Arhiva 17.06.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:40.

NOVO SELO NA DRAVI: Smrad od tovilišta?

U programu Radija 1 (emisija Radioparlament urednice Veline Horvat) nedavno se čulo zanimljivo pitanje slušateljice iz Novog Sela na Dravi. Rukovodeći se logikom: ako mještani Totovca za život u neposrednoj blizini odlagališta smeća imaju pravo na novčanu naknadu, ne bi li onda i mještani Novog Sela na Dravi mogli ostvariti pravo na kakvu naknadu zbog smrada koji se, po tvrdnji te slušateljice, širi Novim Selom na Dravi s farmi u selu i oko njega. Novo Selo na Dravi, naime, ima 180 domaćinstava i čak 14 farmi.
Pristup problemu je zanimljiv, pa je vrijedilo zagledati se u pozadinu pitanja. Što se događa u Novom Selu na Dravi, je li doista selo preopterećeno objektima za tov stoke i peradi?
REDA TREBA
Predsjednik Vijeća mjesnog odbora Novog Sela na Dravi Zoran Korpar ocjenjuje:
- Mislim da nije problem u farmama, niti u njihovom broju niti u vrsti, već u nečem drugom: u redu kojeg ima ili nema, u uređenosti i pogodnosti objekata za stočarsku proizvodnju... Istina, kad tiska sparina, osjeća se smrad. A to je, po mojoj ocjeni, ponajviše zato što su brojni mještani, ostavši bez posla, opet počeli držati stoku i perad u improviziranim uvjetima. U neuvjetnim se objektima hrani po 1.000 pilića ili po sto svinja, ali da se održavaju kako treba, ni to možda ne bi bio problem. Savjesni ljudi trude se održavati primjerenu razinu higijene u svinjcima i objektima u kojima se tovi perad. Ako se objekti zapuste – trpi cijelo selo.
U zadnjih nekoliko godina primjećujemo da se uz stare rukavce Drave uz selo pojavljue sve više izletnika. Tu se javlja prilika za razvijanje seoskih turističkih sadržaja. Samo ako se ne riješi problem s neuređenim tovom stoke, od tog izletničkog potencijala neće biti ništa. Ljudi koji su se – u nedostatku zaposlenja – počeli opet baviti tovom stoke i peradi, nemaju izbora, moraju od nečeg živjeti, to je svima jasno, a dodatan je problem što nema načina da te neuvjetne objekte legaliziraju. Komunalno redarstvo tu ne može napraviti ništa posebno, no vjerujem da bi inspekcije mogle provjeriti stanje i na svoj način motivirati one koji se ne drže reda da budu manja smetnja okolini.
S okolišem smo imali problema, selo je bilo zapušteno, vlasnici nisu održavali prazne parcele u selu, no na intervenciju komunalnog redarstva, korak po korak, došlo se do toga da se vodi računa o okolišu... Tako je i s držanjem stoke i peradi, tu nadležna inspekcija mora napraviti svoje.
SUSJEDSTVO
O povremenom pojavljivanju smrada iz objekata za tov stoke ili peradi mještani Novog Sela na Dravi imaju različita mišljenja, ovisno o tome tko se čime bavi ili se bavio.
Već nekoliko godina, uz voćnjak na negdašnjem polju Račinska peta istoimeno je izletište u koje brojni izletnici navraćaju na domaće međimurske specijalitete, na roštilj ili peku, no kad izletište poklopi smrad iz tovilišta stoke ili peradi, nikome nije više do jela, kaže vlasnik Zlatko Hlapčić:
- Znam da ljudi moraju od nečega živjeti, da nemaju izbora ako su ostali bez posla, pa se uzdržavaju s onim što imaju, onako kako znaju i mogu, ali – moram i ja živjeti sa svojim poslom. Danas barem postoje preparati koji se stavljaju u stočnu hranu da se spriječi nastanak smrada, danas barem nije nepoznato kako se moraju urediti jame za gnoj i gnojnicu, može se – i bez velikog troška – sve svesti na podnošljivu mjeru. Samo znate kako to ide: savjesni se ljudi ionako drže reda, a oni drugi - bez prisile neće sami početi voditi računa o svojoj okolini.
Ivan Horvat:
- Ne može se biti na selu, a da se ne hrani stoka ili živad. I ja sam nekad hranio, imali smo i krave, sad se prehrani koje svinjče, ali danas vam se javljaju ljudi koji su jalni nekom tko ima, tko si proba nešto privrijediti. Osim toga, danas su bolje štale i sve drugo, nije to kao nekad, ako nekad i zasmrdi... Pa mi smo na selu, a od pajceka i piceka nitko još nije, a niti ne bude - stradal.
Višnja Foder:
- Baš u u blizini moje kuće je peradarska proizvodnja i doista smrdi. Kad povuče vjetar s te strane, ne možemo prozore držati otvorene, osobito predvečer. Znam da ljudi moraju zarađivati za život, ali mislim da takvoga što ne bi trebalo biti usred sela. Ovaj peradarnik je tu nema ni pet godina, nije prije tu bio. No, susjedi su se suglasili s tim da tu slobodno bude peradarska proizvodnja. Mi smo blizu, ali nismo baš prvi susjedi, na to nismo imali utjecaja.
