Čet, 01/07/2010

Bolesti prijete rajčici!

mr. Milorad Šubić
 

Međimurje kao vodeća hrvatska regija u proizvodnji krumpira značajno “otežava” tržni uzgoj rajčice u plastenicima, ali i uzgoj rajčice za vlastite potrebe u manjim vrtovima uz okućnice! Zašto?! Krumpir i rajčicu ubrajamo u botaničku porodicu pomoćnica (Solanaceae) koju napada u svjetskim razmjerima jedna od ekonomski najštetnijih gljivičnih bolesti – plamenjača ili fitoftora (Phytophthora infestans). Pravilo je da se plamenjača prvo pojavi u krumpirištima, a onda se vjetrom i kišom prenosi na rajčicu koju obično potpuno uništava u vrijeme dozrijevanja i plodonošenja! Tržne proizvođače merkantilnog krumpira početkom druge dekade lipnja smo putem dnevnih preporuka upozorili da se pojavljuju prvi znakovi plamenjače ili fitoftore krumpira u regiji, poglavito na lokalitetima uz rijeku Dravu, na ranijim sortama volumia i sylvana, a također su na ovu bolest prema iskustvima iz ranijih sezona vrlo osjetljivije ranije sorte riviera i adora! Premda smo od 7. do 15. lipnja o.g. bilježili najviše dnevne temperature zraka u rasponu 28º-31,7ºC, zbog visoke prosječne dnevne vlažnosti zraka koja je u istom razdoblju bila 69-78%, uvjeti za razvoj plamenjače krumpira su također bili vrlo povoljni, naročito u bujnim usjevima i na česticama s ponovljenim uzgojem ove kulture. Stoga se plamenjača ili fitoftora krumpira sredinom lipnja pojavila i na području Belice, na ranoj sorti adora! Oboljela je cima ranijih sorata izvor zaraze za obližnja polja krumpira gdje se uzgaja većina srednje kasnih i kasnih sorata čiji se urod planira skladištiti nakon vađenja, ali također i za rajčicu u plastenicima ili pri uzgoju na otvorenom!
Jači napad plamenjače očekujemo na biljkama koje se uzgajaju na otvorenom (jer po njima pada kiša!), npr. u okućnicama, naročito na županijskom lokalitetima gdje se na većim površinama u blizini uzgaja krumpir (npr. protekle je 2009. već krajem svibnja jače bio “zaražen” Pribislavec). Od samo jedne pjege na listu rajčice u optimalnim uvjetima za 4-6 dana očekujemo razvoj novih 100.000 pjega i potpuno propadanje nezaštićenih biljaka u svega 10-tak dana! Rajčicu u takvom uzgoju preporučujemo štititi pripravcima Melody Duo WP (0,3%) (karenca 14 dana), Antracol Combi WP (0,3%) (karenca 14 dana), Equation PRO WG (0,04%) (uz propisanu karencu samo 7 dana) ili Revus SC (0,06%) (uz propisanu karencu samo 3 dana). Utrošiti što više škropiva, odnosno kvalitetno zaštititi sve biljne organe jer plamenjača osim lišća napada stabljiku i plodove rajčice!
Zbog određenog režima topline i vlažnosti zraka u plastenicima se pored plamenjače (Phytophthora infestans) još javljaju posebne kategorije biljnih bolesti rajčice. Prvenstveno su to gljivične bolesti prilagođene visokim temperaturama i zasićenosti zraka vlagom, a dominantne su: a) crna ili koncentrična pjegavost (Alternaria solani), b) baršunasta plijesan (Fulvia fulva), c) siva plijesan (Botrytis cinerea), d) bijela trulež (Sclerotinia spp.) i e) uzročnici patološkog venuća i sušenja (Verticillium spp., Fusarium spp. i sl.). Osim prepoznavanja uzročnika bolesti, pri izboru kemijskih sredstva za njihovo suzbijanje potrebno je voditi računa o najmanjem broju dana od primjene fungicida do berbe rajčice (karenca), mogućem negativnom utjecaju nekih fungicida na oplodnju (npr. Ridomil i sl.) i mogućem negativnom utjecaju na oprašivače (bumbare).
Crna ili koncentrična pjegavost na rajčici je potencijalno puno opasnija nego za usjeve krumpira jer se uvjeti rasta rajčice u zaštićenom uzgoju “poklapaju” s optimalnim epidemiološkim uvjetima ove bolesti. Prepoznaje se po tamnim (crnim) okruglastim pjegama, promjera od nekoliko mm do 2 cm (vidi fotografiju). Pjege su tipične po tamnim zoniranim krugovima, što se odlično vidi kada oboljelo lišće gledamo prema izvoru svjetlosti. Crna pjegavost napada lišće koje trpi od vrućine i nedostatka vode ili biljka trpi od nekog drugog šoka. Povećanjem broje pjega lišće se potpuno osuši. Može napasti stabljiku rajčice u formi izduženih, tamnih lezija koje je mogu potpuno obuhvatiti u prizemnom dijelu, pa tada biljke brzo propadaju. Crna pjegavost se također javlja na zelenim ili zrelim plodovima rajčice. Razvijaju se udubljena tamna mjesta (do 1 cm u meso), s vidljivim koncentičnim krugovima, dobro “odvojena” od zdravog tkiva. Ove se godine pojavila u Međimurju već sredinom travnja!
