Sri, 24/02/2010

MEĐIMURJE-BETON: PLAĆE SVE MANJE, RADNICI SVE NEZADOVOLJNIJI

V. Trstenjak
 

Međimurje beton na ime poreza i doprinosa državi duguje više od dva milijuna kuna koji se ne uplaćuju duže od godinu dana

Radnici Međimurje betona d.o.o. Čakovec još nisu dobili plaće za prosinac 2009. godine, a krajem siječnja održan je sastanak na kojem je radnicima priopćeno da zbog smanjenja obima posla i recesije cijelo trgovačko društvo ide na “minimalac”, odnosno na iznos od 2.814 kuna bruto. Nedostatak posla, dobavljači koji više ne žele isporučivati robu i čekati podmirenje dugovanja, opći zastoj u građevinarstvu - izgleda da će Međimurje beton koštati glave. Međimurje beton na ime poreza i doprinosa državi duguje više od dva milijuna kuna koji se ne uplaćuju duže od godinu dana. Petero radnika već je na spisku za otkaz, a Radničko vijeće pritisnuto činjenicom da drugog izlaza, izgleda, nema nije se niti izjasnilo o otkazima, a neizjašnjavanje znači i slaganje s prijedlogom uprave o otpuštanju. Uprava se izjasnila da je još najmanje pedeset ljudi viška, a kao bi se spriječilo potpuno urušavanje tvrtke i Sindikat i Radničko vijeće pristali su na potpisivanje sporazuma o smanjenju plaća na rok od tri mjeseca (prosinac, siječanj i veljača). Za to vrijeme ne bi više smjelo biti nikakvog otpuštanja. Budući da Međimurje beton očito nema novaca niti za isplatu otpremnina, ako se hitno ne nađe nekakav posao, čini se da će još jedno, nekad respektabilno međimursko poduzeće, uskoro “pod led”. Da je stanje loše dokazuje i pismo nezadovoljnih radnika Međimurje betona, nedavno dostavljeno Međimurju, u kojem izražavaju ogorčenje nesposobnom upravom. Radnicima nije jasno kako u vrijeme kada se njih stavlja na minimalac direktorica Rajka Cmrečnjak sebi kupuje novi automobil (renault megane) vrijedan 120 tisuća kuna. Radnici također tvrde da je u proteklih pet godina poduzeće radilo punim kapacitetom, a zarade nema.
- Dok su se druga poduzeća razvijala, mi smo ostali sa strojevima starima preko 30 godina, pišu radnici, pa sve ukazuje na to da je novac išao krivim putevima.
U pismu javno pozivaju financijske i porezne inspekcije neka utvrde odakle većinskim vlasnicima (koji posjeduju po 5 do 6 tisuća dionica) novac za dionice, kupovane u vrijeme privatizacije u kojem su plaće iznosile od 100 do 200 tadašnjih njemačkih maraka.
V.Trstenjak

Rajka Cmrečnjak: Još ima nade

Direktorica Rajka Cmrečnjak ne spori da je stanje teško, ali se ne slaže s pretjerano crnim prognozama o sudbini poduzeća:
- Znam da je ljudima teško, rekla nam je direktorica u petak, i meni je teško, ali kriza je zahvatila sve. Svim se silama trudimo ugovoriti bilo kakav posao, uspjeli smo dobiti nešto u Zadru, a u petak smo ljudima na račune “pustili” po tisuću kuna od zaostale plaće iz 12. mjeseca. U stalnom smo dogovoru sa Sindikatom i predstavnicima radnika, i dalje ćemo razgovarati nakon što istekne sporazum koji smo sklopili. Nije točno da je pedeset ljudi viška jer ako ne bude posla, onda smo svi višak, a za svaki posao krvavo se borimo. Sa zainteresiranima vodimo pregovore i po godinu dana, ali ne zato što su oni neodlučni, već zbog stanja na tržištu i opće besparice. Vjerujte mi, činimo sve da se izvučemo iz krize, a nekakav izlaz se ipak nazire, rekla je Rajka Cmrečnjak.