Teška iskušenja za mladi bračni par Mirjanu i Damira Sečana iz Svetog Križa započela su prije 3 godine, kada su očekivali rođenje djeteta, a doživljeno u Županijskoj bolnici Čakovec ostavilo je neizbrisivu brazgotinu na dušama i uspomenama ovih ljudi. Krajem svibnja 2009. Mirjana i Damir zbog neljudskog odnosa djelatnika čakovečke Bolnice ravnatelju Dragutinu Kopasiću uputili su pritužbu čiji veći dio prenosimo:
- Roditelji smo trogodišnje djevojčice rođene s meningomijelokelom, hidrocefalusom, paraparezom donjih ekstremiteta te neurogenim mokraćnim mjehurom. Djevojčica je korisnik prava na osobnu invalidninu te je u svrhu obnove tog prava pokrenut postupak vještačenja pri Centru za socijalnu skrb Čakovec. Postupak vještačenja, između ostalog, zahtijeva i pregled logopeda za djecu do treće godine starosti. S tim u vezi, nazvala sam broj 375-290, prema uputi s centrale, s namjerom da dijete naručim za pregled. Javila se ženska osoba koja se nije predstavila, kojoj sam objasnila u koju svrhu nam je potreban pregled. Ista je zabilježila termin u 9.30, 28. svibnja 2009. Zatim me pitala tko će doći s djetetom. Moj odgovor je bio - suprug, jer on koristi dopust za njegu djeteta, a ja radim, na što mi je dotična odgovorila da je na majci red da dođe s djetetom te kakva sam ja to majka kad sam otišla raditi. Izjava sramotna za svakog čovjeka. Je li stvarno gospođina stvar tko je uz dijete, a tko odlazi na posao? Otkada je to stvar medicinskog osoblja Vaše bolnice? Sljedeći incident dogodio se na dan pregleda, kada je moj suprug došao s djetetom u čekaonicu. Imao je valjanu uputnicu za pregled te se najprije javio sestri koja bi trebala primati pacijente i uputnice. Međutim, gospođa nije ni digla pogled s novina, već je supruga uputila: - Tu, vrata lijevo. Tu čekajte. Čekali su 15 minuta, a u 9.45 sati suprug je ipak pokucao na vrata na kojima je pisalo NE KUCATI. Nitko nije odgovarao. Tek nakon nekog vremena izašlo je dijete, a suprug je ušao u prostoriju. Međutim, unutra ga je dočekalo šikaniranje logopedinje Milice Čanadi koja je odbila obaviti pregled djeteta zbog kašnjenja i nejavljanja na šalteru. Suprug je objasnio da je čekao po uputi sestre sa šaltera, na što je Milica Čanadi odgovorila da ona nema ništa s tom sestrom. Kasnije sam ponovo telefonski nazvala i zatražila ime logopeda, a gospođa mi je odgovorila: Neću vam reći - i poklopila slušalicu. Moje je dijete ostalo bez potrebnog nalaza, a procedura vještačenja kasnit će zbog bahatosti, nekulture, nerada i neljudskosti Vašeg osoblja. Na žalost, to nismo doživjeli prvi put u Vašoj bolnici... - potpisali su Mirjana i Damir Sečan, a u završnici pisma ravnatelju su ukratko opisali i ranija bolna iskustva.
TEROR
Mirjani Sečan trudnoća je do pred sam kraj vođena kao uredna, a ginekolog pri ultrazvučnom pregledu u 32. tjednu trudnoće nije primijetio mjehur promjera 6 centimetara na bebi dugačkoj 44 centimetra. Mjehur je značio tešku dijagnozu djeteta, ali i činjenicu da Mirjana mora roditi u klinici, u Zagrebu, u kojoj je njezina djevojčica odmah i operirana. Pred porod, Mirjana ponovo odlazi na ultrazvuk u čakovečku Bolnicu u kojoj je pregledava drugi liječnik koji je odmah uočio anomaliju. Uz doktora Škvorca koji je vidio problem, u ovom pismu Mirjana i Damir zahvaljuju i liječnicima Medlobi, Pavčec i Žvorc, kao i sestrama s ginekologije te svima iz Zavoda za javno zdravstvo.
