Arhiva 19.05.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:37.

IGRE NA SREĆU: DUGOVI JEDU KUĆE I ŽIVOTE!

Bili su stalni gosti lokala s poker-aparatima, a nedavno ih je ovisnost dovela i na stranice crne kronike: slučaj iz Preloga je prijeteći i upozoravajući za cijelu zajednicu, a ne samo za one kojima su igre na sreću uzele razum. Podsjetimo: krajem veljače teško je ozlijeđen 64-godišnji Preložanin (u Ludbreškoj ulici) kojeg je, noću, u dvorištu njegove kuće dočekao 31-godišnji sumještanin te ga sjekirom izudarao po glavi. Potom je teško ozlijeđenom čovjeku uzeo novčanik, vratio se do poker-aparata i nastavio “izazivati sudbinu”. Prije nesreće, dvojica sudionika susrela su se u kafiću u kojem je napadač od napadnutog zatražio novac za igru. Žrtva je novac dala, neoprezno pokazavši da u novčaniku ima još značajnu svotu (7.000 kuna). Danas je napadač u zatvoru i sudit će mu se za pokušaj ubojstva, a napadnuti čovjek oporavlja se od višestrukih fraktura lubanje.
Svojevremeno je jedan čakovečki poduzetnik na kartama izgubio silan novac. Stigla ga je starost i bolest te je umro u jednom od obiteljskih domova za starije i nemoćne u Međimurju, nakon drugog moždanog udara. U dvorištu obiteljskog doma iznenada su se pojavili “ljudi u crnom” - nepoznati i s “drugačijim” naglaskom. Zahtijevali su da se otvori sanduk s pokojnikom (da se uvjere da je unutra zaista ON). Tek nešto kasnije, uplašena vlasnica obiteljskog doma saznala je i shvatila da su razlog ovog bizarnog susreta bili - kockarski dugovi pokojnika.
U sportske kladionice koje niču kao gljive poslije kiše ulaze samo muškarci. Većina ih igra za male uloge (po 20-ak ili čak 5 kuna) no, riječ-dvije o tome što ih vuče u kladionice nije bilo moguće dobiti. Od objektiva i objelodanjivanja identiteta bježali su ko vrag od tamjana! Kad sam fotoaparat pospremila, rekli su mi sve. Svoju svakodnevnu strast nazivaju “razonodom”, ne smatraju je ovisnošću, igraju “kontrolirano”, za mali novac i - ne daj Bože da žena sazna! Rekli su mi da ima i onih koji igraju na velike uloge te spomenuli kako je kontroverzan poduzetnik iz Pleškovca u jednoj sportskoj kladionici u našem kraju “dignuo” 400.000 kuna!
No, manje je sreće imao Čakovčanin (suprug i otac dvoje djece) kojemu su kockarski dugovi pojeli kuću, a potom i stan koji je naslijedila njegova supruga. Kocka i dalje.
U razgovoru s ljudima na ovu temu saznajem da više nema pokera na crno po podrumima kao nekad, kad su uobičajene svote bile 20-ak, 30-ak tisuća njemačkih maraka. Poznavatelji tog miljea tvrde da je ta vrsta izvanzakonskog pokera počela (od)umirati otprilike kad i njemačka marka.
Igre na sreću smislili su lucidni ljudi. Pozivaju u veliku igru s malim ulozima. Ljudska sklonost nadi im je garancija trajanja jer mali ulog, ali redovan, ljudi nazivaju “razonodom” ili “hobijem”, ne osjećaju se zbog uloga krivima, a istovremeno ih guta ovisnost. Ne čudi što se različiti aparati za igre na sreću te sportske kladionice, primjerice, nalaze u sklopu ugostiteljskih lokala ili u njihovoj neposrednoj blizini. U prirodi se to zove - simbioza. U društvu - ovisnost.
Psihijatar Prošev: Teško se liječi!
U ukupnoj populaciji, 1 do 4 posto ljudi sklon je igrama na sreću, no najveći dio njih (oko 85 posto) ne snosi socijalne i psihološke konzekvence jer ostaju u okvirima prihvatljive razine rizika. Uglavnom je riječ o ljudima koji se na neki oblik igara na sreću odlučuju povremeno, manje od jednom mjesečno. Ako igrama na sreću dodamo riječ ovisnost, dolazimo do suspektne kategorije igrača na sreću u koju spadaju osobe koje najmanje 18 mjeseci sukcesivno igraju, pojašnjava mr. sc. Igor Prošev, dr. med., spec. psihijatar:
- U treću kategoriju ulaze patološki kockari, odnosno osobe koje već trpe posljedice u obiteljskom životu, poslovnom okruženju i koje karakterizira nerealno razmišljanje zbog kojeg mogu sve dublje i dublje tonuti u dugove.
Vjeruju da im se nakon određenog broja gubitaka povećava šansa za dobitak, što je nerealno. Kad nam se za pomoć obraćaju takve osobe, uglavnom dolaze s komordibitetom, odnosno ovisnost o kocki katkad prati ovisnost o alkoholu, depresija, narcistični poremećaji ličnosti itd. Karakteristično je i lučenje biogeniamina, zbog čega se kod takvih osoba za kockarskim stolom, primjerice, šire zjenice, srce kuca ubrzano, znoje se i drhte im ruke. Zanimljivo je da žene (supruge, majke) štite muškarce koji su ovisni o kocki, dijelom zbog njihove agresivnosti, prijetnji batinama, a dijelom i zbog njihove blagoglagoljivosti i darežljivosti kad im se sreća na kocki nasmiješi. Riječ je o problemu kojem treba posvetiti ozbiljnu pozornost jer može odvesti u suicid. Stoga bi trebalo početi djelovati u ranoj životnoj dobi, mjerama primarne prevencije u školama. Ovisnost o igrama na sreću teško se liječi jer se osoba mora odreći elementa ugode koju nije jednostavno nadomjestiti. Uz lijekove, od koristi je kognitivna bihevioralna terapija kojom kod pacijenta mijenjamo referentni okvir, odmičući ga od izvora žudnje u drugu poziciju očekivanja - kaže doktor Prošev koji je u svojoj knjizi Popularna psihijatrija iz 1994. godine poglavlje posvetio i igrama na sreću te u jednom odlomku progovorio o škripu sustava nagrade i kazne koji stišće patološkog kockara: “Igra” u svojoj biti predstavlja izazivanje sudbine vezane u odluci za ili protiv igrača. Sreća u igri ima značenje obećanja ili zaštite i to je pravo koje traži svaki igrač. Međutim, igra je isto tako i borba protiv sudbine. Igrači prijete “ubijanjem sudbine” ukoliko im ona odbije potrebnu zaštitu, riskirajući pritom da i sami budu ubijeni”.
U spomenutoj knjizi doktor Prošev opisao je i potresan primjer iz prakse: “Sljedeći primjer je konobar koji je opsjednuto igrao na poker-automatima te znao izgubiti velike sume novca. Tada bi mu uvijek netko (supruga ili majka) pritekao u pomoć te mu plaćao dugove.
Kad jednom nije mogao vratiti dug, pokušao je samoubojstvo. Tada je došao u ambulantu. Navodio je da će promijeniti svoj način života, otići u inozemstvo, vratiti dug i konačno se više posvetiti obitelji i poslu. Na sljedeći pregled više nije došao. Doznao sam kasnije da se ubio.”
“Zarazno” jest, ali je li nasljedno?
Na pitanje je li (i) ovisnost o kockanju nasljedna i zašto je među patološkim kockarima više muškaraca nego žena, znanost još nije odgovorila.
Prema istraživanjima, najviše je kockara u dobi između 35. i 45. godine života, a odnos je - 3 muškarca naprema jedna žena. No, što je dob zrelija, taj se odnos izjednačava.
Željka Drljić

