VAPAJ DARKA KUZMIĆA: Pomozite mi da zadržim sina!

Darko Kuzmić iz Donje Dubrave samohrani je otac iz Donje Dubrave. Prijazan suhonjav tridesetpetogodišnjak, pomalo umorna izraza lica, već mjesecima traži izlaz iz svoje situacije. Oduvijek radišan i spreman pomoći, našao se u situaciji u kojoj se obraća dobrim ljudima da mu pomognu. Zakucao je i na moja vrata. Sa suzama u očima zamolio me da mu pomognem. Rekao je: moje dijete i ja nemamo što jesti! Kucam na mnoga vrata, ali tonem sve dublje. Pomozite mi da zadržim svoga sina!

DIJETE RASTAVLJENIH RODITELJA

Darko je živio u Donjoj Dubravi do osnovne škole. Tada su mu se roditelji rastali i on s ocem seli u Koprivnicu. Otac je osnovao drugu obitelj i s drugom ženom dobio još troje djece. Kaže da se nikad nije osjetio zanemaren u odnosu na svoju polubraću. Završio je i srednju građevinsku školu, dobio zanimanje rukovatelja građevinskih strojeva. Odmah po završetku škole, nekoliko je mjeseci radio kao konobar, a još prije osamnaeste godine s prijateljem je otišao na rad u Njemačku. Bilo je teško za posao, ali za šest godina uspio je uštedjeti nešto novaca i vratiti se kući. Odmah se zaposlio kod privatnika u svojoj struci, ali godinu i pol neredovitih plaća pomalo ga je bacalo na početak. Tada je našao posao u Zagrebu - kao vozač je pet i pol godina prevozio tekstil za jednu bogatu romsku obitelj. Imao je stan, hranu i redovitu plaću od 3.000 kuna. Pred kraj svoje trgovačke karijere upoznao je djevojku Šteficu koja je radila u kafiću nedaleko njegovog stana. Rodila se ljubav i mladi par odlučio je živjeti zajedno u stanu koji su unajmili.

IMAM DIJETE IZ PRVOG BRAKA…

Nakon vrlo kratkog vremena koje su proveli zajedno, Štefica je Darku priznala da je bila udana i ima osmogodišnju djevojčicu. Rekla mu je to iz želje da ne bude tajni i prepreka njihovoj ljubavi. U prvi mah šokiran, sjetio se da je i on dijete rastavljenih roditelja i da ga je druga očeva žena prihvatila kao da je njezin. Pregrmio je tu prvu reakciju i bio spreman prihvatiti je kao ženu koja je zbog zlostavljanja napustila prijašnju obitelj. Radovao se njezinoj djevojčici i braku sa Šteficom, no sreći nije bilo kraja kada se rodio Dominik. Od dviju plaća živjeli su normalno, ali obiteljsku sreću narušio je poziv na sud. Šteficu su teretili za velik iznos alimentacije koju je prvom mužu bila dužna za svoju djevojčicu. Otac djevojčice pokrenuo je sudski spor i Štefica je trebala isplatiti preko 20.000 kuna. Nije imala više pravo žalbe i novac je trebala isplatiti što prije inače joj je prijetilo deset mjeseci zatvora.

POVRATAK U DONJU DUBRAVU

To je unijelo veliku nervozu u obitelj koja je ionako skromno živjela. Svakog dana postajalo je sve gore, pa je obitelj doselila u Donju Dubravu, na imanje djeda Franje. U dogovoru s obitelji, Darkovim ocem i tetom koja živi u Ljubljani, trebali su pomoći djedu i olakšati mu život pod stare dane. Štefica se zaposlila, a Darko je kuću dovodio u red jer nije bilo ni vode, a brinuo je i o djetetu. Ipak, nad glavom im je visio i dug za njezino dijete i jednog dana brak je jednostavno „puknuo“. Štefica je s Dominikom odselila u Koprivnicu, a potom i u Prelog. Tu je radila kao konobarica, a Dominik je krenuo u preloški vrtić. Darko se u međuvremenu zaposlio u firmi obitelji Pavlic u Goričanu. Za Dominika je uredno plaćao alimentaciju i viđao ga. Sve je nekako išlo, a onda je Darko preko noći postao samohrani otac.

ŽENA VAM JE DOŽIVJELA SAOBRAĆAJNU NESREĆU!

