VEDRAN DELIMAR, SPORTSKI AUTOMOBILIST IZ ČAKOVCA

Hoće li Čakovec hrvatskom sportskom automobilizmu dati novo značajno ime, poput onih Marka Pavića, Dine Mađarića i Mirana Koroša, tek koju godinu unatrag? Hoće, ako se ostvari potencijal koji daju naslutiti prvi uspjesi koje je zabilježio Vedran Delimar, 25-godišnji mehatroničar strukom, zaposlen u odjelu prodaje salona Yamaha u Čakovcu. Vedran je u 2009. godini osvojio peto i šesto mjesto u natjecanju u autoslalomu održanom u Novom Marofu u rujnu, a onda i jedno peto mjesto, a zatim i treće mjesto na natjecanju u ocjenskom reliju, na relaciji Zagreb - Stubičke Toplice. Bili su to i njegovi prvi koraci u sportskom automobilizmu, mada ne i prvi dodir s natjecanjima u automobilima, pomalo neobičnim i u nas slabo poznatim.
- Grupa prijatelja i ja bili smo ekipa koja je od 2003. do 2005. godine dominirala Hrvatskom u dbDragu - to je ime za natjecanje u glasnoći automobilskih zvučnika. Bili su ugrađeni u mom kombiju, a postigli smo 148 i pol decibela. Naravno, u stvarnosti se ta snaga zvučnika ne koristi, ne bi je bilo moguće ni podnijeti, glazbu ili govor mora se slušati znatno tiše, kaže Vedran.
Ova zabava nije bila jeftina, stajala je oko 6 tisuća eura godišnje. To ograničenje je jedan od razloga zašto ju je Vedran napustio. Drugi je taj što je snage usmjerio k automobilskom sportu, staroj sklonosti.
- Prvo sam 2006. godine nabavio fiat uno, registriran za promet, ali i opremljen za sport, od 1,4 litre i 120 konja. Bio je među pet takvih u Hrvatskoj. Početkom prošle, 2009. godine, iskoristio sam priliku koja se pružila i kupio volkswagen polo kojim se sada natječem. Takav auto stoji i po 8 tisuća eura, ali sam ga ja dobio povoljnije, u aranžmanu “staro za novo” dao sam svoj uno. U natjecanje sam krenuo na kraju sezone. Savjet mi je tu dao iskusan automobilistički as Marko Sitarić iz Koprivnice. Otac Zvonko, koji također radi u salonu Yamaha, ali u servisu, je Koprivničanin. Zbog toga su moje sportske veze jače u Koprivnici nego u Čakovcu, mada se znam i dobar sam sa svim ovim dečkima koji su vozili prije mene. Prihvatili su me u Auto klubu Sesvete i oni su mi dali natjecateljsku licencu. Odlučio sam se za autoslalom i ocjenski reli koji su u sportskom smislu i po troškovima koje nosi najpristupačniji početniku. Na natjecanju u autoslalomu u Novom Marofu koncem rujna bile su dvije utrke - zauzeo sam šesto i peto mjesto. Okušao sam se i u ocjenskom reliju, suvozač mi je tu bio Milan Vignjević, također Koprivničanin. U prvom natjecanju, na trasi o Zagreba do Stubičkih Toplica, s ocjenskim ispitima, bio sam deseti od trideset sudionika u ukupnom poretku, a u svojoj klasi peti. Treće mjesto izmaklo mi je zbog greške u vjerojatno najlakšem elementu. Ta je utrka pokazala da imam šansu. Koncem studenog održan je na istoj trasi još jedan ocjenski autoreli koji se bodovao za prvenstvo Zagreba, a bio je posvećen 103. obljetnici Zagrebačkog automobilističkog saveza. Okupio je mnoštvo sudionika, bili su tu i veterani, a i vozači bez natjecateljskih licenci, u posebnoj turističkoj konkurenciji. Tu sam u svojoj klasi zauzeo treće mjesto iza iskusnih Saše Čaklovića iz AK-a Zanatlija iz Zagreba i Antuna Laušina iz SAK-a Samobor.
Ovi su rezultati ohrabrujući, ocjenjuje Vedran, daju razloga nastavku natjecanja. O planovima i ambicijama za 2010. godinu kaže:
- Namjeravam nastupiti na svim utrkama autoslaloma i ocjenskog rallyja. Budem li redovito skupljao bodove, vjerujem da u ocjenskom reliju u svojoj klasi mogu osvojiti treće mjesto. U autoslalomu se ne može računati s plasmanom u vrhu. U mojoj klasi raspon radne zapremine motora je od 1.400 do 1.800 kubičnih centimetara, što daje ogroman prostor za stjecanje tehničke prednosti, pa mojih 120 konja tu nije ništa osobito.
Vedranove mogućnosti time su ograničene.
- Već ova sezona donijela je 10.800 kuna troškova održavanja, a dosta materijala već sam imao u garaži. Potrebne prepravke na autu stoje blizu 24 tisuće kuna, uz pretpostavku da ću dijelove i opremu nabaviti, a montirat ćemo ih otac i ja sami uzdajući se u svoje znanje. Ukupno sezona mora stajati pedesetak tisuća kuna, - kaže Vedran. U loša vremena sponzorstva jedva da ima. Zato sva plaća ode na sport. To je i glavno ograničenje ambicijama. Vedran kaže da će se automobilizmom baviti “iz gušta”, u okviru mogućnosti. Ne vodi ga u tome pritajena nada da će na kraju stići do Formule 1. Čak ni ambicija za prelazak u skuplje discipline, kružne utrke, u sadašnjim okvirima nije realna.
Dražen Kovač
Snimio D. Lesar