PISMO IZ ZAGREBA

Jesu li izbori gubljenje vremena ili blagdan demokracije? Blagdan demokracije, naravno. Ali, tumači premijerka Jadranka Kosor, nisu svi izbori blagdan demokracije. Koji to nisu? Prijevremeni. Oni su, poručuju iz HDZ-a, gubljenje vremena. Je li baš tako? Nije. Niti redovni, niti prijevremeni izbori, ako su demokratski, nisu gubljenje vremena. Pa ni novca. Hrvatska praksa dokazuje da je najskuplja nedemokracija. Najveće gubljenje vremena je unedogled trpjeti lošu, neučinkovitu, korumpiranu i samodopadnu vlast. Uostalom, ne prizivaju prijevremene izbore samo SDP, HNS, IDS, HDSSB..., već i hrvatski kapitalisti, skriveni iza imena – poslodavci (kao da je njihova temeljna namjera davanje posla, a ne stvaranje kapitala, odnosno profita?!). Predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Damir Kuštrak poručuje vladajućima: „Ako Vlada nema političke volje za ulazak u reforme prije ljeta, bolje je da već u jesen organizira prijevremene izbore kako bi reforme mogle krenuti početkom iduće godine, umjesto da se odgađaju još dvije godine.“ Je li premijerka Kosor komentirala te Kuštrakove riječi? Nije. Zašto? Ne usudi se polemizirati s hrvatskim privrednicima i menadžerima. Uostalom, kapitalisti i HDZ su ionako na istoj strani - Vlada uporno štiti neoliberalni kapitalizam, gurajući radnike ne u socijalno partnerstvo, već u robovlasničke odnose. Prepuštajući ih na milost i nemilost gramzivim kapitalistima, menadžerima poput Ivice Mudrinića te bankama kojima je do Hrvatske, hrvatskog gospodarstva i hrvatskih građana kao do lanjskoga snijega.
Gubernator Lopez
U čitavoj toj priči nije problem u negiranju potrebe za prijevremenim izborima, u tvrdnji da bi se izborima izgubilo vrijeme, već u činjenici da opozicija ne pokazuje stvarnu želju za preuzimanjem vlasti. Javnost, pa i ona najkritičkija, ne prepoznaje u SDP-u i ostatku kukuriku koalicije alternativu. Zoran Milanović sve više ostavlja dojam šefa opozicije u ilegali i tek s vremena na vrijeme verbalno podbode vladajuću koaliciju zahtjevom za prijevremenim izborima. No, u nedjelju se, u društvu Čačića i Jakovčića, odrekao čak i tog zahtjeva. Dakle, stvarne želje za izborima opozcija nema. Da ima, već bi izašla s programom, izašla bi s Vladom u sjeni u kojoj bi za svaki resor ponudila nekoliko sposobnih, uglednih i u dosadašnjem radu dokazanih ljudi. SDP ne pokazuje ozbiljne namjere i zato se sve te priče o prijevremenim izborima doživljavaju kao ubod komarca. Pa, ipak, osjećajući da Hrvatska tone, tone i tone te da nema niti jednu ideju kako državu spasiti od kraha, premijerka Kosor pozvala je da joj u guranju Hrvatske u gospodarski kolaps pomognu činovnici iz Europe. Tako je pred novinare dovela stanovitog Antonija Lopeza Sturiza, glavnog tajnika Europske pučke stranke, koji se, uz asistenciju J. Kosor, drznuo uređivati poličke odnose (tobože) suverene, njemu strane države. Taj Lopez Sturiz, činovnik europskih desničara, ponio se poput gubernatora.
