Zakon ne štiti djecu kad roditelji odbiju njihovo liječenje!

ZA MEĐIMURJE O MANIPULATIVNIM UTJECAJIMA SEKTI TE POTRESNIM PRIMJERIMA IZ PRAKSE GOVORI LIJEČNICA VERICA JAČMENICA JAZBEC

Međimurje nije pošteđeno prisustva pokreta i sekti čiji širitelji nemaju dobre namjere. Biraju slabe – djecu, bolesne, neobrazovane te ih manipulativnim metodama uvlače u svoj svijet, najčešće zbog novca. S neugodnim i delikatnim primjerima posljednjih se godina susreću i naši liječnici. O ovoj temi razgovarali smo s Vericom Jačmenicom Jazbec, dr. med., koja u Županijskoj bolnici Čakovec kao specijalist pedijatar radi već 35 godina. Temu utjecaja sekti pokretala je u medijima i na stručnim skupovima kao liječnik pedijatar, ali i kao predstavnica Centra za informiranje o sektama i kultovima, neprofitne udruge koja istražuje i informira građane o postojanju, djelatnostima, načinu organiziranja i mogućim posljedicama djelovanja alternativnih pokreta, sekti i kultova te grupa i pojedinaca koje koristeći metode manipulativno–prijevarne prirode zloupotrebljavaju opće priznata ljudska prava i prava djeteta. Doktorica Jačmenica Jazbec smatra da je opasnost za djecu i mlade vrlo prisutna i da joj se boljom edukacijom i jasnijim zakonodavstvom treba ozbiljno oduprijeti:
- Tijekom posljednje dvije godine, u svojoj sam liječničkoj praksi zabilježila 11 djece koja su žrtve sektaških grupa. Riječ je o djeci koja boluju od teških, kroničnih nezaraznih bolesti čija akutizacija može dijete dovesti u pogibelj. Djeca se ne liječe metodama suvremene medicine jer im to uskraćuju njihovi roditelji. U Hrvatskoj nema načina da se takvo dijete zaštiti. Roditelj ne podliježe nikakvim sankcijama. Ako i jest riječ o pravu odabira roditelja, što je u takvim slučajevima s pravima djeteta zagarantiranima UNICEFOM? Nedavno mi je jedan otac, primjerice, doveo svog trinaestogodišnjeg sina i zatražio pomoć. Problem je bio u tome što je dijete odbijalo svaku komunikaciju s ocem. Tijekom pregleda na dječakovim sam ramenima uočila tetovaže, a oko vrata je imao crnu vezicu s privjescima u obliku lubanja. Otac o tome nije ništa znao. Sjećao se tek da je sinu dao novac za tetoviranje želeći ga udobrovoljiti. Kad je dječak progovorio, čula sam dosta o EMO krugovima (koji su u posljednje vrijeme izraženo prisutni i u Međimurju) kroz niz zastrašujućih detalja. Za djecu zarobljenu u EMO skupinama, između ostalog, specifično je i samoranjavanje rezanjem kože na zapešćima. Ožiljke skrivaju rukavima navučenim preko šaka. Apeliram na psihologe da u susretu s takvom djecom pokušaju osvijestiti neprepoznatu depresiju i pomoći im da dođu do stručne medicinske pomoći. Svaki ožiljak na zapešću EMO djeteta treba tumačiti kao dubok i bolan ožiljak na duši. Sektaške utjecaje nije uvijek lako prepoznati jer mogu biti zamaskirani različitim “jogama” kao tjelovježbama, reikijem kao metodom izlječenja i sl. Svaka odrasla osoba ima se pravo odlučiti na prakticiranje nekog naslijeđa dalekih zemalja i civilizacija, ali onog trenutka kad to počne nametati drugima, dolazi se do točke u kojoj možemo sumnjati na sektaško, odnosno manipulativno ponašanje – kaže doktorica Jačmenica Jazbec.
