PISMO IZ ZAGREBA

Što je, zapravo, značila potpora više od 800 tisuća hrvatskih građana sindikatima? Potpisivanje peticije za referendum preraslo je u jasan i glasan bunt protiv bahate, otvoreno na stranu kapitala svrstane Vlade koja je sav teret dvadesetogodišnjega uništavanja privrede svalila na leđa radnika. A što se to događa s Varšavskom, malom ulicom u samome centru Zagreba? Je li doista u pitanju (samo) protest protiv uzurpacije javne površine za ulaz u privatnu, Horvatinčićevu garažu? Naravno da nije. Događanja vezana uz Varšavsku simbol su građanskog otpora političkoj samovolji, prepotenciji, nedodirljivosti i ignoriranju javnosti. I upravo zato – ma što god o tome govorio Kara-Marko (Crni Marko) – hapšenja 151 (ugledne) osobe poprimaju prizvuk političke odmazde vlasti koja je izgubila kompas. Miran prosvjed, odnosno, građanski neposluh izražavanje je političkoga stava, pa je zato hapšenje prosvjednika poprimilo karakteristike policijskog, pretjerano represivnog režima. Zato što su posjedali na asfalt kako bi spriječili kopanje Varšavske, policija je strpala u maricu te privela u policijske postaje više poštenih građana nego što je ikad, u deset i više akcija, u deset i više godina, uhapsila mafijaša, korupcionaša te pretvorbenih lopova.

Cilj je - zastrašiti

I nakon što je konsternirana javnost s pravom zatražila ostavku ministra policije, Tomislav Kara-Marko bez trunčice sumnje u glasu kaže: „Postupili smo kao na Zapadu!“ Postupa li policija u Njemačkoj, Francuskoj, Švedskoj ili Švicarskoj u sličnim prosvjedima onako kako je to nesuptilno izveo Kara-Marko? Ministar policije gleda i sluša vijesti samo napola. Da, policija na zapadu, u sličnim situacijama mirnoga prosvjeda sklanja demonstrante s ulice. Kako? Nježno, kao što su – ruku na srce – postupili hrvatski policajci prošloga tjedna u blizini od specijalaca okupirane Varšavske. A kamo ih sklanja? U marice? U policijske postaje? Ne. Miče ih s mjesta prosvjeda, u stranu, na za uspjeh prosvjeda nerelevantna mjesta. Hapsi samo nasrtljive, grube prosvjednike, one koji se fizički opiru micanju s mjesta prosvjeda. U Zagrebu se niti jedan demonstrant nije fizički opirao, ali je policija svejedno 151 osobu uhapsila! Uhapsila je uz aktiviste, glumce, odvjetnike, novinare, političare (među njima i potpredsjednika Skupštine grada Zagreba) čak i bolesne građane u poodmaklim godinama. Što to govori? Cilj je bio zastrašiti. Demonstrirati silu. Pokazati građanima da će odluke vlasti i pozicije moćnika, ma što god se dogodilo, štititi specijalci. Svim sredstvima.

Potpuno su se izgubili

A intervetnu je policiju pozvao, kojega li licemjerja, ured Milana Bandića, točnije jednog od njegovih pobočnika. I mi smo morali intervenirati, neuspješno se, gotovo tragikomično pravdao Kara-Marko. A kada su premijerku Jadranku Kosor pitali što misli o Varšavskoj, nonšalantno je odgovorila: „Za Varšavsku pitajte Bandića i SDP.“ A nije li premijerkina zadaća prije svega štititi interes javnosti koja ju je... No, dobro, nije ju izabrala, već ju je postavio Sanader, a to su najneobičnije postavljenje otkako je parlamentarne demokracije HDZ-ovci aklamacijom potvrdili. No, svejedno - J. Kosor mora štititi građane. Pa i od samovolje Milana Bandića. Pa i od samovolje SDP-a koji u Zagrebu vlada već deset godina. Kara-Marko zasigurno nije hapsio mirne, poštene, a dijelom i ugledne građane grada Zagreba, bez da se konzultira s premijerkom. Vlada je, dakle, dovršila prljav posao koji su – istina je – Bandić i SDP započeli. Vlada je posegnula za masovnom represijom jer se potpuno pogubila. Nakon što su i premijerka i ministri između potpisnika sindikalne peticije i budala stavili znak jednakosti, zapucali su još jedan gol u vlastitu mrežu. Hapšenjima vlast izaziva narod. I nastavi li tako, vlasti će se narod i dogoditi.