VELIČINA NIJE PROBLEM
S prilaza Novom Selu na Dravi najvidljiviji je velik objekt, tovilište pilića, koji možda nekom izaziva asocijacije (zbog veličine) na smrad i kad ga nema. Vlasnici su Danica i Stjepan Bajkovec. Suvremeno tovilište, kaže Danica, nisu gradili oni, već su ga kupili:
- Ovaj objekt ima sve potrebne dozvole, od građevinske nadalje, kao i potrebna uvjerenja. Mislim da je svakom jasno – ako postoji građevinska dozvola – da su zadovoljeni i svi uvjeti za rad ovakve farme. Farma je na propisnoj udaljenosti od stambenih objekata, imamo najsuvremeniju tehnologiju, kooperanti smo Koke Varaždin i sav je proizvodni proces pod stalnim nadzorom stručnjkaka iz Koke. Do 42 dana tovimo turnus od 25.000 pilića, zatim se u idućih petnaestak dana objekt temeljito čisti, dezinficira... S ove farme vrlo rijetko vjetar nanese miris u selo, a i to samo onda ako se poklopi da je peradranik pun već skoro utovljenih brojlera, ako okrene vjetar u selo... Inače ne. Ovo je baš dobro pitanje oko naknade za smrad, samo tko bi je i kome trebao platiti? Ja sam u Totovcu, a vidite – ne dobivam naknadu zbog smetišta. Izvan kruga smo...
AKO ŽELIMO JESTI...
Pitanje je - nije li baš cijena života u selu i njegovom relativnom miru i u tome što katkad (ili često) treba otrpjeti i neugodne mirise koji idu uz poljoprivrednu proizvodnju? To pitanje ne postavlja se samo u Novom Selu na Dravi, no baš iz tog sela se čulo - ne bi li bilo dobro ili umjesno da mještani za to što trpe blizinu nekih farmi i peradarnika dobiju naknadu, sličnu onoj koju dobivaju mještani Totovca za trpljenje blizine odlagališta smeća.
Susjedstvo Totovca je ključ, njegov primjer je nekome iz Novog Sela na Dravi pred očima, nekome nije, pa se nije mogao dosjetiti paralele.
Razmišljanje je neutemeljeno i bespredmetno, kaže gradonačelnik Čakovca Branko Šalamon:
- A tko bi plaćao naknadu? Mještanima Totovca, onima koji kuće imaju u krugu od 600 metara od odlagališta naknada plaća se upravo zato što su blizu odlagališta koje koristi Grad, pa on plaća naknadu kojoj je smisao da naknadi umanjenu vrijednost nekretnina. Ali tko bi bio obveznik plaćanja naknade za to što neke poljoprivredne proizvodnje sa sobom nose i određene mirise? Treba prihvatiti da - želite li imati nešto, morate za to platiti određenu cijenu. Želimo li jesti svinjsko meso, negdje mora biti i neki svinjac i mirisi koji idu s tim...
KAD JE VIŠE DOBRO, A KAD NIJE
Šalamon ovakvo razmišljanje ne uzima baš ozbiljno u obzir, kaže da je u mentalitetu ljudi da pokušaju naći neki razlog da za nešto budu obeštećeni. U Totovcu se upravo procjenjuje kvadratura površina unutar zone trpljenja utjecaja odlagališta, što je osnovica za obračun naknade. Ima zabavnih situacija: neki se žale da su im površine do sada bile pogrešno obračunate, da su u stvarnosti puno veće, što ih nije smetalo kad se uzimalo kao osnovica za obračun komunalne naknade. Smeta ih sada, kad bi osnovica za obračun naknade za deponij bila niža.
OD 70 NA DALJE
No, naravno, postoji nešto što daje zaštitu od neugodnih strana proizvodnji koje nam priskrbljuju odreske i batake na stol. Gradskim odlukama određeno je da se novi objekti - štale, svinjci i peradarnici - ne mogu graditi blizu stambenih objekata. Minimum je 70 metara odmaka, a ako je kapacitet objekta veći, onda i više. Postoji, dakle, gradski red koji treba poštivati.
No, Ivica Pongrac, pročelnik gradskog Upravnog odjela za komunalno redarstvo, kaže da s pitanjem poštivanja komunalnog reda pri poljoprivrednim proizvodnjama (farmama) redarstvo nije imalo posla:
NI PRIJAVA NI POSLA ZA REDARE
- Nismo dobili nijednu prijavu iz Novog Sela na Dravi, a ni iz drugih mjesta na području Grada koja bi se odnosila na pitanje komunalnog reda vezanog uz farme. S mjesnim odborima odlično surađujemo i bude puno intervencija vezano uz nered na javnim površinama, oko košnje, osobito ambrozije, oko divljeg odlaganja smeća, ali vezano uz miris peradarnika ili svinjaca nismo imali ni prijava ni posla. Samo je jedna iznimka s kojom je bilo posla, ali to je stari slučaj, svinjogojska farma Agromeđimurja, ne u selu, nego u samom Čakovcu. Ova farma opremljena je na najsuvremeniji način. Tu se pri nadzoru nema što prigovoriti, kaže Pongrac. Problem koji se stalno ponavlja je u načinu na koji se svinjski izmet koristi kao gnojivo na ratarskim površinama, zbog čega se uvijek iznova diže jak smrad.
Pripremili
M. Belčić i D. Kovač