Neviđen politički skandal
Uvjerite se sami: „Hrvatska je nekoliko mjeseci do potpisivanja ugovora o pristupanju EU. Ovo su presudni trenuci i zato razumijem - ono što se čuje i u Bruxellesu da neke socijalističke stranke pokušavaju izazvati prijevremene parlamentarne izbore. U toj fazi nije mudra bilo kakva politička nestabilnost... HDZ je dio političke većine u Europskom parlamentu i Europskoj komisiji te je zbog toga važno glasati za HDZ u budućnosti.“?! Iako je ovo do sada još neviđen politički skandal, iz SDP-a se čula tek mlaka reakcija Tonina Picule. Ostatak hrvatske javnosti uglavnom šuti. Kao da su svi digli ruke od samostalnosti i suvereniteta hrvatske države?! Kao da su se stranke, udruge civilnoga društva, intelektualci i akademska zajednica pomirili s činjenicom da se odluke o sudbini Hrvatske ne donose u Zagrebu, već i Bruxellesu i drugim, stvarnim centrima moći. Još jednom ponavljam, kako ne biste rekli da niste znali - nekakav činovnik Europskih pučana izravno se miješa u odnose hrvatske države, a u tome mu veselo asistira premijerka!? Sada zamislite obrnutu situaciju - što da je u Hrvatsku došao činovnik europskih socijalista te uz okupljenu opoziciju javno poručio da hrvatski građani moraju, žele li ikakvu budućnost, glasati za SDP te da bi glas za HDZ značio nastavak krize, bijede i lopovluka. Pa, Kosor, Hebrang, Šeks i desetak njihovih trbuhozboraca rigali bi vatru i na Milanovića, i na Čačića, i na Jakovčića, i na, naravno, europske socijaliste.
Izbori su zrelost društva
Podigli bi, s pravom, graju do neba. Tražili bi sastanke s EU administracijom te s pravom iznuđivali da nadobudan europski socijalist povuče riječi. Taj Lopez Sturiz, uz to što se nedopustivo umiješao u stvari koje ga se i te kako ne tiču, priča notorne gluposti, dokazujući da je politički nepismen te da ne zna što se u Hrvatskoj događa. Prijevremene izbore u Hrvatskoj ne pokušavaju izazvati „neke socijalističke stranke“, već to godinama čini određena pučka stranka koja je Hrvatsku učinila privredno zavisnom, siromašnom, opljačkanom i neperspektivnom. Za sav taj nepotizam, svu tu korupciju, svo to uništavanje kriterija, vrijednosti, morala i poštenja najviše su krivi oni koji su vladali, pa tek onda, naravno, opozicija. Koja ničim nije spriječila – a mogla je – Sanaderovu samovolju ili Kosoričin voluntarizam. I tvrdnja tog Lopeza Sturiza da je Hrvatska nekoliko mjeseci do potpisivanja pristupnog sporazuma je netočna jer do kraja godine nećemo završiti pregovore s EU. Tog bi Lopeza Sturiza trebalo naučiti osnovama politoloških znanosti, ali i prakse koja svjedoči da izbori, pa i oni prijevremeni, pokazuju zrelost društva. Nestabilnost izaziva loša vlast, a ne želja za boljom, nestabilnost države izaziva vlast koja se oslanja na strane tutore, nestabilnost države izaziva Vlada koja tražeći rješenje za nagomilane privredne probleme mjesecima tapka u debelom mraku.
Dosta je tutora
Nestabilnost države izaziva vlast koja gospodarski suverenitet predaje strancima u ruke, nestabilnost izaziva vlast koja je svoje građane učinila ovisnim o stranim bankama, uvoznoj hrani te socijalnoj pomoći koja se financira nagomilanim dugovima. Nestabilnost države izaziva vlast koja je svoje građane gurnula u dužničko ropstvo. Istup stanovitog Lopeza Sturiza jedan je od najvećih političkih skandala od hrvatskog osamostaljenja. Napokon, zar su branitelji ginuli zato da bi nekakav europski ćato došao narodu svisoka dijeliti upute za koga treba glasati?! Što se onda uopće i promijenilo? Prije se dociralo za koga glasati i koga ostaviti na vlasti iz Beča, Pešte i Beograda, a sada iz Bruxellesa!? I uvijek su u inauguraciji vazalskih odnosa s europskim centrima moći sudjelovale samozvane hrvatine kojima je uvijek najveći interes bio i ostao kako sačuvati vlast, a ne kako činiti dobro vlastitome narodu. Zato Jadranka Kosor neprestano ponavlja da vremena za izbore nema. Nema ako državne institucije ne funkcioniraju. Uostalom, izgovor da tehnička Vlada ne može ni ne smije donositi važne odluke u pregovorima s EU je neuvjerljiva i djelomično točna. Pa, ne traje vijek tehničkoj Vladi pola godine ili godinu dana, već, najviše, dva ili tri mjeseca. A što su dva, tri mjeseca u odnosu na godine koje su hrvatskim građanima, njihovoj djeci, unucima i praunucima pojeli skakavci?!
