BETA verzija Ispričavamo se zbog svih mogućih poteškoća, stranica je u izradi!
Sri, 28/04/2010

Različiti uzročnici propadanja kupina!

mr. Milorad Šubić
 

Prema podacima FAO (2002) u svijetu proizvodimo 473,1 milijuna tona voća. Među tradicionalnim voćnim vrstama, koje uspješno uzgajamo i u našoj zemlji, dominira proizvodnja jabuka, krušaka, breskva, nektarina i šljiva. Pritom se jagodaste voćne vrste uzgajaju na svega 1,24%, što je svakako premalo za ljudskim potrebama. Pored velike količine ugljikohidrata i organskih kiselina, jagodaste voćne vrste (među kojima su najznačajnije jagoda, kupina, malina, ribiz, ogrozd i borovnica) sadrže i značajne količina antioksidansa (npr. vitamin C i različiti fenoli), pa postaju sve značajnija namirnica. Kupine i maline se uspješno uzgajaju u mnogim okućnicama gotovo bez primjene kemijskih sredstva za zaštitu bilja, premda ih kao i jagode napada veći broj biljnih bolesti i nametnika životinjskog podrijetla. Pri plantažnom uzgoju kupina i malina gotovo cjelokupni trud proizvođača mogu uništiti skupina gljivičnih bolesti koje uzrokuju patološko sušenje izdanaka, te nekoliko vrsta hrđa. U razvijenim su zapadnoeuropskim zemljama (Njemačka, Velika Britanija, Švicarska) zabilježene štete veće od 80% u kupinama od različitih uzročnika bolesti. U našoj su zemlji krajem 90. godina prošlog stoljeća iskrčeni neki nasadi kupina podignuti na neprikladnim terenima. Zašto? Praksa intenzivnog uzgoja malina i kupina dokazala je da pretjerana i nestručna primjena mineralnih gnojiva, navodnjavanje i prevelika gustoća nasada (zbog smanjenog razmaka između redova i ostavljanjem većeg broja izdanaka po rodnom grmu) pogoduju nekontroliranoj epidemiji spomenutih skupina biljnih bolesti. Početkom vegetacije nasadi izgledaju gotovo “prazni”, ali porastom lišća, novih izdanaka i postranih grana rodni grmovi postaju previše bujni. Zbog potrebe za svjetlom izdanci pojačano rastu uvis, ali se pritom značajno smanjuje njihova mehanička čvrstoća. Na njima uvijek nastaju rane zbog štetnika, djelovanja vjetra ili rezidbe, što naročito pogoduje infekcijama različitim uzročnicima paleži i sušenja izdanaka malina i kupina. Valja naglasiti da su autohtone i samonikle kupine izvor zaraze različitim uzročnicima bolesti (hrđa, pjegavost lišća, palež izdanaka) za osjetljivije sorte bez bodlji, a štete od zimskog smrzavanja također povećavaju osjetljivost nasada na jaču pojavu uzročnika patološkog sušenja izdanaka. U nekim su područjima naše zemlje nasadi kupina iskrčeni zbog razvoja različitih patoloških uzročnika sušenja izdanaka. Budući da kupine ubrajamo u kategoriju “malih kultura” (malih u smislu površina na kojima se uzgajaju u Hrvatskoj), proizvođači sredstva za zaštitu bilja često nemaju ekonomski interes snositi troškove registracije za takve biljne vrste u našoj zemlji. Stoga se preporuke međimurskim proizvođačima kupina temelje na uputama stručnih ustanova u razvijenim zemljama za zaštitu jagodastih vrsta protiv štetnih organizama (SAD, Švicarska, Njemačka).
