedica je nemoralnosti ili, točnije, amoralnosti. Hrvatska nije, naravno, izolirani otok i zato je i nas recesija, kako to reče jedan (nevažan) domaći političar, tek okrznula. Točno, svjetska nas je recesija tek okrznula ali je domaća je veća od svjetske, duboka i dugotrajna. Što je i tko domaću krizu izazvao?
Svijetom drumom, mi šumom
Nemoral i nemoralni političari, neznanje i nekompetentni političari, menadžeri, direktori, ministri, premijeri, čak u manjoj mjeri nezajažljivi kapitalisti te razni populisti. Kako se sav ostali svijet borio protiv recesije, odnosno, blažeg oblika ekonomske krize (recesija je pad proizvodnje a kriza je raspad...)? Smanjenjem svih vrsta poreza te – logično – poticanjem potrošnje. Zašto u recesiji treba trošiti više, ili, barem, onoliko koliko se trošilo u normalnim ekonomskim okolnostima? Zbog toga da, prvo; ne nastane sveopća nestašica novca i drugo; da se nedostatak novca nadoknadi onim iz „čarapa“. U većini su zapadnih zemalja robu snižavali i do 80, 90 posto ne bi li nagnali da troše čak i oni sa zmijom u džepu. A što je napravila naša Vlada? Prvo je negirala recesiju (srećom pa imamo U HNB-u stručnjaka Željka Rohatinskog), a potom činila sve ne bi li ona bila što veća. Umjesto da smanji namete i poreze, Vlada je uvela novi, Krizni porez te povećala PDV. Zašto? Da ne čineći ništa preživi još koji mjesec. Pala je proizvodnja, pala je potrošnja, nestaju radna mjesta a i ono što se proizvede nema se kome prodati. Zato su ovih dana predstavnici samozvanih poslodavaca, ili, točnije: kapitalista (jer njima nije osnovna namjera posao-davati već stvarati profit a zapošljavaju jer ne mogu profit sami stvoriti) zavapili Vladi:
Ne vonja samo glava
„Ukinite Krizni porez, vratite PDV na 22 posto, smanjite doprinose na plaće!“ Zašto? Jer se hrvatsko gospodarstvo nalazi pred deflacijom, odnosno, padom opće razine cijena. Super! Vraga. Smanjit će se količina novca. I cijena novca (kredita) će – porasti. Neće biti novca za ulaganje, za repromaterijal. Gasiti će se radna mjesta. Građani neće imati čime kupovati... I tako u krug. Do krize, odnosno, raspada ekonomskog sustava. Do ulice i uličnih prosvjeda. Što su još vani, na samosvjesnijem, pametnijem zapadu radili? Kako bi zadržali što više radnih mjesta, smanjivali su radno vrijeme ali i plaće radnicima. Primjerice, ako je u jednome poduzeću trebalo otpustiti – da ne dođe do kraha – 20 posto radnika, zadržani su – zahvaljujući razvijenoj solidarnoj svijesti – svi ali s manjom plaćom. Pokušavali su taj isti model primjeniti i neki naši menadžeri, i to na preporuku sindikata, ali nisu uspjeli. Zašto? Jer radnici nisu htjeli biti solidarni s onima sa spiska za otkaz. Kada ćem im proraditi svijest o solidarnosti? Tek kada se i oni nađu na spisku za „odstrel“. Riba, istina, smrdi od glave, ali za to što glava nesnosno vonja nije kriva samo glava. Kao što rekoh prije; nitko nam slobodu, pravdu i pravo ne će donijeti na tanjuru. Za nju se moramo izboriti sami. Kako? Nemamo pravo ne znati. Nemamo pravo biti nesolidarni. Nemamo pravo šutjeti kada nas pljačkaju, kada nas varaju i kada nam lažu. Nemamo pravo ne izlaziti na izbore. Nemamo pravo ne organizirati se...