Baršunasta plijesan predstavlja zadnjih godina poseban problem pri uzgoju hibrida rajčice neograničenog rasta u negrijanim zaštićenim prostorima, odnosno još češće u grijanim plastenicima i hidroponskom načinu uzgoja. Razvoj baršunaste plijesni primarno određuje osjetljivost (neotpornost) hibrida, optimalne temperature zraka i visoka relativna vlažnost. Optimalne temperature za zarazu rajčice su vrijednosti 22-24°C, a relativna vlažnost zraka pri tome mora biti veća od 90%. Baršunasta plijesan najčešće napada lišće rajčice, a rjeđe mogu biti zaraženi plodovi, cvjetovi, peteljke i stabljika. Najprije je napadnuto starije (donje) lišće jer je pri zemlji relativna vlažnost veća. Karakteristični simptomi ove bolesti se prepoznaju na naličju (donjoj strani) napadnutog lišća u formi maslinasto-baršunastih prevlaka, koje potječu od brojnih sporonosnih (reprodukcijskih) organa (vidi fotografiju). Zbog većeg broja infekcija ostvarenih u relativno kratkom razdoblju, lišće se osuši, a epifitocija može završiti defolijacijom biljaka.
Rajčica uzgajana u zaštićenom prostoru trpi manje štete od plamenjače ili fitoftore nego pri uzgoju na otvorenom polju! Plamenjača se obično prvo javlja u “jačim regijama uzgoja krumpira” (npr. Međimurje), prvenstveno zbog jačeg potencijala bolesti u zemljištu. Bolest se u pravilu prvo pojavi na usjevima krumpira, a nakon što se umnože infektivne fiziološke rase, plamenjača se s krumpirišta “preseli” na rajčicu. No, ove smo godine istovremeno pronalazili prve znakove plamenjače u krumpirištima i na rajčici!
Siva plijesan je vrlo česta bolest u zaštićenom uzgoju zbog povećane vlažnosti zraka, manje osvijetljenosti, često povećane gnojidbe dušikom i ozljeda koje nastaju zbog zakidanja zaperaka. Siva plijesan je ekonomski vrlo čest i značajan poremećaj plodovitog povrća iz porodica Solanaceae (rajčica, paprika) i Cucurbitaceae (salatni krastavci, tikvice), a također napada zimsku salatu (kristalku i putericu). Glavni znak prepoznavanja bolesti je siva prevlaka na površini napadnutih organa (većinom plodova, stabljike i peteljkovine). Temperaturni raspon razvoja sive plijesni (0-35°C) je preširok da bi regulacijom topline spriječili njen razvoj. Stoga je prozračivanje i zagrijavanje plastenika ili staklenika radi smanjivanja relativne vlažnosti zraka osnovna preventivna mjera protiv sive plijesni.
Bijela trulež je kao prije opisana siva plijesan polifagni patogen koja parazitira više stotina biljnih vrsta. U zaštićenom uzgoju rajčice bijela trulež se relativno često pojavljuje. Obično do zaraze stabljike najčešće dolazi u prizemnim pazušcima listova. Na mjestima zaraze se prvo vidi duguljasta vodena pjega koja se brzo povećava i prstenasto obuhvaća stabljiku (vidi fotografiju). Oboljeli dio tkiva razmekša, dobije svjetlo sivu boju i odumre. U povoljnim uvjetima temperature i vlage na zaraženim se dijelovima formira bijeli pahuljasti micelij. Bijela trulež je bolest nešto hladnijih i vlažnijih podneblja. Optimalne temperature razvoja su 15-21°C, uz visoku vlažnost zraka.
Pored navedenih bolesti nadzemnih organa, pojavljuju se i patološki uzročnici venuća i sušenja rajčice (vidi sliku), ali se njihov problem rješava plodoredom, sterilizacijom zemljišta pred sadnju i primjenom određenih fungicida sustavom kap po kap (npr. Quadris SC, Folicur 250 EW).
Visoki hibridi rajčice se sukcesivno ili višekratno beru, a prvi znakovi navedenih bolesti se često pojavljuju početkom plodonošenja ili tijekom berbe. Stoga se u takvim proizvodnim prostorima i uvjetima uzgoja smiju koristiti samo određena kemijska sredstva, dopuštena za primjenu u zaštićenom uzgoju, uz propisanu karencu koja nije veća od 7 dana! Karenca je broj dana koji mora proći od primjene kemijskog sredstva za zaštitu bilja do početka berbe plodova rajčice. Samo sadnjom otpornijih kultivara (hibrida), postizanjem optimalnog sklopa, kvalitetnim prozračivanjem, uravnoteženom gnojidbom, prepoznavanjem i uklanjanjem zaraženih biljnih organa iz proizvodnih prostora može se umanjiti pojava i razvoj gljivičnih oboljenja. Potrebna je stalna kontrola i oprez proizvođača rajčice, jer u relativno kratkom razdoblju neželjene bolesti mogu potpuno uništiti proizvodnju (npr. plamenjača, baršunasta plijesan). Pri izboru fungicida za preventivnu zaštitu rajčice u plastenicima prednost dajemo slijedećim pripravcima: Revus SC (0,06%) (plamenjača ili fitoftora) (Karenca = 3 dana), Signum DF (0,1%) (crna ili koncentrična pjegavost, siva plijesan, bijela trulež) (Karenca = 3 dana), Equation PRO WG (0,04%) (plamenjača, crna ili koncentrična pjegavost) (Karenca = 7 dana); Electis WG (0,18%) (plamenjača, crna ili koncentrična pjegavost) (Karenca = 7 dana); Daconil 700 SC (0,18%) (plamenjača, crna ili koncentrična pjegavost, baršunasta plijesan) (Karenca = 4 dana); Quadris SC (0,075-0,1%) (plamenjača, crna ili koncentrična pjegavost, pepelnica) (Karenca = 3 dana); Teldor SC 500 (0,15%) (siva plijesan, bijela trulež) (Karenca = 4 dana).