Glas javnosti 02.06.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:40.

Sve po dvanaest

Kad sam svojim pismom od 11.5. reagirao na navod iz Črepove knjige o Feštetićima da je ban Jelačić ukinuo kmestvo ne samo u Hrvatskoj nego i u Međimurju, nisam znao da sam dirnuo u gnijezdo stršljena. Opet moram ponoviti da sam svojedobno u “Vjesniku” a zatim i u »Međimurju« sve one koji još uvijek vjeruju da je ban Jelačić ukinuo kmetstvo uputio na Jelačićeve proglase gdje sâm Jelačić iznosi tko je ukinuo kmetstvo u Mađarskoj i Hrvatskoj. Poslije toga svaka je rasprava suvišna, jer tko ne cijeni povijesne izvore prvog reda i ne vjeruje samom Jelačiću, tome bi bilo najbolje da šuti.
Međutim, ljudi su tašti pa ulaze u jalove bitke. Najprije je to učinio gospodin Črep (18.5.), a zatim (22.5.) čak dvojica. Jedan od njih je neki M. Leich, koji se u svojem kratkom pismu iskazao kao obožavatelj lika i djela gospodina Črepa, a čisto sumnjam da i sâm razumije što znači vrlo učeni naslov njegova pisma.
Ali sljedeći, taj je kapitalac: glavom i bradom predsjednik Povijesnog društva Međimurske županije. Neka mi bude dopušteno da iz respekta niti ne spominjem njegovo ime, već da ga znamenujem inicijalima BB. Gospodin BB je recenzent Črepove knjige i odgovorna osoba od strane nakladnika pa je stoga odgovoran za naprijed navedenu neistinu. Na tu moju konstataciju BB se silno uvrijedio te na mene izlio obilnu kiblu prljavština i gadosti. Pri tome je nastojao da me diskreditira kao jezivu avet iz boljševičke prošlosti te kao totalno nekompetentnu osobu, koja nikad i ništa nije napravila ispravno i korisno.
Sve naprijed navedeno govori daleko više od gospodinu BB nego o meni. Čak kad bi sve što je naveo bilo istinito, meni nitko ne može oduzeti pravo da se pomoću argumenata borim za povijesnu istinu, a protiv olakih tvrdnji, neistina i mitova. BB poput Črepa ne može razumjeti da ja bana Jelačića, kao i druge znamenite osobe, vidim isključivo u svjetlu neoborivih činjenica, a daleko od svake glorifikacije ili pak minoriziranja. Baš zbog toga ostajem ustrajan u tome da ban Jelačić nije osloboditelj koji je seljacima skinuo feudalne okove.
Gospodin BB, poput Črepa, ne razumije što je kmetstvo te kada je i kako ukinuto pa brka kmetstvo s čitavim kompleksom feudalnim odnosima. Kmetstvo je iako vrlo važna ipak samo jedna sastavnica tih odnosa. Sastojalo se u tome da je kmet, zbog toga što je uživao tzv. selišno (urbarsko) zemljište, bio obvezatan vlastelinu davati tlaku te još neka podavanja u naturalijama ili novcu. Od početka 1848. kmetstvo se ukida širom Europe i to onako kako BB tvrdi da nije bilo - dekretom! Kmetovi su odjednom prestali biti kmetovi i postali su vlasnici svoje baštine. Druga je stvar da ukidanjem kmetstva feudalni odnosi nisu do kraja dokinuti pa se neki ostaci feudalizma vuku sve do 1945. godine. Činjenica je da su još dugo trajali sporovi oko tzv. izvanselišnih zemalja, korištenja pašnjaka i šuma, tzv. malih kraljevskih prava (krčmarenja, ribarenja, lova, mlinarenja, mesarenja), a o pravičnoj agrarnoj reformi da se i ne govori.
• Povijesna istina
Trebam li još jednom isticati da je kmetstvo u Mađarskoj i Hrvatskoj ukinuto zakonskim člankom posljednjeg zajedničkog ugarsko-hrvatskog staleškog sabora na zasjedanju u Požunu (sadašnjoj Bratislavi) dana 18.3.1848. te da je za to dobivena i kraljevska sankcija. “Time su te odluke požunskog sabora postale zakonom i za Hrvatsku”. Navedeno je napisao Josip Horvat (vidi “Politička povijest Hrvatske”, 1. dio, 2. izdanje, Zagreb, 1990., str. 116). Napomena za neupućene: J. Horvat je uz ostalo bio i povjesničar. Premda needuciran, toliko je vjerodostojan da je veliki profesor Jaroslav Šidak njegovu knjigu uvrstio u obvezatnu literaturu.
