Ambrozija je u Međimurju već mogla biti uništena!

Sudeći po raskošnim grmovima ambrozije koji rastu uz prometnice, na zapuštenim zemljištima i drugim sličnim površinama u našem okolišu – izumitelj i inovator Aleksandar Stefanović iz Savske Vesi još svojim preparatom za suzbijanje ambrozije nije izazvao dovoljno pažnje ni kod odgovornih u lokalnoj i regionalnoj samoupravi ni kod nadležnih državnih institucija. A peludna zrnca biljke čije je sjeme na europski kontinent uvezeno u sjemenu djeteline i drugih kultura svake godine u kolovozu i rujnu izazivaju teške patnje ljudi alergičnih na pelud ambrozije.
● SVI ZNAJU - IMA
Da postoji sredstvo kojim je moguće suzbijati ambroziju, štoviše, da je to sredstvo biljnog porijekla i ekološki potpuno prihvatljivo, zapravo je u javnosti dobro poznato. Međutim – više se medijske pažnje posvećuje promociji besmislenih akcija košnje ili čupanja biljke koja se na taj način ne može odstraniti trajno iz okoliša, nego primjeni sredstva koje je na dohvat ruke i dokazano efikasno u trajnom uklanjanju ambrozije.
● NEKIMA MIRIŠI SAMO BRZA ZARADA
Samo se u Aleksandrovoj kući u posljednjih godinu-dvije pojavi kakav poduzetnik, neki od onih koji brzo shvaćaju vrijednost novog proizvoda (preparata), ali i žele brzo (i puno) zaraditi – kaže Aleksandar – a za njega kao izumitelja preparata nemaju baš zanimljivu (financijsku) ponudu:
● SVE JE DOKAZANO
- Što je trebalo dokazati, ja sam dokazao. U mom susjedstvu te biljke više nema. Prije nekoliko godina pošpricao sam svoje dvorište, vrt i susjedstvo i ambrozija je nestala. Netko može reći da je to tek tako, da nema dokaza da je ambrozije tu uopće bilo, međutim – postoje i dva pokusa (i dokumentirana su) izvedena izvan Međimurja.
Na strništu Križevčec kraj Donje Zeline još 2006. godine špricana je ambrozija u cvatnji (dakle, nakon inače preporučljivog vremena špricanja) mojim preparatom CAS, a jednak pokus napravljen je i na strništu Potok kod Popovače. U roku od tri dana sva je ambrozija uvenula, pocrnila, a idućih se godina na tom zemljištu više nije ni pojavila.
Pokusne table s tržno poznatim herbicidima u paralelnom pokusu nisu dale nikakav rezultat.
● EKOCAS U LUKU
No, uz te pokuse – i ne samo susjedima iz usluge po dvorištima i vrtovima – Aleksandar je svojim CAS-škropivom tretirao nasad luka susjeda povrtlara u kojem je bila jaka invazija ambrozije - i ponovo, kaže, s jednakim uspjehom:
- Dogovorio sam sa susjedom, on me zapravo nagovorio, da tretiramo nasad luka, da vidimo kakav rezultat daje CAS primijenjen u jednoj zapravo osjetljivoj povrtlarskoj kulturi. Tretirali smo mladi luk već iznikao do visine od desetak centimetara, a takva je bila i ambrozija, u fazi početnog rasta.
Za dan-dva, nakon špricanja, ambrozija je propala, a luk je ostao netaknut. Uostalom, više sam puta javno govorio da je CAS ekološko sredstvo u kojem se mogu kupati jer je napravljen od biljnih preparata. Ekološki je proizvod, potpuno neškodljiv, za razliku od kemijskih herbicida, okolišu.
● STRANCE ZANIMA
Premda je sredstvo za suzbijanje ambrozije nešto što se zasigurno može usporediti s preparatima kakvi su za farmaceutsku industriju bili Aspirin ili Sumamed, Aleksandar sam ne može investirati u širu proizvodnju preparata, a ozbiljne ponude da se njegova receptura otkupi dolaze iz Vojvodine (RS) i Mađarske!
U Hrvatskoj – kaže Aleksandar – izgleda, nitko nije zainteresiran za rješenje problema s ambrozijom:
● NE RAČUNAMO
- Zanimljivo, ali izgleda da kod nas nitko nije računao koliko bi se primjenom CAS-a za suzbijanje ambrozije moglo uštedjeti. Zamislite koliko je ljudi na bolovanjima kad ih pokosi jaka alergijska reakcija na ambroziju!
Ovo čupanje ili košnja ambrozije – to je besmisleno, nekim se metodama još i pospješuje rast te biljke jer se rastresa sjeme, zagazi u zemlju... I ja znam da mnoge zanimaju sastojci u preparatu CAS, ali oni su ipak inovacijska tajna.
Nudio sam ja i sam mnogim poduzećima i organizacijama da krenu u proizvodnju preparata. Primjena CAS-a na jednom hektaru površine jeftinija je desetak puta od uobičajenih herbicida. Treba tridesetak litara, odnosno dvjestotinjak kuna po hektaru.
Bavio sam se idejom da bi se – da se dokaže efikasnost CAS-a – moglo organizirati tretiranje površina u dogovoru Međimurske i Varaždinske županije. Toliko škropiva može se proizvesti i bez velikih postrojenja... Možda bi se onda netko ozbiljno zainteresirao za to, ali ne tako da se na mom izumu organizira lanac zarade za svakakve posrednike, a ja da ostanem bogec.
Bilo bi mi najviše žao kada bi moj preparat otkupili stranci i time ne samo riješili problem ambrozije kod sebe, nego i otvorili radna mjesta u proizvodnji preparata, pa nakon toga i dobro zarađivali na nama koji ćemo preparat kupovati od njih, umjesto da ga mi prodajemo cijeloj Europi!
Marijan Belčić