Sljedeće neugodno iskustvo Mirjanu je dočekalo u kliničko-biokemijskom laboratoriju u kojem ju je tehničarka nazvala glupačom, ne vjerujući da je educirana i stoga kadra kateterizirati svoje dijete nekoliko puta dnevno. Vrhunac apsurda koji su Sečanovi proživjeli odigrao se u Djelatnosti transfuzijske medicine (2008. godine) u kojoj im je izdan - nemoguć krvni nalaz. Na osnovi nalaza koji je majci izdan na šalteru, bez ikakvog objašnjenja ili upozorenja, jedino se moglo zaključiti da dijete - umire. Kad su se sabrali od preživljenog stresa, Mirjana i Damir dijete odvode u varaždinsku polikliniku Sunce i plaćaju novi nalaz. Kako su liječnicima u Suncu pokazali vrijednost dobivenu u čakovečkoj transfuziji, u Suncu još jednom ponavljaju nalaz (o svom trošku) i potvrđuju da je dobivena vrijednost u krvi u granicama normale. Na ovo potresno svjedočenje Dragutin Kopasić 2009. odgovorio je kako se “u ovom slučaju ne radi o propustu djelatnika Bolnice, već je isto rezultat propusta u komunikacijskom lancu”. (?!!)
IDITE U NJEMAČKU!
- Pozvali smo vas i odlučili se na istup u javnosti nakon ponovnog lošeg iskustva u čakovečkoj Bolnici koje smo doživjeli nedavno. Ponovo sam napisao pritužbu ravnatelju, no ovaj put s pritužbama idemo i dalje, na više instance. Loše iskustvo, na žalost, osjetila je i moja majka koja je nakon operacije na Klinici za kardijalnu kirugiju na Rebru prebačena, sukladno dogovoru zagrebačkih i naših liječnika, na Odjel interne u Čakovec, na postoperativnu njegu. Majka je pod stalnim terapijama i zbog ranijih oboljenja koje na taj način drži pod kontrolom, no u našu je bolnicu primljena bez liječnika. Dva dana nije joj davana terapija (usprkos popratnoj dokumentaciji i uputama kirurga iz Zagreba), nije previjana, a kad joj je sestra mjerenjem utvrdila visok tlak, dva sata se nitko nije ni pojavio u sobi, a kamoli donio terapiju. Protestirao sam telefonski na Odjelu i kod ravnatelja, međutim, dobio sam samo novu dozu šikaniranja i drskosti (osim kod dr. Pevec koja je bila jedina korektna osoba). Ipak, moje zahtijevanje da se majci pruži primjerena skrb reflektiralo se negativno i na nju. Dan nakon moje telefonske intervencije u sobu u kojoj je ležala uletio je dr. Čonkaš i bez predstavljanja (ali pred svjedocima) se okomio na mamu: “Ako vam se tu ne vidi, idite kam hoćete. Idite u Zagreb, Rijeku, u Njemačku... nitko vas ovdje ne drži na silu. Imam ja dosta pacijenata i bez vas!” Tek nakon nekoliko dana hospitalizacije, na bolesničku listu upisani su lažirani podaci o terapiji pod datumima kad majci još uvijek nije bila davana nikakva terapija niti je obavljen ikakav medicinski postupak - ispričao nam je Damir Sečan koji je ubrzo primio i odgovor ravnatelja Kopasića na (n)ovu pritužbu:
- I ovaj put šteta papira koji ravnatelj troši da bi nam odgovorio, a odgovara samo zato što mora po zakonu. U odgovoru su samo ispisani datumi majčinih prijeoperativnih pregleda, datum operacije i datum hospitalizacije u Čakovcu te s liste prepisan i lažiran dio podataka o njezi i terapiji. Drugim riječima, dobili smo još gori i nezainteresiraniji odgovor od onog u svibnju prošle godine. U ravnatelja Kopasića više nemam nikakvog povjerenja niti mislim da može išta nabolje promijeniti u toj bolnici. Želim naglasiti da ta bolnica nije privatan pansion nekih liječnika i da sam prečesto posljednjih godina čuo “idite u Varaždin ili negdje drugdje ako vam se tu ne sviđa”. Ovo nije “slučaj Sečan”, ovo je “slučaj čakovečka Bolnica” u kojoj je nešto trulo i pod hitno se treba mijenjati! Ako se upustite u razgovor o našoj bolnici, od pet ljudi, četvero će vam ispričati neugodna iskustva. Samo što se boje izaći u javnost s istinom. A to je greška - dodaje Damir Sečan koji je, sa suprugom, ovim snažnim svjedočenjem pokazao da istina pronalazi put i svijetli onima koji su ostali u tami.
Napominjem da sam u osobnom kontaktu Dragutinu Kopasiću ponudila očitovanje za javnost o pritužbama obitelji Sečan, što je odbio.
Željka Drljić