Zašto se SDP-ovce ne bi
istraživalo?!
Umjesto da kao iglom ubodena skače zbog lošega vođenja države, krivih poteza Vlade, svakodnevnih protjerivanja radnika na cestu, bahatosti hrvatskih kapitalista, tutora koje priziva hrvatska vlast, opozicija diže galamu tek kada se u nju takne. Od podizanja optužnica protiv tri gradonačelnika, dva aktualna – Mršića i Obersnela – te jednog bivšeg – Picule, SDP-ovci rade predstavu. Istina, miriše to na stvaranje korupcijske ravnoteže jer niti jedan od SDP-ovaca koje policija istražuje nije pribavio osobnu imovinsku korist. Niti Mršić, niti Obersnel, niti Picula nemaju imovinu sumnjiva podrijetla, poput, recimo, Ive Sanadera kojeg nitko ne istražuje. Sve dok se ne istražuje još uvijek jedan od najmoćnijih ministara u Vladi, u svakom javnom nastupu zalijepljen za premijerku, Božidar Kalmeta, sumnje da je borba protiv korupcije tek predstava za javnost potpuno su opravdane. I svi HDZ-ovci, od Polančeca, pa do pritvorenih direktora javnih poduzeća, tvrde, poput SDP-ovaca, da su istrage, pritvaranja ili optužnice protiv njih politički motivirane. Zato je SDP trebao bez histerije izraziti sumnju da je riječ o političkim, a ne pravnim procesima te se staviti na raspolaganje istražiteljima. Samo na taj način mogu biti uvjerljivi kada traže istrage protiv grabežljivaca u redovima političkih suparnika. Naravno da istrage o tome kako je Mršić kupio od Podravke odmaralište deset puta jeftinije nego što ga je prodao te time oštetio grad (?!) stoje na klimavim nogama. Ali, ako je to nekome sumnjivo, zašto se ne bi istražilo?! Zašto se ne bi istražile mnoge nejasnoće vezane uz Riječke tržnice?! Nevini se tih istraga ne smiju plašiti. Zato je i galama koji su podigli SDP-ovci u najmanju ruku sumnjiva i iritantna.

P.S.
Vijeće časti Hrvatskog novinarskog društva odlučilo je da snimatelj Ivan Cvirn nije natpisom na majici „Ne trebam seks, Vlada me jebe svaki dan“ povrijedio kodeks časti. Upravo je taj natpis iziritirao predsjednicu Vlade Jadranku Kosor koja je reakcijom uvrijeđene i neduhovite mlade isposlovala Cvirnov otkaz na povodljivoj RTL Televiziji. Sada bi se i premijerka Kosor, ali i vodstvo RTL Televizije trebali Cvirnu ispričati jer su reagirali grubo i nepravedno. J. Kosor nije mogla zatomiti svoju taštinu, a vodstvo RTL Televizije podilazilo je toj bez osnova nabujaloj taštini šefice hrvatske Vlade koja se sve neuvjerljivije predstavlja zagovarateljicom sloboda, demokracije i prosperiteta. Nakon što je dopustila da prepotentan europski činovnik hrvatskoj javnosti svisoka govori za koga treba glasovati želi li Hrvatska naklonost Europske unije, dojam o njezinoj samostalnosti sveden je na nulu.