Arhiva 17.06.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:40.

SV. JURAJ U TRNJU: Nakon nasrtaja na roditelje, oduzeo si život!

Prošloga ponedjeljka, 7. lipnja Sveti Juraj u Trnju potresao je slučaj samoubojstva Roberta Perkovića starog 35 godina. Negdje pola sata prije podneva, Robert je u obiteljskoj kući svojih roditelja, s kojima je živio, u trenutku duševnog rastrojstva fizički napao svoju majku Anu (64). Majci je u pomoć priskočio otac Josip (67) pokušavajući sina umiriti, ali je on i na njega nasrnuo zadavši mu nekoliko udaraca šakom u glavu. Zaprijetio je pritom da će se ubiti, a onda uzeo kuhinjski nož i zadao si ubodnu ranu na vratu. Majka Ana pobjegla je iz kuće susjedima, dok mu je otac uspio oduzeti nož. No, Robert je uzeo drugi nož i i njime si ponovo zadao rane na vratu koje su se pokazale fatalnima.
Smrt su konstatirali djelatnici Hitne medicinske pomoći koji su stigli na mjesto događaja. Oboje roditelja prevezeni su u Županijsku bolnicu u Čakovcu. Utvrđeno je da je majka ozlijeđena lakše, zadobila je samo natučenja, dok je otac zadobio i porezotine. Nakon što im je pružena liječnička pomoć, oni su pušteni kući. Tragedija u obitelji Perković došla je kao šok, ali ne i posvemašnje iznenađenje za sumještane i prijatelje – Robert je imao povijest duševnih tegoba, bolovao je od shizofrenije. Već je jednom i pokušao samoubojstvo, prošle godine, ispivši solnu kiselinu.
- Ništa nije naznačivalo da bi se moglo dogoditi nešto ovakvo, kaže jedan od susjeda. Otac i sin još su u subotu na nogometnoj utakmici dobro raspoloženi navijali za domaću momčad - kaže jedan od Robertovih susjeda.
No, za bolest od koje je patio Robert karakteristične su upravo nagle promjene raspoloženja koje nisu racionalno motivirane. Otponac mogu biti i vanjski utjecaji, poput naglih promjena vremena kakve smo imali baš pred tragediju u Svetom Jurju. One nas sve pogađaju, ali oni koji imaju psihičke tegobe na njih mogu reagirati ekstremno.
Utječu i socijalne i kulturne okolnosti i čimbenici. Naš običaj da se muško druženje mora zaliti kojim gemištom ili pivom ne pomaže da se ljudi s bolestima kakvu je imao Robert ili sličnima drže zabrane uživanja alkohola. Prijatelji i znanci ipak su o tome vodili računa, kako kaže drugi od Robertovih susjeda.
- Mi koji smo ga ovdje sretali držali smo se pravila da ga ne iskušavamo nudeći ga pićem. Svratio bi ovdje (u ugostiteljski objekt u neposrednom susjedstvu svog doma, op.nov.), kupio bi cigarete, ali ne bi pio alkohol. No, na drugim mjestima, gdje ga nisu poznavali, znao je popiti.
Teškoća u liječenju onih koji boluju od duševnih bolesti jest upravo u činjenici da je teško nadzirati drže li se propisane terapije, kaže nam Živko Mišević, dr., voditelj Odjela psihijatrije u Županijskoj bolnici Čakovec. Baš oni nerijetko otklanjaju nužnost uzimanja lijekova, a niti se drže zabrane uživanja alkohola. Za najteže bolesnike, one koji bi mogli biti opasni i za okolinu, može se primijeniti i mjera prisilnog liječenja, smještajem u bolnice ili specijalizirane ustanove, ali u slučaju Roberta Perkovića za to nije bilo naznaka. Nasrtaj na roditelje bio je uvod tome da digne ruku na samoga sebe.

Izvor: 2877