SVEMOĆNE KAPI ISTOKA
- Bila sam suočena i sa slučajem dječaka koji od dojenačke dobi boluje od astme. Iako su mu roditelji visokoobrazovani, odbijaju službenu medicinu i, umjesto toga, putuju skupim prostranstvima Istoka i traže kapi koje liječe sve bolesti. Jedna je majka odbila obavezno cijepljenje djeteta protiv teške bolesti jer je njezin guru zavrijedio njezino cjelokupno povjerenje. To jest pitanje njezine slobode, ali je u ruke gurua predala i slobodu vlastitog djeteta. Slučaj je prijavljen Zavodu za javno zdravstvo u kojem su razgovarali s majkom te je prijavili županijskoj sanitarnoj inspekciji, a odatle i prekršajnom sudu. No, na sudovima ovakvi slučajevi završavaju niskim novčanim kaznama ili tek ukorima. Susrela sam se i s ljudima koji čije je dijete bilo zaraženo vrlo opasnom klicom koja se danas liječi antibioticima, ali i pored toga je fatalan ishod moguć. Roditelji su svoje povjerenje poklonili čarobnim kuglicama (koje ne sadrže nikakvu djelotvornu tvar). U ovom slučaju, fatalna moć opasne klice zamalo se udružila s fatalnim povjerenjem u visoku cijenu kuglica - kaže naša sugovornica.
KARTE S KOJIMA SE GUBI
Frustira li Vas kao liječnika nemoć u takvim situacijama?
- Više me pokreće, nego što me frustrira. Takve situacije doživljavam kao izazov kojem se treba odazvati na pravi način. Edukacija je najvažniji i prvi korak. Otuđena, obespravljena i zarobljena djeca zapinju u lancu pomoći koji nije dobro organiziran u društvu. I reakcija okoline je problem. Ako jedno dijete iščupate iz okova neke sekte ili kulta, stekli ste pet novih neprijatelja. Primjer takve reakcije bilježim u jednom čakovečkom vrtiću u kojem su djeca razmjenjivala tzv. yu gi oh karte koje karakteriziraju zastrašujuće ilustracije. Nekoliko djece iz iste skupine počelo je iznenada patiti od noćnog mokrenja. Traganjem za uzrokom, došlo se do utjecaja spomenutih karata na djecu. Jedna je majka potom napisala poruku o štetnosti karata na oglasnoj ploči u vrtiću, no odgojiteljica je bila ta koja je poruku prva skinula. U Nürnbergu je, za usporedbu, zatvorena jedna trgovina upravo zbog prodaje ovih karata.
Doktorica Jačmenica Jazbec u materijalima dostavljenim za obradu ove teme spomenula je i primjer waldorfskog odgoja u vrtićima i školama:
- Ukoliko dijete ne potječe iz obitelji koja živi na antropozofski način, tada primjena takvih metoda može predstavljati nasilje nad tom obitelji i djetetom.
CIPELICA GAZI
PREDRASUDE
U Dječjem vrtiću Čakovec dvije se godine roditeljima nudi mogućnost waldorfskog programa koji trenutno polazi 22 mališana u dobi od 3 do 7 godina u vrtiću Cipelica. Ne čuči sotona u svakom grmu, o čemu svjedoči činjenica da je za ovu alternativnu pedagošku koncepciju odgojiteljica Adrijana Višnjić – Jevtić prošla ozbiljno akademsko obrazovanje u trajanju od dvije godine, nakon redovnog fakulteta.
- Od završetka studija, konutinuirano sam istraživala različite metode i koncepcije unutar struke te sam se zainteresirala i završila dodatne dvije godine stučnog programa waldorfske pedagogije. Ljudi katkad brkaju filozofiju Rudolfa Steinera s waldorfskom pedagogijom. Ovdje nije riječ ni o kakvom slijepom slijeđenju Steinerovog svjetonazora, već o alternativnom konceptu koji je u praksi pokazao da djeci omogućava lakše uklapanje u školu i obveze koje ih čekaju. Waldorfski program omogućava i ugradnju duha sredine, njezinu kulturu i naslijeđe u svakodnevni odgojni proces – kaže Adrijana Višnjić – Jevtić.
U vodu padaju i predrasude o antropozofima i “njihovoj infiltraciji”:
- Roditelji djece koja polaze ovaj program nisu nikakvi slijepi sljedbenici Steinerove filozofije. Smatram da nije mudro slijepo kopirati neke sadržaje, već je poželjno izlučiti dobre strane nekog sadržaja te ih oplemeniti i nadograditi. Isto kao što i kao roditelj zastupam stav da neću vlastitom djetetu nametati nešto za što nisam sigurna da će biti i njegov izbor kad za to dođe vrijeme.
Adrijana Višnjić – Jevtić rekla nam je da roditelji djece koja pohađaju njezinu skupinu cijepe svoju djecu i ne odbijaju metode službene medicine, u slučaju da zatreba:
- I moje je dijete prošlo sva obavezna cijepljenja.
