Međimurski radnici eliminirani iz kolektivnog pregovaranja

Prije mjesec dana Hrvatski sabor donio je novi Zakon o radu. Zakon je donesen nakon brojnih i dugotrajnih polemika Sindikata i Vlade, a prilikom njegova izglasavanja nekolicina saborskih zastupnika napustila je saborsku dvoranu. To u velikoj mjeri daje naslutiti koliko je pravičan ovaj pravni akt. No, Zakon o radu je donesen, od 1. siječnja ove godine stupio je na snagu i sada slijedi njegova primjena.
Sam Zakon o radu nije dostatan da bi definirao odnose između radnika i poslodavaca. U nastavku radnosocijalnog dijaloga, prava radnika iz ovog Zakona mogu se bitno poboljšati, jer Zakonom su uglavnom utvrđena tek minimalna prava rasnika. Stoga će se pristupiti kolektivnom pregovaranju, gdje će se precizno utvrditi prava i obveze poslodavaca i radnika, a ujedno i zbog toga da bi se uvažile regionalne i strukovne specifičnosti pojedinih gospodarskih grupacija. Kolektivno pregovaranje je toliko značajan postupak u ostvarivanju radničkih prava da ga stručnjaci za radno pravo stavljaju iznad važnosti samog Zakona. Pregovaranja na regionalnim razinama predstavljaju provođenje načela supsidijarnosti u ovom segmentu društvenih odnosa, a time se ujedno harmonično usklađuje ova regulativa sa socijalnim naukom Katoličke crkve.
Za zaposlenike «velikih» tvrtki pregovore će voditi njihovi izabrani sindikati, a za «velike» poslodavce Hrvatska udruga poslodavaca.
Međutim, za zaposlenike «malih» trgovačkih društava i obrtnika, kakvih je u Međimurju 4.500, u kolektivnom će pregovaranju zastupati njihovi sindikati. Što se tiće poslodavaca, prema novom Zakonu o radu, a tako je određivao i prijašnji Zakon, poslodavce «malih» tvrtki predstavljati će u kolektivnom pregovaranju adekvatna - hrvatska udruga malih poslodavaca. No, takva u Međimurju, pa niti na širem području Sjeverozapadne Hrvatske - ne postoji !
Mali poduzetnici u Međimurju, i njihovi radnici kojih je zajedno oko 9000, što predstavlja 40% ukupno zaposlenih u Međimurju, a gledajući izdvojeno realni sektor, - čak 90 % od ukupno zaposlenih, neće ni u narednom razdoblju imati mogućnost kolektivnog pregovaranja, jer te poslodavce, prema sadašnjem Zakonu ( a tako je bilo i prema prijašnjem Zakonu) , na regionalnoj razini nema tko predstavljati. Za međimurske «male» poslodavce i njihove zaposlenike, i ubuduće će vrijediti kolektivni ugovor kojega će u Zagrebu nekolicina privatnih poslodavaca potpisati s jednom od malobrojnih i organizacijski siromašnih udruga malih poslodavaca, uz nazočnost Ministarstva gospodarstva. Na taj način, ponovno se dovodimo u situaciju u kojoj će za međimurske radnike i poslodavce u malom gospodarstvu vrijediti isti kolektivni ugovor koji će npr. vrijediti za hrvatske mornare, ribare i turističke djelatnike Hrvatskog priobalja. To zapravo, znači da su načela koja proizlaze iz novog Zakona o radu, i koja ozakonjuju i preferiraju široki aspekt kolektivnog pregovaranja na teritorijalnom i strukovnom principu, za «male» gospodarstvenike i njihove radnika svjesno ugrađene u Zakon samo - kao europska iluzija, iza koje stoji praznina stvarnog organizacijskog stanja Zakonom predviđenih poslodavačkih institucija. „Kolektivno pregovaranje“ za međimurske poslodavce i radnike, vjerojatno će se «progurati» tako što će Ministar gospodarstva svojim ukazom, i na Međimurje proširiti važenje kolektivnog ugovora kojega će u Zagrebu potpisati Ministarstvo gospodarstva, mala skupina privatnih poslodavaca iz Zagreba i adekvatni sindikat. Na taj način ponovno će poslodavci i radnici u malom gospodarstvu u Međimurju kao i u drugim regionalnim (i strukovnim) gospodarskim cjelinama Republike Hrvatske, dobiti jedan novi radno-pravni akt koji će zapravo, malo toga precizirati, koji će u mnogočemu biti nedorečen, nejasan i u praksi, naprosto neupotrebljiv. Takva «rješenja», to znamo iz dosadašnjeg iskustva, obično uzrokuju brojne nesuglasice, prijepore, i u konačnici i sudske sporove između radnika i poslodavaca. Takvo provođenje Zakona o radu odudara, ne samo od katoličkog socijalnog nauka već i od temeljnih principa sekularnih orijentacija.
Za međimurske demokršćane, rješenje koje se Zakonom predodređuje bilo bi dopustivo da se prije njegova donošenja nije znalo da Hrvatska udruga poslodavaca u «malom sektoru» gospodarstva uopće nema razvijenu organizacijsku infrastrukturu - budućih pregovarača. Isto bi nam tako bila razumljiva postojeća rješenja kada u Republici Hrvatskoj ne bi postojale druge institucije koje kvalitetno i odgovorno mogu zastupati «male» poslodavce na regionalnim i strukovnim razinama (HGK, HOK, Udruge malih gospodarstvenika, Udruženja obrtnika ). No, njima ovim Zakonom nije omogućeno sudjelovanje u tripartitnom pregovaranju. Usuđujemo se nagađati da je jedna od takvih (najjačih) institucija eliminirana iz kolektivnog pregovaranja zbog toga što se njezin čelni čovjek usudio konkurirati kandidatu vladajuće stranke na nedavnim predsjedničkim izborima. Da su se donositelji takvih zakonskih rješenja ponovno zabunili, teško je vjerovati. Kako god bilo, 99 % «malih» poslodavaca i njihovih radnika, osobito naših iz Međimurja, pa i oni iz drugih područja – udaljenijih od Zagreba, eliminirani su iz kolektivnog pregovaranja. Oni neće imati mogućnost u samostalnim pregovaranjima utvrditi, eventualno poboljšati, oplemeniti svoja temeljna prava iz radnog odnosa, čak ni tamo gdje objektivno za to postoje materijalne ili druge pretpostavke. Također je malo vjerojatnosti da će donositelj Zakona, bez posebne inicijative pristati na skore izmjene i dopune Zakona koji je tek stupio na snagu.
Pa ako se radnici kod «malih» gospodarstvenika u Zagrebu i okolici mogu nadati da će se u budućem kolektivnom pregovaranju moći boriti za veće dostojanstvo rada i poboljšanje materijalnih uvjeta rada, tisuće radnika iz Međimurja tome se za sada ne mogu nadati. Pozivamo odgovorna tijela Republike Hrvatske da hitno pokrenu inicijativu za ispravljanje ovakvog, za humani i demokratski ustroj neodrživog zakonskog rješenja.
Za Međimurske demokršćane:
Franjo Cimerman