Glas javnosti 08.07.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:40.

Čudni događaji u podturenskoj školi

Zabrinuti smo mi podturenski roditelji za pravovremene i točne informacije.
Meni kao roditelju je drago da ima ljudi koji su primijetili da postoje nepavilnosti i nepravda u našoj podturenskoj školi. Naša djeca pričaju o koječemu, samo ih nismo pažljivo slušali, već smo sve zanemarivali.
Nije to samo ovaj Dan škole, a prethodni? U našoj školi ima čudnih događanja, kao npr, pred Božić, djeca peru prozore, a samo čistačice smiju kititi božićnu jelku ili ravnateljica prolazi i ne pozdravi ili odzdravi učenicima, mi to djeci doma nismo vjerovali, ali istine u tome ima. Nama roditeljima je zabranjeno s predmetnim učiteljima kontaktirati, pa se preko razrednika igramo “pokvarenih telefona”, neki učitelji su nerijetko ogovarani i omalovažavani i vjerujem da razrednici ne mogu sagledati problem i objasniti ga kao predmetni učitelji. U drugim školama kažu, da roditelj direktno razgovara s predmetnim učiteljem, zar to nije logično?! Zašto je u našoj školi drugačije?
Naša djeca ne kriju nezadovoljstvo što se informiranja i organizacije tiče, naročito kad se radi o popodnevnoj nastavi, kada su djeca bez nadzora, kada se djeca maltretiraju nepotrebnim dolascima na satove engleskog i informatike, pa zar nije to moguće organizirati u prijepodnevnoj nastavi, a nama roditeljima u zadnji tren dolaze svakakve novosti, sve preko noći, na ho-ruk! Dijete mi je veselo kad se dogodi čudo i barem koji put odradi u redovnoj nastavi svoju popodnevnu šihtu. Od djece čujemo da se kuha tekući obrok kad se ide na izlet ili se kuha teška hrana ujutro, a moraju ga pojesti već u 8,45 sati ili se ne javi brojčano stanje učenika koji se hrane i slično jer kuharicu nitko ne obavijesti o promjenama. To je pravi dar-mar.
Prijašnjih godina toga nije bilo, išla bi oglasna knjiga, ali na vrijeme i djeca bi točno znala što je, kamo i kad, a bome i mi roditelji. Sad se ništa ne zna do zadnjega dana.
A u područnim školama je još veći dar-mar. Od kada učenici smiju imati po 3 sata matematike i 3 sata hrvatskog jezika u jednom danu, a tjelesne kulture gotovo i nemaju? Učiteljice se već odavna ne drže rasporeda sati, zašto je tom tako ili čemu onda služi raspored sati, ne razumijem?!?
Zar ne bi sve trebalo skupa bolje organizirati i kontrolirati i bolje odgojno djelovati, a ne da djeca pričaju - kak ništa ne štima, da im se podilazi, da nema reda, da nema sankcija, da se budu oni dogovorili s pedagoginjom ili ravnateljicom, da budu dobili ocjenu koji trebaju za upis, da znanje nije bitno?
Nije li to presipavanje iz šupljega u prazno?
Čitateljica iz Podturna

Izvor: 2880