DROGA U MEĐIMURJU: Registrirano 138 ovisnika

Gotovo da nema crne kronike bez policijskog izvješća o zloporabi droga i pravosudnim reperkusijama. Iza kratkih vijesti, u sjeni ostaju priče o propadanjima obitelji, o skliskim, mračnim grotlima iz kojih se teško iščupati. Katkad, kad droga uzme danak u krvi te se stranice posve zacrne kao što je bilo nedavno: smrt dugogodišnje ovisnice iz Čakovca i jedno silovanje djeteta koje je prije zlodjela - drogirano.
Prvi na liniji obrane od zla ovisnosti u našoj županiji su stručnjaci mlade djelatnosti Zavoda za javno zdravstvo - Djelatnosti za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti koju vodi Marija Ivanović, dr. med., spec. školske medicine. Uz doktoricu Ivanović, u ovom timu Zavoda rade i medicinska sestra Slađana Mumlek, a od rujna će biti zaposlena i psihologinja Berta Bacinger. No, rad se uvelike oslanja i na stručne suradnike (psihijatar Živko Mišević, socijalne pedagoginje Snježana Petek i Jelena Wranna te socijalna radnica Tanja Šušteršić). Nastavljaju nastojanja započeta u negdašnjem Centru za izvanbolničko liječenje i prevenciju ovisnosti:
- Naša djelatnost započela je s radom prošle godine, a Centar za izvanbolničko liječenje ustanovljen je još 1992., zahvaljujući pionirkama ove djelatnosti mr. sc. Narcisi Slugan, dr. med., i Snježani Petek, dipl. soc. pedagoginji. Od 1992. godine do 2009. u našem su kraju evidentirana 743 ovisnika, konzumenata ili eksperimentatora. Od tog broja, 302 su ovisnici o opijatima - kaže doktorica Marija Ivanović.
ŠTO KAŽU BROJKE?
Kad je riječ o crnim brojkama, Međimurje je u hrvatskom prosjeku. U 2009. godini u Međimurju je registrirano 111 opijatnih ovisnika (ovisnici o heroinu i morfiju), dok je ukupan broj ovisnika o drogama iznosio 138. Od toga su 123 muškarca te 4 maloljetne osobe. Novije brojke pokazuju lagan porast ovisnika o kokainu, dok istovremeno pada broj ovisnika o heroinu.
- Od 111 opijatnih ovisnika, njih 14 prošle nam se godine javilo prvi put. Većinom se radi o osobama oko 30. godine života, no nema pravila kad je riječ o socijalno-ekonomskom statusu obitelji iz kojih ovisnici dolaze. Istraživanja pokazuju da se u maloljetničkoj dobi počinje konzumirati marihuana, uz cigarete i alkohol, a kasnije na red dolaze heroin ili neke druge droge. Pokazatelji govore da je prosječna dob početka konzumiranja droga 16 godina života, dok se heroin počinje uzimati s 20-ak godina. No, liječenje počinje tek oko 26. godine života. Riječ je o bolesti koja oštećuje temeljnu jedinicu društva - obitelj. Dob ovisnika o opijatima svjedoči i o tome da značajan broj njih ima i svoje sekundarne obitelji. Proces liječenja je težak, između ostalog, i zato što je riječ o ljudima koji tijekom (prosječnog) 10-godišnjeg drogiranja gube važan dio razdoblja svog razvoja i sazrijevanja. Ovisnost nije samo bolest, već i socio-patološka pojava u društvu povezana s nasiljem, krađom, zatvorima, svakim oblikom agresije usmjerene prema drugima, ali i prema samom sebi te predstavlja pravi, istinski rizik za zdravlje ne samo pojedinca, već i obitelji te društva u cjelini. Zato je izuzetno važno raditi na senzibiliziranju javnosti i zato nam je i suradnja s medijima važna. Uspješnu suradnju na ovom planu realiziramo i s našom bolnicom i Domom zdravlja, državnim odvjetništvom, županijskim Timom za zdravlje, Centrom za socijalnu skrb, kao i sa školama i terapijskim zajednicama - kaže doktorica Ivanović. Rezultati rada stručnjaka su vidljivi i životna dob ovisnika produljuje se. Ima i sretnih završetaka, tj. primjera uspješnog liječenja i resocijalizacije, ali i najcrnjih scenarija:
