Čuvamo naše zavičajno blago

Etnosoba međimurske zavičajne baštine koju su u svojoj kući u Goričanu uredili Josip i Terezija Harmicar na kakvih dvadesetak kvadrata čuva tek dio originalnih komada namještaja, odjeće, predmeta kućanstva od zapravo velike zbirke koju je Josip godinama popunjavao, spašavajući često nešto što su ljudi u neznanju sa svojih tavana, pristreški i spremišta namjeravali baciti – u smeće!
Josip kaže da je soba namještena kombinirano jer ima elemenata i sobe i kuhinje nekadašnjeg međimurskog kućanstva:
- Sve je tu stari namještaj koji se stvarno koristio većinom u našoj obitelji, a nešto sam skupio od sumještana. Starinski krevet ima strožoka na deskama, blazinu, plaftu, dunjhu, vanjkuše i defku.
Tu je i kuhinjski veliki stol na rasklapanje s kutnim klupama, ima kišticu s priborom za jelo, stolci z nalsonjalom (nemam još štokarlina), dva ormara od kojih jedan zamužni ormar moje mame, originalna obuća i odjeća. Za neke stvari su mi stare žene pripovijedale čemu su služile i kako ih se u kućanstvu izrađivalo. Sastajali smo se više puta i svaki sam put – makar su pričale o istom, saznao nešto novo, neki detalj, naziv...
Terezija opisuje ono što je obično bilo pod ženskom rukom:
- Evo, uspjeli smo kompletirati sve za obradu lana – imamo rihlju, tokača, trlicu, greben, preslicu, kolovrat, rašek, vitlo... Ormari su puni odjeće, skoro sva je bila nošena. Imamo prelevance, končejeke, tureke, poculice i peče, bundače, bajke, robače, dudeke ili zdulce, tibete, kiklje, spodnjice, guzanice i faldane široke kiklje, markazetne, mulenske, piketne i domače robače... I od sve muške odjeće imamo po više komada – od škrljaka nadalje – balede, reklece i kepejke, robače, gače, štruk hlače, štomfe i bujke, čižme, pa čak i drvene kaljače. U jednoj škrinji držimo svo lončarsko suđe, a vidite slike i špigle na zidu – to je sve bilo po negdašnjim međimurskim hižama.
No, etnosoba je dio tek sakupljenog etnoblaga Harmicarovih. Josip kaže da je još puno toga u obradi u njegovim kućnim radionicama u dvorištu:
- Skupljam to sve već 40-ak godina. Imam i sve što je bilo na kućanstvu koje je u stara vremena uglavnom i u pravilu bilo poljoprivredno, ali se zanatski izrađivalo sve što kućanstvo treba. Ima i stari hobel-bank, puno različitih alata, veterjeka, stara kola, pluge, brane, ige i vagere, kišege, imam sva sita i rešeta koja su se upotrebljavala. Nekad se pitam, što će sa svime time biti... To je starinjav koju ja komad po komad obnavljam, konzerviram. Ako jednom ipak u Goričanu organiziramo etnokuću, a planovi postoje, onda u tu etnokuću imamo i kaj postaviti.
Moramo sačuvati naše starine jer - kako će se sutra znati tko smo, što smo, kakvi su nam korijeni? (MB)