Anonimno, radi mira u selu

Na jednom od većih gospodarstava u Novom Selu na Dravi, koje je baš u jednoj od seoskih ulica, a ne izvan sela s objektom za tov svinja, vlasnici su pristali komentirati problem, ali anonimno, kažu radi mira u kući, bolje rečeno – u selu.
- Imamo sve dozvole – kažu – kao i svi drugi ozbiljni poljoprivrednici, tovimo svinje u objektu koji je građen za to, čistimo dva puta na dan, ujutro i na večer, kupili smo alge za sprečavanje smrada, ali nemoguće je sasvim izbjeći neugodan miris kad je baš takvo vrijeme. Nije to ni svaki dan, ni često, ni kroz cijelu godinu. A tko točno može reći odakle dolazi neugodan miris? S farme ili iz cijelog niza domaćinstava koja imaju svinje, perad, a ne u ovakvim objektima? Nismo mogli zamisliti kad smo čuli što se traži, a mi svi već i znamo tko se to javio na radio... Što je to s ljudima danas? Što se hoće od nas? Od čega ćemo živjeti? Prigovaraju oni koji ne rade, često je tu u pitanju i jal... Svi mi koji se bavimo ozbiljnom stočarskom ili peradarskom proizvodnjom držimo se reda, a znate kako nas paze? Ako se odveze gnojnica na polje – odmah se zove inspekcija da nas se podsjeti da je moramo u 48 sati zaorati! Idite poslijepodne pred prodavaonicu, gledajte koliko ljudi besposličari i sad bi takvima trebalo za nešto plaćati naknadu?!

Izvor: 2877