Mrak, črna kmica
Osim što nam je ozbiljno ugroženo najosnovnije pravo, pravo na rad te pravo na integritet i dostojanstvo, vlast nam pokušava oduzeti i druga prava, odnosno, slobode. Evo jednog zastrašujućeg primjera, kojem je mjesto u vrhu anticivilizacijskih istupa čitavoga desetljeća: „Punih desetak minuta (nije 10 nego 7, op. B.Vu.) čelnik SDP-a u Dnevniku HTV-a javnosti je dijelio lekcije o tome kako bi trebala raditi Vlada. Neozbiljno je i nedopustivo da se medijski prostor ustupa Zoranu Milanoviću kako bi on kritizirao Vladine gospodarske mjere koje još nisu ni predstavljene, i to u trenutku kada Vlada čini goleme napore i predlaže konkretne mjere kako bi se osnažilo hrvatsko gospodarstvo. Nedopustivo je da se medijski prostor ustupa kako bi se prozivalo drugu političku stranku i dovodilo u pitanje odluke koje se u njoj donose...“ Ovakvom priopćenju ne bi, vjerujem, zamjerke pronašli ni glavni informbiroovci Ždanov i Maljenkov, koji, naravno, s demokracijom veze nisu imali. A veze s demokracijom nemaju niti nalogodavci a niti, bogme, pisci ovog priopćenja od kojega se ježi koža. Ovo je priopćenje nastalo u radionici HDZ-a koji je pokazao da slobodu i promjene želi samo za sebe te, naravno, njihove članove Vlade, Sabora... Koji moraju i dalje ostati nedodirljivi. Ili; parafrazirat ću despota druga Tita (čiji duh još uvijek dežura u hrvatskim političarima): „Jadranki Kosor ne pakovati!“ Zamislite vi te drskosti; vođa oporbe se usudio kritizirati Vladu!? Usudio se kritizirati činjenicu da smo dovedeni do ruba ponora!? Pazite, nisu oni napisali mislimo da bi možda... Brus. Oni jasno i glasno kažu: NEDOPUSTIVO JE! I to dva puta. Nedopustivo je da se kritizira vlast, i nedopustovi je da to čini nekakav šef oporbe Milanović!? Mrak, črna kmica. Da, to je čista ždanovština. Ne shvaćaju ti svatovi ni što je demokracija, ni što je sloboda (medija), ni što je opozicija, ni to da osim njih u demokraciji i ostali imaju pravo na riječ. Naročito na HTV-u, koji je desetljećima poligon za promociju raznih nedotupavnih državnih i stranačkih aparatčika. Svi oni mogu gostovati u Hloverkinoj katedrali (cenzorskog) zloduha, ali ne može šef oporbe. Može, ali samo ako hvali HDZ, Jadranku Kosor i ekonomsku politiku zbog koje ćemo uskoro svi mi nositi gaće na štapu. Jedino što je nedopustivo je to sramotno priopćenje. I sramno je na koji način se pokušava, nakon Sanderova, gajiti Kosoričin kult ličnosti. HDZ je nezadovoljan i načinom na koji su mediji popratili susret J. Kosor sa slovenskim premijerom Pahorom. Zašto? Jer su pisali o nedržavničkim vibracijama između dva (ne)državnika. I slovenski su mediji ironizirali nezrelo ponašanje dvoje odraslih političara, ismijavali loše odglumljenu idilu. Iako nije riješen niti jedan hrvatski problem, HDZ-ovci za J. Kosor već pripremaju pozlaćeni spomenik. Onaj od Kosoričina prethodnika su već srušili.

P.S.
Tko je najveći gubitnik izbora? Crkva. Pa, nije se ona – reći će netko – natjecala! Je, natjecala se. Svi srcem, i svim snagama. „Odaberete li ime Ive Josipovića, obećavam vam da će vam biti uskraćen blagoslov kuća u ovoj godini. Vaš će grijeh biti toliki da ćemo vam uskratiti odrješenje pri sakramentu ispovijedi, nećete se moći pričestiti i djeca vam neće biti krštena. U bolesti će vam biti uskraćeno pravo na pokajanje i pomast. A kada u tome grijehu umrete, crkvena zvona vas neće ispratiti, niti će vas katolički svećenik sprovesti“ – prijetio je s oltara u Aržanu župnik Ante Čipčić. Slične kletve i bujice mržnje tekle su iz ustiju mnogih svećenika. Božje sluge su, zapravo, prijetile. Reketarile. Srdžbu nad činjenicom da je za predsjednika izabran agnostik Josipović a ne deklarirani vjernik Bandić nije mogao sakriti ni Miklenić u Glasu koncila. „Josipovićev izbor nije nikakav demokratski izbor!“ – prkosi Miklenić većini, Europi, ostatku svijeta i s neba vidljivoj Josipovićevoj prednosti pred Bandićem. Da, i napisao je – što neuspješno opovrgava – da su Josipovića izabrale neke zakulisne, urotničke sile. Jer, kako drukčije protumačiti rečenicu: „Glasači nisu snaga koja upravlja društvom nego urota zakulisnih moćnika“? Najmoćnija sila koja je željela drukčije rezultate je upravo Crkva, čiju preporuku vjernici nisu – hvala razumu - uvažili. Kao što ne bi uvažili preporuku svjetovne vlasti koga izabrati (da je moguće) za crkvenoga vođu. U politiziranju se Kaptol u potpunosti izgubio u magli neuvjerljivosti, netrpeljivosti, navijačke histerije i neevanđeoskih poruka.