JVP GRADA ČAKOVCA: 35 GODINA U OBRANI OD POŽARA

Jedan od dobitnika glavne županijske nagrade Zrinski je Javna vatrogasna postrojba Grada Čakovca. Povod je 35 godina njenog postojanja, a razlog izuzetan doprinos očuvanju i spašavanju ljudskih života i materijalnih dobara, kako se kaže u obrazloženju nagrade. U posljednjih 5 godina ona je intervenirala 2.853 puta. Kao nositelj operativnog djelovanja po bilo kojoj ugrozi, ona s ponosom predstavlja Grad Čakovec i Međimursku županiju u svim segmentima zaštite i spašavanja. Sukladno koncepciji razvoja vatrogastva u njoj se kontinuirano provodilo školovanje vatrogasnih kadrova i nabavljala vatrogasna oprema i vozila. Danas ima 41 djelatnika i 12 vozila, a godišnje obavi oko 500 intervencija za potrebe svih građana i institucija u Međimurju, ali i širom Hrvatske, ako bude potrebe. U novije vrijeme ističe se i u natjecateljskoj djelatnosti. Njena ekipa oformljena je pred samo dvije godine, a već je ostavrila izvaredne rezultate. Na državnom natjecanju u Splitu 2008. godine osvojila je prvo mjesto u kategoriji muški B i time izborila pravo zastupanja Hrvatske na medunarodnom CTIF natjecanju. Ono je prošle godine održano u Ostravi, u Češkoj, a ekipa JVP-a u konkurenciji profesionalnih muških B ekipa bila je među najboljima.
Postrojba je ovu nagradu proslavila zajedno s proslavom Dana vatrogastva, uz svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca. Zapovjednik JVP-a Ivan Krištofić tada je podsjetio na povijest postrojbe – s radom je počela 1975. godine, po odluci tadašnje Skupštine Općine Čakovec, i isprva imala 9 članova, 6 profesionalaca i 3 člana DVD-a Čakovec. Sa sve većim potrebama za intervencijama, s vremenom je rasla i postrojba, a i mijenjala organizacijske oblike. Prvo je djelovala u sklopu Ministarstva (ranije Sekretarijata) unutarnjih polova, da bi je 1999. godine, s promjenama Zakona o vatrogastvu, kao osnivač preuzeo Grad Čakovec u kojem ima sjedište. Krištofić je podsjetio da se i drugim gradovima i općinama u Međimurju nudilo da budu suosnivači, ali većina to nije prihvatila. Tako ju je Grad Čakovec preuzeo, sa zaposlenicima i opremom, i registrirao je kao javnu ustanovu, kako ona i sada radi.
No, povijest postrojbe zabilježena je i uglavnom dobro dokumentirana. Zapovjednika Krišofića pitali smo što je budućnost.
- Moramo završiti proces koji smo započeli - uvođenje vatrogasnih specijalnosti ronilaca i spašavanja s visina i dubina. Potrebe za roniocima su jasne, između dviju rijeka smo, imamo jezera i niz šljunčara, pa povremeno treba izvaditi tijela utopljenika ili vozila iz vode. Jedanaest članova postrojbe već ima zvanje ronioca, ali želimo da podignu razinu kvalifikacija za jednu zvjezdicu (oznaka razreda osposobljenosti, op.nov.), a i osposobiti još jednog ronioca. Kad zadovoljimo kriterij osposobljenosti, moći ćemo formirati svoj klub i imati vlastitog instruktora ronjenja koji će onda dalje moći osposobljavati ronioce – sada smo u tome ovisni o suradnji s klubom Šoderica u Koprivnici. Uz to ide i logistika. Trebamo dva suha odijela za ronioce te bocu s kisikom i opremom za prvu pomoć kod trovanja ronilaca dušikom. Nužno trebamo i infracrvenu kameru koja nadoknađuje nedostatak vidljivosti kod zadimljenja i u sličnim situacijama. Nakon što smo se i sami osposobili za neke postupke, želimo vršiti osposobljavanje specijalnosti za rad s dišnim aparatima i za rezanje hidrauličnim škarama.
Posebno je pitanje vozni park. Od 2006. do 2008. godine park je značajno obnovljen jer su stigla tri nova, ključna vozila, navalno, tehničko i autocisterna. Zajedno su ih nabavili, odnosno platili država i Grad Čakovec, kao osnivač postrojbe, u sklopu državnog programa nabavke 210 vatrogasnih vozila za potrebe hrvatskog vatrogastva. Grad Čakovec tome je iz svojih sredstava dodao i jedan kombi. No, ostala vozila u prosjeku su stara 25 i pol godina, a tu se ima još što željeti.
Naravno, tehniku pokreću ljudi. Zamisliva je i drugačija organizacija zaštite od požara, sa značajno većim brojem profesionalnih vatrogasaca, odnosno drugačijom podjelom odgovornosti između profesionalaca i dobrovoljnih vatrogasaca. JVP je sada središnja vatrogasna postrojba, odnosno glavni nositelj obrane od požara u osam općina i gradova, drugdje su to domaća dobrovoljna vatrogasna društva. No, Krištofić je u procjeni (ili očekivanjima) skroman, govori samo o poboljšanju sadašnjeg stanja.
- Od 41 zaposlenika, 37 je vatrogasaca, a četvero su prateće osoblje. Mislim da bismo trebali još tri vatrogasca, kako bi broj bio optimalan.
Razmišljanja o mogućem razvoju su, naravno, uvjetovana raspoloživim sredstvima. Postrojba je lani imala ukupan prihod od 7,7 milijuna kuna, ponajviše od toga je dotacija države koju dobivaju sve profesionalne postrojbe. Grad Čakovec kao osnivač dao je 916 tisuća kuna, Vatrogasna zajednica Grada Čakovca dala je 183 tisuće. Grad Čakovec uredan je namiritelj svojih obveza, što treba istaknuti. Sve ide prema planu, od zacrtanog u proračunu uredno svkog mjeseca stiže dvanaestina. I druge općine i gradovi svoje obveze iz sporazuma o financiranju ispunjavaju uredno, iznimka je jedino Općina Selnica koja još nije platila lanjsku obvezu. Županija je od 150 tisuća kuna, koliko mora dati po sporazumu, dala 117 i pol tisuća, ali ona doista nema novca, kaže Krištofić.
Jasno je da do korjenitih i naglih promjena u načinu financiranja neće biti, pa zato ni naglih promjena u radu postrojbe. Vatrogasci se zbog toga i sami trude osigurati što više novca – 361 tisuću kuna zaradili su vlastitom djelatnošću, servisiranjem aparata za gašenje požara. S razvojem specijalnosti o kojima je govorio zapovjednik, a time i servisnih djelatnosti koje su uz njih vezane, bit će još vlastitih prihoda. Jasno, na bilancu utječe i ono što se ne vidi na prvi pogled i nije posebno spomenuto u obrazloženju nagrade, ali je snaga postrojbe. Njeni ljudi vladaju mnogim vještinama, pa niz tehničkih poboljšanja na vozilima i opremi te niz servisnih zahvata obavljaju sami, čak su obavili i dio građevinskih poslova u nedavnom proširenju garaže. Bez toga bi neki računi bili znatno viši, a poslovna bilanca slabija.

Dražen Kovač