Kako odgojiti roditelje?

Danas je petak, a nije 13. nego 21. Ujutro u 7.15 padala je kiša i to jako. U Murskom Središću, u ulici pred Osnovnom školom, djeca nižih razreda su ispod kišobrana hitala u školu, da što brže dođu pod krov. Ali ne svi, neke od njih u školu voze roditelji. Ti roditelji su jako sebični i neodgovorni. Kakva će tek biti njihova djeca...
Da vam napišem što se dogodilo: Baka je pješice pratila u školu svoju unuku i njezinu prijateljicu, koje pohađaju 2. razred. U ulici pred školom, dojurio je s autom jedan roditelj, (koji je svoje dijete vozio do škole). Tako jureći po ulici (gdje ima puno djece), vozeći preko lokve vode, zalijao je te dvije djevojčice i baku. Sve tri su nesretne nastavile do ulaska u školu. Baka je ispričala događaj učiteljici, koja je djeci predložila da se stisnu uz radijator, ugriju i osuše (ako je to moguće u tako kratko vrijeme), jer se u školi grije, pošto je dosta zahladilo. Baka se vraćala kući razmišljajući kako mora više paziti na prolazak automobila, kad odjednom, još se nije uspjela ni okrenuti, dobila je još jednu rundu tuša u leđa.
Što će nam onda kišobrani? Zar bi stvarno morali svi pješaci nositi kabanice, da se zaštite ne od kiše već od nezdrave pameti vozača? Pa što se dogodilo sa zdravom pameću, s našim moralom? Zdrava pamet nas uči nauke kao što je npr.: s kiše pametno je što prije skloniti se pod krov! Zdrava pamet zna što je pravo roditeljstvo. Zdrava pamet zna i što su dječja prava. Dječje pravo je i bez straha kretati se po nogostupu. Zar je taj roditelj stvarno mislio samo na sebe, kako će brzo stići na cilj, samo na svoje dijete, da pravovremeno stigne u školu, a druga djeca nisu važna, nisu bitna, nisu njegova... Nije važno kako i kakva će stići do škole.
Ali djeca ne znaju kome i kako se obratiti u ovakvim slučajevima, kojih sigurno ima mnogo i različiti su. Sigurno bi im svatko rekao: Pa šta onda ako si bio poprskan, uplašen, ako ti je bilo zima, ako si bio ljut, (jer djeca nemaju za što biti ljuta). Ti odraslome ne smiješ reći što ti smeta ili što ti je bilo nažao učinjeno. Istina, ionako dijete ništa ne bi postiglo. Ali ne mislimo samo o djeci, nego o svim ljudima i živim bićima koji se kreću u prometu.
Zato ja pišem kao roditelj jedne od djevojčica i kći jedne njezine bake. Nisu stradale, nije im bilo učinjeno zlo. Ali one su se osječale jadno. Zar to nije dovoljno, da netko nešto napiše i o tome? Kiša često pada, ponegdje ima i blata, sigurna sam da ima bezbroj ovakvih slučajeva. Zar nije lijepa pomisao na to, da paziš na druge učesnike u prometu i imaš osjećaj kako ti zbog toga svatko od njih poželi sretan put, nego da ne paziš na nikoga i tako iza sebe ostavljaš sve koji od ljutitosti za tobom kliču: IDIOT! Vozači, ponašajte se kulturno, makar vozili BMW ili fiću.
Mama