Doživjeti stotu!?

Što je eliksir života? Da li je moguće zaustaviti vrijeme i živjeti sretno? Je li doživjeti 90 ili 95 godina sreća? Puno pitanja, a malo odgovora. Vjerujem da bi se mnogi voljeli utrkivati u godinama, godinama koje bi nas održale vitalnim, zdravim, normalnim i nadasve sretnim i voljenim. To najbolje znaju svi oni koji su prebrodili razne krizne godine, a i bolesti na svom životnom putu koji je nepredvidiv, pun zamki, iznenađenja, razočaranja, trnovit. Kada početi su utrku u godinama? Tko bi nas o tome mogao poučiti i dati savjet koji bi zlata vrijedio. To mnogi razmišljaju ali kasno. Ima li među nama osoba koje su prebrodile 90 godina, osoba od kojih okrećemo glavu, osoba sa prekrasnim osobinama koje su stekle imunitet i unatoč krizi one su relativno zdrave i sretne. Poklonimo im pažnju, cijenimo njihov doprinos i učimo od njih kako doživjeti sretnu i zdravu starost. Sve počinje rođenjem. Dijete čim se rodi veseli se životu. Guguće, smije se, istražuje, plače ako je nezadovoljno i, ako je teren povoljan, borba za održavanje života počinje. Interes za upoznavanje i istraživanje okoline je veći ako dijete ima pozitivno zračenje oko sebe, podršku i ljubav osobe koja voli. Drugim riječima dijete koje je rođeno pod sretnom zvijezdom uspjet će se održati na površini uzburkanog života jer vjeruje u svoju intuiciju, vjeruje da mora pobijediti sve prepreke na putu kad osjeti i kad je svjesno svoje unutarnje snage. Uvijek mora imati cilj pred očima i težiti ostvarenju tog cilja. Sve te korisne pozitivne naboje stječemo u djetinjstvu kada sami odlučujemo što je dobro, što zlo, čega se moramo kloniti a čemu priklanjati. Druga važna faza u životu je prvi susret sa školom. To se ne zaboravlja i tu stječemo prvu crtu odgovornosti koja je presudna za cijeli život. Upravo zato se vraćamo u doba djetinjstva i u poodmaklim godinama ne zaboravljamo poslovicu “Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba”.
Sve su to moja razmišljanja kako da vas uputim u ono najvažnije u što i sama vjerujem. Najbolje recepte za dug i sretan život može nam dati meni draga osoba koja 10. ožujka slavi 95. godišnjicu, rođena u Kotoribi. To je književnik i moreplovac i naš žabar Joža Horvat. Sve dobro i plemenito, hrabro i dostojanstveno u svojih 95 godina s velikim žarom zahvaljuje upravo muzama svog djetinjstva u prvih 10 godina presudnih za život provedenih u Kotoribi. Pored brojnih prijatelja koje je upoznao na svom životnom putu oko svijeta, pored svoje prve i najveće ljubavi suputnice Renate riječ Kotoriba izgovara nježno, toplo i s ponosom u svakom svom govoru i stalno mu se vraćaju misli na rodnu grudu gdje su njegovi korjeni, prvi koraci, susreti s vodom, burom, sa pticama, sa šumarcima gdje mu je ostala slijepa baka, stari nazivi ulica. Ostalo je sjećanje, ostala je ljubav, toplo srce i bistra glava. Ponosna sam što živim u njegovo vrijeme i što sam rođena u Kotoribi i što proživljavam nešto što me učinilo sretnom na povratku svojoj majci, svojoj Kotoribi. Čitajući književna djela našeg slavljenika upoznala sam velikana našeg doba koji je obogatio naše postojanje i promovirao Kotoribu, Međimurje i Hrvatsku cijelom svijetu. Tražio je slobodu, demokraciju, drugačije ljude, nepoznate i svuda je sijao i žeo prijateljstvo i ljubav. Na tom trnovitom putu pratila ga je njegova iskrena ljubav koja je po trnju posipala cvijeće koje i danas širi omamljeni miris eliksira mladosti i sreće. To je lijek za vječno mladu starost. Pridružimo se svi koji želimo i u starosti biti mladi i voljeni rođendanskoj jubilarnoj 95. godini čestitki - Dragi i poštovani, naš najdraži plemeniti prijatelj Joža Horvat, živite zdravo i veselo do 101 (sto jedne) i onda neka umre tko hoće.
Vaša obožavateljica
Ljubica Veselić, Kotoriba