Uspjeh uzgoja kupine u velikoj mjeri određuju položaj, zemljište i podneblje. Plemenite sorte kupina su osjetljivije prema hladnoći nego maline. Kupina u nepovoljnim uvjetima smrzava već pri vrijednostima temperature -10º do -15ºC. No, ako su nasadi kupine pokriveni snijegom i zaštićeni od hladnih i suhih zimskih vjetrova a izdanci nisu previše bujni i vegetacijom završili na vrijeme, tada mogu tijekom zimskog mirovanja izdržati i značajno niže temperature (-20º do -25ºC). Velike temperaturne razlike krajem zime i početkom proljeća mogu značajno oštetiti izdanke kupina (vidi fotografije). Ovog proljeća ponovo vidimo štete na kupinama od negativnih niskih temperatura zabilježenih 20. prosinca 2009. (tog je dana Čakovec s -22ºC bio najhladniji grad u našoj zemlji). Tijekom vegetacije kupinama odgovara toplije podneblje s dovoljno vlage u zraku. Vrlo visoke ljetne temperature nisu pogodne, zbog jačeg sunčanog zračenja i niske relativne vlažnosti zraka. Plodovi pritom ostaju sitni, gube boju i dobivaju ožegotine. Zahtijevaju i dovoljno vlage, barem 800 mm godišnje, odnosno 500 mm oborina dobro raspoređenih tijekom vegetacije. Nedostatak oborina se uspješno može nadomjestiti navodnjavanjem sustavima “kap na kap”. Najbolji su blago nagnuti tereni (3 do 5º), uz duboka i propusna zemljišta, umjereno vlažna, bogata organskom tvari i umjerene (blago kisele) reakcije. Nepridržavanje osnovnih zahtjeva kupina prema vanjskim uvjetima rasta i razvoja značajno utječe na njihovu osjetljivost prema različitim bolestima. Prema podacima američkog fitopatološkog društva na vrstama roda Rubus je opisano čak 32 različita gljivična oboljenja i 5 bakterioza, a na 18 različitih sorata kupina u sjevernom dijelu Europe je detektirano 33 različitih gljivica (od čega je 12 patogenih vrsta). Vodeća sorta kupine bez bodlji u našoj zemlji je Thornfree. Razvija duge izdanke i bujan grm, a uzgaja se uz naslon. Vrlo je osjetljiva na dnevne temperaturne promjene krajem zime i početkom proljeća. Relativno je otporna na uzročnika pjegavosti lišća (Mycosphaerella rubi), ali je dosta osjetljiva na žutu hrđu (Kuehneola uredinis) i patološke uzročnike pjegavosti i(ili) sušenja izdanaka (Septocyta ruborum, Didymella applanata). Neposredno pred berbu i tijekom berbe se često razvija siva plijesan plodova (Botrytis cinerea). Ekonomski najvažnije gljivične bolesti kupina koje se u desetgodišnjem praćenju zdravstvenog stanja nasada kupina u Međimurju pojavljuju na izdancima, lišću i plodovima u Međimurju su Didymella applanata, Septocyta ruborum, Kuehneola uredinis i Botrytis cinerea (vidi slike). Navedeni patogeni uzrokuju na kupinama karakteristične simptome po kojima dovoljno stručna i educirana osoba može odrediti uzrok bolesti, a sigurna je determinacija moguća mikroskopskim pregledom inficiranih biljnih uzoraka. Vlasnici nasada kupina najčešće stručnu pomoć zatraže tijekom ljetnih mjeseci, neposredno pred početak berbe kupina, kada se u nasadu pojavljuju simptomi patološkog sušenja pojedinih izdanaka (vidi fotografiju). Tada je prema nespecifičnom simptomu propadanja biljaka teško odrediti stvarnog uzročnika bolesti, već je potreban redoviti nadzor i praćenje promjena tkiva izdanaka tijekom cijele kalendarske godine. Na ovogodišnjim se izdancima prvi simptomi pojavljuju krajem ljeta ili početkom jeseni (jer je inkubacija uzročnika bolesti traje 1-3 mjeseca) u formi malih tamno-zelenih pjega koje dobivaju purpurnu ili tamno-crvenu boju. Tijekom zime i početkom vegetacije gljiva Didymella applanata uzrokuje na izdancima kupine izbjeljivanje tkiva uz pupove ili sekundarne izdanke, na kojima se formiraju plodišta u formi okom vidljivih sitnih točkica (vidi sliku). Vrsta Septocyta ruborum početkom vegetacije (od veljače do travnja) obično na donjoj trećini ili polovici izdanaka uzrokuje pojavu brojnih izduženo-eliptičnih pjega tamnocrvene boje (4 mm). One se povećavaju (20 mm), međusobno spajaju, a ponekad potpuno pokriju površinu internodija zaraženih izdanaka. Središnji dio napadnutog tkiva naknadno poprima mrko-smeđu boju (vidi fotografije). U svjetskim je razmjerima vrsta Septocyta ruborum značajniji uzročnik sušenja i propadanja nasada kupine u odnosu na patogenu gljivicu Didymella applanata, koja često uzrokuje sušenje nasada malina. Na osjetljivoj sorti Thornfree posebno je štetna žuta hrđa koji uzrokuje Kuehneola uredinis. Već tijekom travnja na rodnim se izdancima pojavljuju krupni sorusi narančasto-žute boje, a početkom ljeta na naličju lišća formiraju se mnogobrojni uredosorusi žute boje (vidi fotografije). U godinama jake zaraze žuta hrđa uzrokuje prijevremeno otpadanje lišća (npr. 2004., 2005. godine). Neposredno pred berbu bilježimo štetnu pojavu sive plijesni plodova kupine (Botrytis cinerea), a sporadično se pojedinih sezona pojavljuje i plamenjača na plodovima (Peronospora sparsa) (vidi fotografije).