Licemjerje Šprema i Bernardića

A za događanje naroda - u vrijeme dok korumpirani političari, mafijaši, pretvorbeni kriminalci slobodno šeću Zagrebom - ne treba mnogo. Ni vremena, ni povoda. Kada su povjerovali da su nepobjedivi i vječni, i najveći su silnici i njihovi režimi pali poput kule od karata. Naši političari, na našu žalost, ništa od povijesti nisu naučili. Ništa nisu naučili ni SDP-ovci koji su na vrhu piramide odgovornosti za uzurpaciju Varšavske. Zato je bilo više nego licemjerno kada su se predsjednik Skupštine grada Zagreba Boris Šprem te predsjednik zagrebačkog SDP-a Davor Bernardić pokušavali prošvercati kao prosvjednici protiv devastacije i uzurpacije javnog prostora. A tko je to odlučio da se ulaz u privatnu garažu na Cvjetnome trgu izgradi na javnoj površini i za novac poreznih obveznika? SDP! Istina, za uzurpaciju Varšavske ruke su digli i HDZ-ovci, i HSP-ovci, i tzv. nezavisni vijećnici, i HSS-ovci... Dakle – svi. Ali, da za to nije bila SDP-ova većina i – tada – SDP-ov gradonačelnik Milan Bandić, projekt Cvjetni trg završio bi drugačije, kao što je, uostalom, bio i zamišljen. Automobili su trebali ulaziti u garažu iz Gundulićeve, ali investitor nije uspio otkupiti za to potreban prostor. Kao što nije, a obećao je, prolazom spojio Cvjetni i Gundulićevu.

Kako su dobili dozvole

Zato je licemjerno tvrditi da Hoto grupa ima za gradnju sve potrebne dozvole. Ima ih, ali je pitanje kako ih je i zbog čega dobila. Upravo se načinom na koji su dozvole dobivene bavi DORH, ali ni to premijerki nije dovoljno dobar razlog za alarm. Jer kada bi se stavila na stranu pravde i građana, tzv. poduzetnici bi joj spočitnuli da stvara antipoduzetničku klimu. A premijerka ne može protiv stvarnih vladara, onih koji vuku – služeći se za to Škegrom – sve antiradničke i antigrađanske poteze. Premijerka je trebala imati petlje te reći: „Da, za ovu svinjariju u Varšavskoj krivci su Milan Bandić i SDP, ali će je Vlada, u interesu građana i – zašto ne – investitora, riješiti neesdepeovskaVlada.“ Neosporno je najveći krivac za Varšavsku SDP koji je Bandiću dopustio nevjerojatnu samovolju. Nakon SDP-a najveći je krivac interesni autokrat Bandić, potom Skupština grada Zagreba u kojoj su zajedno s Bandićem i Horvatinčićem tikve sadili i HDZ-ovci te, na kraju, Vlada, odnosno HDZ. Zašto Vlada i HDZ? Zato što su gotovo šutke promatrali Badićevu samovolju. Zbog čega? Zato što je Bandić uspješnije surađivao sa Sanaderom i HDZ-om nego s Račanom, odnosno, Milanovićem i SDP-om.

Lesar: Tražimo Karamarkovu ostavku!