- Srećom, u 2009. nismo imali smrtnih slučajeva među ovisnicima, a, na žalost, ove je godine umrla dugogodišnja ovisnica. Kad je riječ o resocijalizaciji, bilježimo dva slučaja zapošljavanja bivših ovisnika. Uspjelo ih se zaposliti još, međutim, poslodavci ne znaju ništa o njihovoj ovisničkoj prošlosti. U tom se smislu još mora raditi na senzibilizaciji društva jer su liječeni ovisnici stigmatizirani i teško dobivaju novu šansu. Vrlo je često riječ o ljudima koji su iznimno zahvalni za pruženu priliku i cijene ljudski pristup i ophođenje zato što to godinama nisu iskusili - dodaje Marija Ivanović, dr.
NIŠTA BEZ - GEMIŠTA?
- “Malo” alkohola i koja cigareta u maloljetničkoj dobi kod se nas vrlo često podrazumijeva kao “normalna” faza odrastanja. To nikako ne treba podržavati. Ne postoji ovisnik o heroinu koji nije pušač. Put prema drogi počinje rizičnim ponašanjem vezanim uz eksperimentiranje s cigaretama i alkoholom. Zato apeliramo na roditelje da niti jedan znak ne zanemare te da nam se obrate s povjerenjem. Uz diskreciju i individualan pristup, ovo je mjesto gna kojem mogu pronaći pomoć, odgovore i putokaz. Uvijek nam se mogu obratiti putem telefona 314-400, i to ne samo ovisnici o drogama ili roditelji koji sumnjaju da su im djeca došla u kontakt s drogom, već je naš stručni tim na raspolaganju i za pitanja vezana uz bilo koji drugi oblik rizičnog ponašanja, poremećaja, uz što pružamo i pomoć u razvoju socijalnih vještina, razrješavanju sukoba s drugima itd., za ljude svih životnih dobi - kaže doktorica Ivanović apostrofirajući alkohol kao gorući problem. Iskustvo specijalista školske medicine ove ustanove govori da je su u porastu opijanje među maloljenticima te su djevojčice dostigle dječake u eksperimentiranjima s alkoholom. Napore koje dnevno ulažu sabotiraju im moćni mediji - koji reklamama pijenje alkohola predstavljaju kao društveno prihvaćenu naviku.
- Više se ni voda ne reklamira bez alkohola - dodaje doktorica Ivanović.
KAD VRAG DOĐE PO SVOJE
Tamo gdje je vrag već došao po svoje, potpora je i klinička skrb, odnosno psihijatri: - Trenutna situacija nije tako loša niti bilježimo porast broja ovisnika o drogama. Čak bih rekao da je nastupila stanovita stagnacija. Uz naš, klinički dio skrbi za ovisnike, tu je i djelatnost Zavoda za javno zdravstvo, uz podršku niza stručnih suradnika, što ovaj oblik skrbi u Županiji čini zadovoljavajućom. Po mom mišljenju, nedostaje još jedna solidna, zašto ne i državna, terapijska zajednica za područje naše i Varaždinske županije. Potreba svakako postoji jer je bolnički kapacitet u cijeloj zemlji mali, a ovisnici o heroinu uglavnom su motiviraniji na liječenje ako se ono obavlja upravo u specijaliziranoj terapijskoj zajednici - kaže Živko Mišević, spec. psihijatar, voditelj Psihijatrijskog odjela Županijske bolnice Čakovec.
Željka Drljić