IGRATE LI?

KRUNOSLAV VUK,
komunalni djelatnik iz Orehovice:
- Pratim sportske događaje i redovito igram sportsku prognozu.
Imam “njuh” za favorite te sam do sada ostvario neke manje dobitke.
No, lopta je okrugla, pa je takva i sreća na igrama. Nada je ključna stvar koja čovjeka pokreće prema igrama na sreću jer, da se ne nadam, ne bih ni igrao.

BOJAN GRANATER,
bravar iz Čakovca:
- Povremeno zaigram loto, i to sedmicu. Ne privlače me druge igre na sreću jer mi se igre Hrvatske lutrije čine nekako najprivlačnijima i najpoštenijima. Kad se tu i tamo čuje za nekog da je osvojio veliki dobitak, često se ispostavi da je riječ o bogatoj osobi, pa ispada da je ona narodna “para na paru” ispravna. Smatram da ljudi mogu postati ovisnici o tome, osobito kad je riječ o kockarskim aparatima.

STJEPAN JANUŠIĆ,
radnik iz Držimurca:
- Ne privlače me igre na sreću i nikad se nisam okušao u tome. Radije si ostavim koju kunu za pivicu. Čuo sam da ima onih koji gube velik novac na tome, ali mene to nikad nije privlačilo. Ovako sam mirniji - ne igram, pa se ni ne nadam dobitku.

GORAN KOLARIĆ,
student iz Palovca:
- Ne igram igre na sreću jer jednostavno nisam tip osobe koju to privlači. No, mogu razumjeti ljude koji povremeno zaigraju sportsku prognozu ili loto s malim ulozima koji im donose veliku nadu, adrenalin i gušt i u tome ne vidim ništa loše.
Problem je vjerojatno s onima koji postanu ovisni te ulažu, a time i gube, sve veće i veće svote novca.

Izvor: 2873