Ukidanje kmetstva u Međimurju

Osobno sam preosjetljiv na pogrešno iznošenje povijesnih činjenica te sam u tom pogledu višekratno javno reagirao. Tako nisam mogao izdržati kad sam u “Vjesniku” od 13.11.2009. u prikazu izložbe “Uspomene na jednog bana” pročitao da je ban Jelačić ukinuo kmetstvo te sam u istom dnevniku 19.11.2009. objavio reagiranje s naslovom “Ban Jelačić nije ukinuo kmetstvo”. Citirat ću početak spomenutoga:
»Znam da će velik dio čitatelja biti iznenađen navodom iz gornjeg naslova, jer se tvrdnja da je ban Jelačić ukinuo kmetstvo u Hrvatskoj već odavno naširoko smatra neoborivom povijesnom istinom. Međutim, povijesna je činjenica da je Jelačić svojim pismom od 25. travnja 1848. proglasio, odnosno potvrdio ukinuće kmetstva, jer je kmetstvo malo prije toga ukinuto zaključkom zajedničkog ugarsko-hrvatskog sabora. Uostalom, u Jelačićevu proglasu od dva dana kasnije (27. travnja 1848.) to isto rečeno je ovako: “Naredba, da kmeti nebudu više davali tlake i desetine isto tako napravljena je na dieti, t.j. velikom ugarsko-horvatskom i slavonskom orsačkom spravišču...”. Tko još uvijek vjeruje da je Jelačić ukinuo kmetstvo, neka izvoli pogledati navedene izvore u Šidakovoj “Historijskoj čitanki za hrvatsku povijest I”, Zagreb, 1952., str. 206-209.«
Zašto sada ovime opterećujem čitatelje tjednika »Međimurje«? Zbog toga što je naprijed navedena povijesna neistina opet objavljena a čak i proširena na Međimurje!
Naime, nedavno sam prolistao novoobjavljenu knjigu Josipa Črepa “Feštetići - posljednji grofovi Međimurja”. Pri tom sam se poveselio kad sam u kazalu vidio naslov “Ukidanje kmetstva”. Mislio sam da ću konačno saznati nešto o tome kako je u Međimurju ukinuto kmetstvo. A kad tamo - teško razočaranje! Spomenuto poglavlje na str. 83 ima svega 16 redaka. Osim podatka koliko je kmetskih selišta i želirskih naseobina bilo 1856. priznato grofu Feštetiću, tu nema ničega što već nije poznato.
Međutim, najgore je to što poglavlje počinje ovako: “Godine 1848. dolazi do ukidanja kmetstva, koje u Hrvatskoj i u Međimurju ukida ban Josip Jelačić”. Što, zaboga, reći na ovu nebulozu?! Kad je Jelačić, da umiri uznemirene seljake, obznanio ukidanje kmetstva i kada je hrvatski sabor svojim člankom XXVII. “O ukidanju urbara i urbarskih službah” potvrdio ono što je zajednički ugarsko-hrvatski sabor ranije zaključio, Međimurje je još bilo pod izravnom mađarskom vlašću. A kada je Jelačić 11. rujna 1848. ušao u Međimurje, imao je dosta raznih drugih preokupacija pa mu urbarska pitanja (naravno) nisu bila ni na kraj pameti. To nije bilo niti potrebno jer su nadležna tijela mađarske države zasigurno već ranije obznanila naprijed spomenutu odluku zajedničkoga sabora. Dakle, tvrdnja da je ban Jelačić ukinuo kmetstvo i u Međimurju jest teška besmislica i povijesna neistina.
Nije mi niti na kraj pameti da zbog naprijed navedenog okrivljujem gospodina Črepa: ta on je tek publicist i povjesničar amater. Njemu jedino zamjeravam što u “Bilješci o autoru” nije naveo mjesto i godinu rođenja te svoju školsku spremu. Međutim, za povijesnu neistinu o ukidanju kmetstva u Međimurju krivi su recenzent knjige koji se legitimira sa “dipl. povjesničar” i nakladnik - Povijesno društvo Međimurske županije.
Stjepan Hajduk,
profesor povijesti u
mirovini, Čakovec