Svetomarska čipka - jedna od triju najpoznatijih u Hrvatskoj

Recite nešto o svom radu te o tome kako je došlo do suradnje s Općinom Sveta Marija u kojoj je sazrela ideja o zaštiti svetomarske čipke.
- Sudjelovala sam u izradi konačnih prijedloga zakona i drugih propisa iz područja prava intelektualnog vlasništva. Samostalno sam izradila konačan prijedlog Zakona o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda. Zbog potrebe za praktičnom primjenom ovih znanja i posredovanja između tijela državne uprave i neposrednih korisnika, odlučila sam stvoriti specifičan “intelektualni proizvod” i ponuditi ga na hrvatskom tržištu. Započela sam svoje aktivnosti djelujući kao neovisna stručnjakinja u području prava intelektualnog vlasništva u Varaždinskoj županiji 2006. godine. Ta županija sada ima 7 registriranih prava intelektualnog vlasništva i oni su jedini u RH koji to imaju riješeno na sustavan način. Kasnije su se s istim potrebama javljali i drugi, a među njima i Općina Sveta Marija.
U slučaju zaštite čipke, najjači adut je izvornost
- Oznaka izvornosti je naziv područja, određenog mjesta, koji se rabi za označavanje proizvoda ili usluga koji potječu iz toga područja i čija su kakvoća ili svojstva bitno ili isključivo nastala pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine. Njena se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvijaju u tom zemljopisnom području. Oznaku izvornosti smije upotrijebiti samo proizvođač iz onoga kraja koji proizvodu daje osobit glas i ugled.
Ovdje se radi o kategoriji isključivih prava intelektualnog vlasništva, a specifično obilježje isključivosti je teritorijalan značaj prema kojemu je upotreba ove kategorije dopuštena svim proizvođačima dotičnog mjesta ili područja. U ovom slučaju, to je područje koje administrativno pokriva Općina Sveta Marija i naselje Donji Mihaljevec za označavanje proizvoda Svetomarska čipka, poznatog po karakterističnim kvalitativnim svojstvima.
Koja je razlika između kulturne baštine i prava intelektualnog vlasništva na nekom proizvodu?
- Kulturnoj je baštini cilj osigurati dostupnost kulturnog dobra javnosti, popularizirati dobro, poticati prenošenje, kako ne bi došlo do njegovog nestajanja. Kod intelektualnog vlasništva stječe se mogućnost stvaranja dodane vrijednosti za određen proizvod ili uslugu te njegovom korisniku pruža mogućnost zarade. Dakle, ovdje se radi o ekonomskim aspektima koji se mogu postići stavljanjem takvog proizvoda na tržište.
Koji je prvi korak u tom postupku zaštite?
- To je provođenje registracijskog postupka za upis oznake izvornosti za proizvod. Nakon upisa oznake, pokreće se druga vrsta postupka - postupak za upis prava korištenja oznake. Jednom upisana oznaka ima trajnu vrijednost, a pravo korištenja produžuje se svakih deset godina.
Zaštitom ta izvornost zapravo dobiva oznaku. Tko je može dobiti?
- Oznakom izvornosti štiti se naziv mjesta podrijetla proizvoda, što se ostvaruje upisom u registar oznaka. Taj upis potrošaču (kupcu) jamči da je taj proizvod doista proizveden/izrađen u tom području, koje mu daje poseban ugled i vrijednost. Zaštićenu oznaku mogu koristiti osobe koje udovoljavaju svim zakonom propisanim uvjetima i koje su upisane u registar korisnika.
Predložili ste da se za realizaciju proizvodnje čipke osnuje povjerenstvo. Što će ono raditi?
- Zakonom je utvrđena obveza da se obavlja kontrola proizvoda u smislu udovoljavanja propisanim uvjetima, što će biti zadaća povjerenstva.
Osim osobne kreativnosti, ljepote i autohtonosti te prezentiranja, teži se i nekoj vrsti zarade.
- Cijeli smisao provođenja svih opisanih aktivnosti je lokalnom stanovništvu omogućiti zaradu izradom proizvoda s dodanom vrijednošću, a ona proizlazi iz njena kulturna naslijeđa. Nakon što se provedu svi potrebni postupci, preostaje zajedničko upravljanje tom vrednotom, na korist cijele lokalne zajednice. Najbolji načini plasmana ovakvih proizvoda su posebne turističke ponude (kulturni turizam, kreativni turizam, turizam naslijeđa) jer je za takvim oblicima turističke ponude danas i najveća potražnja. To pruža posebne mogućnosti malim sredinama i budu li prepoznate, mogu potaknuti njihov razvitak i uključivanje u šire integracijske procese.
Kad čipkarice već ulažu toliko rada i truda da se čipka prezentira, a i proda, kakva bi mogla biti zarada?
- Iz povijesnih dokumenata vidljivo je da su žene u nekom ranijem razdoblju ostvarivale zaradu izrađujući svetomarsku čipku, pa nema nikakvog razloga da to ne čine i danas.
Cilj proces je da proizvod prijeđe okvire lokalne prepoznatljivosti i postane europski brend. Kako ste je Vi doživjeli s obzirom na Vaše poznavanje paške i lepoglavske čipke?
- Uvijek mi je drago kada se pokrenu ovakve aktivnosti jer naša je zemlja prebogata prirodnom i kulturnom baštinom, ali na žalost, nismo svjesni toga potencijala, pa ga onda ni ne koristimo na pravi način. Što se tiče čipki, Lepoglavska i Paška su u ovom trenutku poznatije i tamošnje čipkarice ostvaruju zaradu na tome, ali to ne znači da i Svetomarska neće dostići tu razinu.
Što se događa ako netko povrijedi pravo zaštite?
- Povredom oznake smatra se svako neovlašteno korištenje oznake, a za počinitelje su propisane kazne od 20.000 do 100.000 kuna. Uz to, postoji i građanskopravna zaštita kojom se mogu namiriti svi oni kojima je šteta počinjena zbog neovlaštenog korištenja oznake.
Razgovarala
Zinka Čižmešija