Svako Milanovićevo upiranje prstom u Bandića do neba je veliko licemjerje. Uostalom, da bi zadržao vlast, Milanović je u svibnju 2009. godine poručio Zagrepčanima: „Milan Bandić je najbolji kandidat!“ Stoga su s pravom prosvjednici izviždali, pa i verbalno izvrijeđali, i Šprema, i Bernardića, i Milanovića, i sve ostale SDP-ovce koji su gotovo desetljeće sinkronizirano, s Bandićem, puhali u isti rog. Rezultat takve SDP-ove vladavine je najmasovnije hapšenje u višestranačkoj Hrvatskoj. Evo što je o ratnoj atmesferi u centru Zagreba rekao Dražen Budiša: „Došao sam da izrazim svoj najdublji prosvjed. Glavni grad danas djeluje kao da je pod okupacijom. Ne mogu razumjeti koji su motivi vodili ljude iz policije da ovako postupaju... Tražim da se ljudi puste i da se ova sramota napokon prekine!“ A tu sramotu zdušno brane njezini protagonisti. Kara-Marko kaže da ni ne pomišlja na ostavku jer je postupio prema zakonu. Što, naravno, nije istina. Niti jedan zakon ne propisuje hapšenje poštenih građana. Niti jedan zakon ne propisuje da se građanima može zabraniti – pazite vi ovo – prolaz kroz Varšavsku ulicu. Brani se, primjerice, nasilnicima približavanje ženi i djeci, ali se ne može zabraniti građanima, samo zato što nisu po volji vlasti, približavanje nekoj ulici. Osim ako se ne sudi po zakonu Varšavskoga geta. Kao i obično, najkonkretniji u protestu protiv policijske represije bio je Dragutin Lesar: „Hrvatski laburisti - Stranka rada oštro protestiraju protiv policijske torture te protiv sada već uobičajene prakse hrvatske policije da i prije završenih sudskih sporova u Varšavskoj tobože štiti interes malog, ali moćnog udruženog kapitalističko-političkog lobija, a hapsi ugledne građane. Iako su pružali pasivan otpor, iako je prije četiri mjeseca sud jednu sličnu policijsku akciju u Varšavskoj proglasio protupravnom, policija se ponovo stavlja iznad pravne države, građana i suda. Tražimo da policija odmah pusti na slobodu sve uhapšene aktiviste, političare i novinare. Tražimo da ministar policije Karamarko odmah podnese ostavku jer je, osim što se s mjesta koje zahtijeva neutralnost razračunava s političarima, počeo hapsiti nedužne ljude. Ako je policija primijenila neprotrebnu represiju bez znanja Karamarka, tada tražimo da ministar smijeni šefa zagrebačke policije. Tražimo smjenu svih onih ljudi koji su naredili izdavanje dozvola za gradnju rampe u Varšavskoj ulici te onih koji su dozvole izdali jer je riječ o maniplulaciji i prijevari. Tražimo da se do završetka svih sudskih sporova Varšavska dovede u prvobitno stanje te da aktualna gradska vlast - i gradonačelnik Bandić, i SDP-ova većina u Skupštini, podnesu ostavke te raspišu prijevremene izbore jer su oni najveći krivci za činjenicu da je Grad Zagreb sam sebi izdao dozvolu za gradnju ulaza u privatnu garažu. A to opako smrdi na korupciju.“

P.S. Prije više od četiri godine ugostio sam u Vježbanju demokracije profesora Slavka Kulića koji je u to vrijeme upozoravao na nadolazeću svjetsku, a posebice hrvatsku krizu. Kulić je nepogrešivo predvidio sve što smo od proljeća 2006., pa do danas proživljavali. Neki sam dan ponovo razgovarao s Kulićem koji tvrdi da je hrvatsko gospodarstvo i dalje prepušteno slučaju te da se nitko ne obazire na gospodarski slom države. A on će se dogoditi ako ne napravimo radikalne reforme. Prvo se moramo, kaže Kulić, osvijestiti. Potom vratiti sve što je ukradeno i nacionalizirati te zaustaviti beskoncepcijsku privatizaciju. Ne učinimo li to, krajem 2011. dogodit će se bankrot i države i mnogih kućanstava. Ono što mi posjedujemo svakoga je dana sve manje vrijedno, a novac je svakoga dana sve jači, odnosno – skuplji.
Iz HSLS-a su istupili Ivan Čehok i Đurđa Adlešić. Zbog čega? Iz, kažu, principijelnih razloga. Malo im tko vjeruje. I Čehok i Adlešić svim sredstvima brane jedino, i uvijek, vlastite interese. Niti je njihovim odlaskom (ionako onemoćao) HSLS išta izgubio, niti je HDZ s njima išta dobio. Novim saznanjima o karakterima Čehoka i Adlešičke profitirali su jedino glasači.