Jedino u čemu je ban Jelačić imao veze s ukidanjem kmetstva jest njegovo bansko pismo od 25.4.1848. u kojemu je obznanio da je kmetstvo zauvijek ukinuto te seljacima zajamčio “da Vam nitko ove Vaše sada zakonom i od premilostivoga kralja potvardjene pravice i slobošćine nikada više do viek vieka uzeti nemore niti nesmije”. Eto, to je rekao ban Jelačić kojemu BB zajedno s Črepom ne vjeruje, nego meni imputira da ja Jelačića smatram “provoditeljem ugarskih odluka”. Ističem još jednom: Jelačić je navedeno učinio zato što je morao. A zašto je morao, neka neupućeni vide u spominjanoj Horvatovoj knjizi str. 116-119.
Povijesna je istina da se hrvatski seljaci nisu zadovoljili samo s ukidanjem kmetstva, već su zahtijevali radikalnu likvidaciju svih feudalnih preostataka. O tome svjedoči i Jelačićev proglas od 25.11.1848. kojim se iz Beča obraća nemirnim seljacima, tvrdeći da su dovoljno dobili i da trebaju biti poslušni. Tu Jelačić uz ostalo kaže (citiram po sjećanju): “Kao što sam seljakom obećao da ću njihove sloboštine štititi i čuvati, tako sam i gospoštinam dužan štititi njihovo, jer Bog i pravica hoće da svakome bude svoje”. Seljački nemiri su se nastavili pa je Jelačićeva vojska višekratko sudjelovala u njihovu gušenju. O tome vidi u knjizi Aleksija Jelačića “Seljački pokret u Hrvatskoj i Slavoniji godine 1848/9. i ukidanje kmetske zavisnosti seljaka”, Zagreb, 1925. Za neupućene: povjesničar A. Jelačić, potomak Jelačića koji su davno otišli u Rusiju, došao je u Hrvatsku kao postoktobarski emigrant.
Gospodin BB napadajući mene upliće u to i pokojnog dr. Bartolića. Bilo bi mu pametnije da Bartolića uopće ne spominje jer je isti u časopisu “Hrvatski sjever” na punih 17 stranica objavio kritički prikaz nimalo pohvalne rabote gospodina BB. Bartolićeva rasprava “Antihrvatski povijesni pamflet nakon 100 godina nagrađen hrvatskim prijevodom” opravdana je i u svakom pogledu besprijekorna kritika povodom objavljivanja prijevoda velemađarizatorske “Monografije Čakovca”. Za ovu sramotu financiranom novcem poreznih obveznika najodgovorniji je gospodin BB - kao urednik i odgovorna osoba od strane nakladnika Povijesnog društva Međimurske županije.
Na kraju svojega pisma BB meni savjetuje da počnem iznova proučavati povijest. Ovaj mi se savjet jako dopao pa sam krenuo od knjige “Tajna broja 12” objavljene 2004. a čiji je autor sâm BB. Iz ove vrlo vrijedne i strašno zanimljive knjige iskaču epohalna otkrića: povijesna zbivanja i tijekovi ljudskih života zavise od stanovitih konstelacija nebeskih tijela i zakonomjernih ciklusa markiranih magičnim brojem 12. Tu nam je gospodin BB razotkrio tajnu broja koji determinira sve i svašta. Upravo je dirljivo kako BB rasteže kojekakva povijesna zbivanja te svoj život i živote sebi bliskih osoba na prokrustovske postelje numerologije.
No, dobro, nećemo se više šaliti. Žalosna je činjenica da je spomenuti pseudoznanstveni knjižuljak, bolje rečeno - ukoričena hrpa besmislica i praznovjerja, financiran novcem poreznih obveznika, a nakladnik je Povijesno društvo Međimurske županije. Kad već meni gospodin BB dijeli savjete, usuđujem se i ja njemu dati jedan savjet: budući da je već odavno privatizirao Povijesno društvo Međimurske županije, neka mu promijeni ime u “SVE PO DVANAEST - d.o.o. za povijest, astrologiju i numerologiju”. Da, gotovo sam zaboravio: i za politiku. Jer kao što se bavi poviješću i ezoterijskim “znanostima” pa čak i miksa jedno s drugim, gospodin BB se s jednakim uspjehom bavi i visokom politikom. Kratko rečeno: pravi renesansni čovjek!
Stjepan Hajduk,
Čakovec

Izvor: 2875