TREBA NAM EVOLUCIJA, A NE REVOLUCIJA
Voditelja Psihijatrijskog odjela Županijske bolnice Čakovec Živka Miševića, dr. med., pitamo što mora učiniti liječnik kad pacijent odbije liječenje:
- Liječnik mora biti – etičan. Dakle, mora poštivati želju pacijenta ili njegove obitelji, u slučaju da pacijent nije u mogućnosti sam odlučivati ili je pacijent dijete. Liječnik mora čuvati integritet ličnosti, uvjerenja, poštivati svoju struku, a ona nije sama za sebe, već je u funkciji liječenja ljudi. Procedure koje pacijent odbija ni ne primjenjuju se ukoliko nisu vitalno indicirane, tj. ako nije riječ o spašavanju života.
Ima li roditelj pravo odbiti liječenje djeteta?
- Zakonodavac tu treba biti jasan, a i ljudi koji se bave etikom i bioetikom trebali bi liječnicima sugerirati rješenja. Ako medicina danas kaže da je cijepljenje važno za prevenciju nekih vrlo ozbiljnih bolesti, ima li roditelj pravo odlučiti? Ima pravo, ali ima li valjana saznanja? Je li siguran da će njegovo dijete sutra željeti pripadati istoj skupini? Roditelj djetetu treba govoriti o svojoj kulturi, dužan mu je predstaviti svoj svjetonazor. Ali, želimo li odgajati zdravog mladog čovjeka, moramo mu prikazati i druge svjetonazore. Na njemu je da sutra odabere. No, i tu se javlja problem jer se događa da vlastitu kulturu često prikazujemo kao nekulturu, umjesto da istaknemo njezine dobre strane. Naša ja kultura većim dijelom kršćanska i kršćanski je moral prisutan i kod onih ljudi koji ne idu u crkvu. I tome ništa ne nedostaje.
Sekte s lošim namjerama vrebaju i s Interneta? Jesu li tu djeca u opasnosti?
- Danas su u većoj opasnosti jer je ponuda veća, a kao što se dijete može izgubiti u velikom gradu, može se izgubiti u velikom Internetu. Mogućnost zloporabe je velika. Ponudi Interneta danas pristupaju djeca od 9, 10 godina i puno mlađa, što znači da su izložena nekoj vrsti nasilja jer ni ne mogu izabrati što je dobro. Za izbor između dobra i zla potreban je intelektualni i emocionalni potencijal koji dijete ne može imati. Nude im se privlačni audiovizualni sadržaji koji zlonamjernim pojedincima omogućuju zloporabe. Roditelj je prvi koji mora biti upoznat sa stranicama koje dijete pretražuje i o tome treba vrlo otvoreno razgovarati s djetetom. Roditeljima nikako ne bi smio biti izgovor da se dijete bolje snalazi s računalom. Potencijalna opasnost ne treba značiti i izričitu zabranu pretraživanja Interneta ili igrica, nego se djetetu mora ukazati na potencijalne opasnosti i ponuditi objašnjenja.
Što s djecom koja se izgube?
- Ima nekoliko instanci. Prva je obitelj. Imamo i školu, razrednika, pedagoga ili psihologa, potom obiteljskog liječnika, školskog liječnika i svi bi trebali biti senzibiliziraniji za mentalno zdravlje ljude. Psihijatri su zadnji u tom lancu, što ne znači da ih se ne može ili ne treba koristiti kroz sudjelovanje u javnim tribinama i sl. No, ne treba sve psihijatrizirati.
Što mislite o sadržajima s dalekog istoka i dalekog zapada kojima se ljudima nude rješenja za sve probleme – od neimaštine do bolesti?
- Rješenja preko noći za sve nema jer je to naprosto nemoguće, i teorijski i praktično. U našoj tranzicijskoj priči želi se sve svjetonazorsko otprije, katoličko ili socijalističko, proglasiti lošim radi ustoličavanja nečeg novog. Mnoge takve strane ideje u suprotnosti su s našom kulturom. A upravo je naša kultura i naš svjetonazorski put nešto što bismo trebali prihvatiti. Za izgradnju zajednice odgovorni smo svi kao pojedinci, jednako kao i Crkva i država. Svakako je dobro upoznati svjetonazore drugih kultura, ali trebamo voljeti svoje umjesto da sotoniziramo naslijeđe kulture u kojoj smo ponikli. Trebamo evoluciju društva, a ne revoluciju. Nama je revolucija dosta, ne trebaju nam nove s istoka ili zapada - kaže Ž. Mišević, dr. med., spec. psihijatar.
Željka Drljić