Na štetnost kratko opisanih uzročnika biljnih bolesti kupina u Međimurju značajno utječu i meteorološki uvjeti, prvenstveno količina i raspored oborina. U višegodišnjim prosjecima (1990.-2002.) na području Međimurske županije prosječno godišnje pada 805 mm oborina, od čega tijekom aktivnog razdoblja vegetacije kupina (travanj-rujan) 452,5 mm. Vrlo je kritičan mjesec lipanj (u prosjeku tog mjeseca pada 90,2 mm kiše), jer se tada prošlogodišnjih na ovogodišnje izdanke šire: (a) patološki uzročnici pjegavosti i(ili) sušenja, (b) žuta hrđa, a tek zametnute plodove nakon cvatnje može inficirati rana (c) siva plijesan. Na bolesti kupina vrlo povoljno utječu ljetne oluje s jakim vjetrom, većom količinom kiše i(ili) tučom. Smatramo da od početka vegetacije do početka dozrijevanja plodova treba obaviti 3-5 usmjerenih zaštita fungicidima, odnosno ista se ponavlja nakon svakih 40-60 mm kiše. Krajem 1990-tih godina dopuštenje za primjenu u kupinama u našoj je zemlji imala samo jedna djelatna tvar – iprodion (Kidan SC) (protiv sive plijesni), a stanje se niti danas nije značajno promijenilo. Stoga pri suzbijanju bolesti kupina biramo pripravke koji u našoj zemlji imaju dopuštenje za primjenu u jagodama ili se koristimo preporukama za integriranu proizvodnju jagodastog voća iz razvijenih europskih država. Od početka vegetacije do početka cvatnje potrebno je obaviti nekoliko preventivnih prskanja nasada protiv dominantnih gljivičnih bolesti, a novije smjernice za integriranu proizvodnju kupina u razvijenim zemljama (npr. Njemačka) pritom dopuštaju primjenu bakrenog oksiklorida (npr. Neoram WG, Kupropin WP, Champion WG i dr.), kaptana (Merpan, Captan WP 50, Stoper WP), trifloksistrobina (Zato 50 WG) i difenkonazola (Score 250 EC). U konvencionalnoj se proizvodnji kupina od početka intenzivnog porasta mladica do početka cvatnje protiv uzročnika paleži, sušenja i odumiranja izdanaka još preporučuju sredstva na osnovi ditianona (Delan 700 WDG), metirama (Polyram DF), mankozeba (Dithane DG i sl.), propineba (Antracol WP 70) i folpeta (Folpan WDG, Folpan WP 50). Tijekom cvatnje i nakon cvatnje u vrijeme razvoja ili početka dozrijevanja plodova kupina je dopuštena primjena samo ciprodinila & fludioksonila (Switch WG) (uz karencu 10 dana) i fenheksamida (Teldor 500 SC) (uz karencu 7 dana). Ukupni broj i razmak tretiranja određuje ukupna količina i raspored oborina od početka vegetacije do početka dozrijevanja plodova kupine (u nasadima s jačim potencijalom bolesti zaštitu bi trebalo ponoviti nakon svakih 40-60 mm oborina!).
Nakon obavljene berbe kupina, preporučuje se rezom odstraniti sve oboljele izdanke koji pokazuju simptome sušenja i obaviti tretiranje bakarnim fungicidima.
Snimio M. Šubić