Kormorani opustošili vode

Kraj ove duge i naporne zime ribolovci Međimurja dočekali su sa strepnjom. Znali smo da šteta na ribljem fondu do sada nije bila vidljiva te da će toplije vrijeme pokazati pravo stanje. Pokolji riba su katastrofalni! Krivac – kormoran. Štetu je teško procijeniti, ali po onome što je viđeno na terenu u pitanju su tisuće kilograma. Kad se to pomnoži s tržnom cijenom ribe dobivaju se miljunski iznosi. Prema Zakonu o slatkovodnom ribarstvu vode i ribe su vlasništvo Republike Hrvatske dano na upravljanje nama ribolovcima. Štete, dakle, trpi država.
Kormoran ili veliki vranac, doselio se (i) u Međimurje već odavno, ali ovako velika jata kod nas se viđaju unatrag desetak godina. Još kad hladnoće, a ove zime ih je bilo i previše, zamrznu u susjednoj Mađarskoj vode stajaćice, jedina prava hranilišta za tu pticu su na Muri i Dravi.
Kormoran je lukava i praktična ptica. Prepreke u obliku traka koje smo postavljali na nekim vodama brzo su prestale biti efikasna zaštita. Na Muri i Dravi su stacionirana jata i od nekoliko stotina ptica na svakih kilometar do dva i više ne odlaze na druge lokacije. Drava je bogatija ribom i na više mjesta postoje zimovnici. To u očaju zovemo restoranima za kormorane. Naravno besplatnim. Ni svi ribolovci, a kamoli ribočuvari nisu u stanju dežurati na svim tim mjestima po 10 i više sati dnevno, kroz cijelu zimu. Fizički neizvedivo. Ta je ptica u stanju u nekoliko dana na manjem području uništiti i 80-90 posto riblje populacije. U tome se slažu svi stručnjaci.

RJEŠENJA IMA

Problem se može riješiti. Čovjek je tu pticu donio iz njene postojbine, Kine u 17. stoljeću. Ne znam za Kinu, ali kod nas ona nema prirodnog neprijatelja. Zakonom o zaštiti prirode te Pravilnikom o zaštićenim i strogo zaštićenim svojtama kormorana na gnjezdištu ne smijete ni pogledati. Izvan tog prostora smijete ga plašiti. Iz toga proizlazi: vi ga uplašite, on poleti i spusti se nakon 100 metara te ponovno napada ribu. Svjesni smo da mora jesti. Ali ne mora ubijati i ono što ne može pojesti. Iz svega proizlazi jedino rješenje. Reduciranje broja jedinki. Zvuči stravično, ali ako ga je čovjek unio u neki eko sustav onda o njemu mora voditi računa. Nije dovoljno održati okrugli stol i konstatirati da radi neprocjenjive štete na autohtonim, domaćim vrstama riba.

ZAŠTITI NAS, BOŽE, OD ZAŠTITARA PRIRODE

To više ne možemo prihvatiti. Mi jesmo legalisti, ali zaštiti nas Bože od zaštitara prirode. Ne može se štiti jedna vrsta na štetu druge. Europa je sagledala problem i prepustila svakoj državi da na svom području uredi to pitanje. Naši dosadašnji vapaji nisu urodili plodom. O postojanju problema upoznato je resorno ministarstvo. Dakle od države direktno zaduženi ljudi. Nisu nas čak ni kontaktirali da nas bar malo utješe.
Upravljanje ribolovnim vodama Međimurske županije, uz manje izuzetke, povjereno je Savezu sportskih ribolovnih društava. To upravljanje znači: svake godine iz ribolovne dozvole u državni proračun uplaćujemo oko 150.000 kn, trošimo za poribljavanje oko 400.000 kn, dakle uplaćujemo u državni proračun iznos viši od 80.000 kn za PDV, od prekršajnih prijava koje je pokrenuo ovaj Savez država je u 2009. prikupila oko 60.000 kn, ostalih poreza i doprinosa uplatimo oko 80.000 kn. Napominjemo da to nisu proračunska sredstva države, već osobna sredstva svakog ribolovaca. Isto se tako iz osobnih sredstava ribolovaca financira ribočuvarska služba, te svi ostali troškovi funkcioniranja Saveza. Ako želimo bilo što sprovesti na vodama kojima gospodarimo za sve moramo tražiti odobrenje navedenog ministarstva. To se baš i ne zove gospodarenje.
Prošle smo godine gotovo u svim medijima, kako lokalnim tako i na državnom nivou bili optuženi da provodimo «ribocid» na rijeci Dravi u zimskom periodu. Postavljamo pitanje zašto sada nema reakcija na situaciju i zašto sada nitko ne podiže glas i upozori javnost što se događa. Ova situacija je daleko teža i s više štete. Podrška bi nam i te kako dobro došla.
U Međimurju je više od 3 i pol tisuće registriranih ribolovaca, a u Hrvatskoj ih ima više od 40.000. Nismo nemoćni, ali nas u mnogočemu ograničavaju neprilagođeni i neadekvatni zakoni.
U Republici Hrvatskoj u posljednje vrijeme jedini je način komuniciranja zatvaranje cesta i graničnih prijelaza. Slažem se da je to krajnja mjera, ali...
Darko Oreški – tajnik SŠRD-a Međimurske županije