U siječnju 2007. godine pozvali su ga u policijsku postaju Prelog. U prvi mah je odbio rekavši da nije ništa učinio. Tad su mu rekli da su u pitanju njegovi žena i dijete. U policiji je saznao da je dan prije Šteficu udario auto i u teškom je stanju. Pitali su ga želi li uzeti svoje dijete ili će ga socijalna služba smjestiti u dom. Nije razmišljao ni trenutka. Kako bih se mogao odreći svoje krvi, pa to je jedino što sam imao u svom životu, rekao je u svojoj priči Darko. Dominik je tada imao četiri i pol godine. Postao je samohrani otac. Tog trenutka počela je njegova agonija. Prije posla dječaka je iz Donje Dubrave vozio u vrtić u Prelogu, produžio u Goričan na posao, pa predvečer kući, i tako svakog dana. Bili su to teški dani, no Darko nije odustajao.

DIREKTOR MI JE REKAO – ILI DIJETE, ILI POSAO

Zbog stanja u kojem se našao, počeli su problemi na poslu. Darko je zbog Dominika u četiri godine rada u firmi, radeći teške poslove, na bolovanju proveo oko dva mjeseca. Mališan je slomio ruku, a posljednje bolovanje bilo je zbog djetetove viroze i upale uha. Direktor mu je stalno govorio da je na to morao i prije misliti i neka se konačno odluči - ili posao, ili dijete. Pale su teške riječi, kaže, direktor mu je rekao da od njega nema nikakve koristi na poslu, da oštećuje firmu i još mnogo toga. Čak mu je rekao da je pogriješio što je uzeo dijete nakon ženine nesreće. Na kraju, dobio je rok od tjedan dana da riješi problem s djetetom ili mu slijedi otkaz. Da ne bi „oštećivao firmu“, uzeo je dva tjedna neplaćenog, dok ne riješi probleme i smjesti dijete. Bio je svjestan da će dobiti otkaz.

SOCIJALNA SLUŽBA – NE MOŽEMO PLATITI SMJEŠTAJ, NISTE PROBLEMATIČNI

Stjeran pred zid, Darko se obratio Centru za socijalnu skrb - da dijete smjeste u udomiteljsku obitelj, a da ga on uzme u vrijeme vikenda i viđa kad uzmogne. Naišao je na razumijevanje - rekli su mu da ga mogu smjestiti, no da troškove koji iznose oko 2.200 kuna mora snositi sam. Znači, trebao bih biti pijanac, jadao se samohrani otac, da mi država plati za dijete. Kad je došao u firmu, čekao ga je vlasnik, a rastanak je bio vrlo neugodan. Ispraćen je riječima da je bio neodgovoran radnik. Zbog tih napisanih riječi, na Zavodu za zapošljavanje jedanaest mjeseci nije dobio naknadu koja bi ga inače pripadala. Sjetio se svih onih radnih subota i teškog posla na kojem se radnici iskorištavaju do maksimuma. No, direktor firme uvijek je u pravu u državi u kojoj živimo, rekao je Darko. Poželio je da nijedan roditelj ne osjetisituaciju koju on sada prolazi. Djed s kojim su živjeli smješten je u dom u Kotoribi. Posjećuju ga svaki drugi dan. Od početka godine Darko ne radi i s djetetom je počeo gladovati. Kaže da svaku večer zaspi s grčem što će Dominik drugi dan jesti. Sa strahom gleda kroz prozor neće li mu doći isključiti vodu ili struju. Zahvaljuje prijateljima koji mu donose najosnovnije namirnice za sutrašnji doručak.

POMOZITE MI, MOLIM VAS, DA NAĐEM POSAO!

To je vapaj samohranog oca. Ne traži milostinju. Traži poštenog poslodavca u čijoj bi firmi radio i zaradio za dijete i sebe. Ne bi podnio da izgubi Dominika. Želi da mu se javi i neka obitelj iz Donje Dubrave ili okolice u kojoj bi danas sedmogodišnji Dominik dok tata radi našao toplinu, za neku razumnu cijenu. Iako je predškolac, u vrtić ne ide jer tata nema novca. Kroz dvorišnu ogradu ljubomorno gleda svoje vršnjake kad se vraćaju iz vrtića. Ipak, čvrsto je grlio i ljubio svog oca cijelo vrijeme kad je ovaj pričao njihovu priču. Dominik će u jesen u školu, nema najosnovnije stvari koje će mu biti potrebne. Vape za pomoći u hrani i odjeći za Dominika i za skromnim novcem, samo da se malo „postave na noge“ i poplate dugove nastale u proteklih nekoliko mjeseci. Dobri ljudi nikad nisu zakazali, hoće li to opravdati i ovaj put.
Traži li ovaj čovjek previše samo zato što se bori sam i u svom srcu nosi jedino što ima. Svoga sina.
Zinka Čituš Čižmešija

UPLATITE SKROMAN PRILOG
Darko i Dominik imaju otvoren račun na koji im se može pomoći i najljepše zahvaljuju svima onima koji će im omogućiti da ostanu zajedno.
RBA 32 34 329 896