Tko to orkestrirano i zlonamjerno napada Rimokatoličku crkvu

Na sjednici vijeća Međimurskih demokršćana, uz raspravu o stanju u hrvatskoj političkoj situaciji, osobiti je naglasak posvećen analizi kontinuiranih, orkestralnih i zlonamjernih napadaja na Rimokatoličku Crkvu, osobito naše svećenstvo, ali i Crkvu - Božji narod. Ti napadaji dolaze iz antikršćanskih i antikatoličkih krugova i njima podložnih medija u svjetskim, ali i hrvatskim relacijama.
Neviđena medijska agresija na Katoličku crkvu i namjera za njezinu diskvalifikaciju kao moralne vertikale čovječanstva, crpi potkrjepu u slučajevima zlostavljanja djece (u manjoj mjeri) i navodnog zlostavljanja djece od strane katoličkog svećenstva. Premda se Katolička crkva izrijekom, jasno i nedvosmisleno odredila prema svim prijestupima, pače putem svojih instituta pokrenula radnje za razotkrivanje svega što ima veze s tima, i najtjesnije surađuje sa civilnim vlastima i potiče ih na revnost u svojim obvezama, kampanja u kojoj dominira senzacionalizam, preuveličavanje, a ponajčešće laž, ne prestaje. Sveti Otac papa i cjelokupni vrh Crkve osudili su takva ponašanja, pokazali gnušanje, i izrazili duboko ljudsko i kršćansko suosjećanje sa žrtvama, a prema dokazanim počiniteljima odredili sankcije, odnosno mjere sukladne svojim pravilima, bez najmanjeg prikrivanja bilo kojeg nedjela, ili naznake.
Takva ljudski, kršćanski i građanski odgovoran čin nije dovoljan onima koji Katoličku crkvu žele ukloniti iz javnog djelovanja i njezinog poslanstva.
Stoga imaju apsolutno izopačena mjerila u determinaciji takvih patoloških ponašanja u pogledu učestalosti pojave i njezinih pojavnih oblika.
Opće je poznato svakome tko želi objektivno i egzaktno govoriti o pedofiliji i drugim zlostavljanjima djece da se, na žalost, u mnogim sredinama, strukturama, sociološkim i drugim skupinama razmjerno učestalo registrira, pa tako i u drugim vjerskim zajednicama, mnogo češće nego u Katoličkoj crkvi, no taj objektivizam prestaje kad su pitanju katolici i njihovi duhovni pastiri.
Ne umanjujući bilo čiji krimen, osobito ne svećenike Katoličke Crkve, političari kršćanskog svjetonazora ne mogu pristati na neargumentirana preuveličavanja očite neistine, proizvoljnih konstrukcija i generaliziranja. Žalosno je što u toj antikatoličkoj agresiji u Hrvatskoj izravno sudjeluje značajan broj medija koji su financirani državnim, ili novcem hrvatskih građana, u najvećem broju vjernika, ali i tzv. nezavisni autoriteti i skupine.
Značaj Katoličke Crkve za hrvatski narod, Hrvatsku i sve njezine građane kroz povijest, daljnju i bližu, za sadašnjost, je pozitivno neprocjenjiv, a veza sa Svetom stolicom sudbinski neprekidiva, što sigurno i iznova smeta dežurne napadače na hrvatsko i katoličko.
Zbog toga im smeta hrvatska nacionalna i kršćanska baština, ugovori sa Svetom stolicom, vjeronauk u školama, Caritas, odgojne, socijalne i obrazovne ustanove s kršćanskim predznakom i sve ostalo što ima veze sa javnim djelovanjem Crkve. Zbog toga se Crkvu želi getoizirati, isključiti iz javnog života, a u cilju toga se nebrojeno puta ponavaljaju «grijesi» Crkve u srednjem vijeku, nikad ne spominjući njezinu ključnu ulogu u razvoju zapadne civilizacije, kulture, znanosti i pravednog socijalnog društva. Dodaju se nečuvene konstrukcije o ulozi crkve u Hrvatskoj za II svjetskog rata, a sada se tome pridodaje i ova svjetska antikatolička kampanja da bi se kumulativno mogle dokazati nedokazive teze.
Međimurski demokršćani traže od svih državnih medija i drugih medija, osobito onih koji se financiraju iz proračunskih i sličnih izvora većinskog katoličkog hrvatskog puka, objektivno informiranje, profesionalizam i korektnost.
Predsjednik Vijeća
Međimurskih
demokršćana
Miroslav Vrbanec