EJ, VRTIĆI, ŠKOLA - PAŽNJA

Jadna je turistička agencija koju spašavaju djeca

Obraćam se listu »Međimurje« jer po statističkom podatku najčitaniji tjednik u Hrvatskoj. Međimurci pišu ma gdje se nalazili. Ovako, vremena su loša, ma ne loša nego jadna, strašna, bez novaca. Roditelji, plaće, dali će biti ovaj mjesec, dali netko od nas neće biti u koloni, u nizu od 318... tisuća nezaposlenih, ostat bez posla. Borba za preživljavanje, režije, kruh, mlijeko, garderoba, sve to visi u zraku ako dobijemo... Ili ostanemo OK.
Ali pazi ovo, “čim veće zlo”, veća neimaština, a je, samo se ne priznajemo, više se stvara nekakva “moć” ja imam ti nemaš. Razlika među djecom u vrtiću, školi, kako su djeca mala oni ne znaju vrijednost novca a to koriste tete, učiteljice. Djeca se ne mogu, ne znaju braniti, jer ako ne ideš - crna ovca, nisi za društvo, odvajat se od društva... A kakvo je to naše društvo? Društvo moraš - mislim da to ne spada u demokraciju kojoj svi toliko težimo. Djeca od vrtića počnu učit, kamo se baca papir, plastika... U vrtiću se mora učit, kako pomoć starijima, kako cijeniti, poštivati ovo malo što imamo.
Tete u vrtićima, učiteljice u školama, kamo si one zažele da idu na izlet. - Ajmo roditelji, ili imate ili nemate, ali dajte i morate, jer to nam je “u programu” bez obzira na cijenu (pazite, 1 dan: čitaj par sati 200 kn), samo daj, daj. Ah da, komentar suvišan, za nekog sitnica za drugog pognuta glava da ti dijete ne dobije točku u ranom djetinjstvu, jer ćete to pratit cijeli život. Ti nemaš novac, ti ne ideš. Jadna li je ona turistička agencija koju spašavaju djeca vrtićke dobi.
Jelena