ČAKOVEC: Zbog gradnje Lidla srušena skloništa!

Čakovec dobiva još jedan trgovački centar - Lidl, na prostoru koji smo dosad znali kao mjesto skloništa od zračnih napada iz vremena Domovinskog rata. Sklonište se s vremenom urušilo, pa postalo i komunalni problem te je konačno bilo uklonjeno, odnosno sravnjeno sa zemljom. Sad se možemo zapitati: kamo ćemo se skloniti ako nastupi neka situacija u kojoj je opasno biti na otvorenom i izvan koliko-toliko sigurnog zakloništa. Nekada se nastojalo izgradnju skloništa učiniti sustavnom, stambene su zgrade i kuće morale imati prostoriju koja može poslužiti kao sklonište. Svijest o potrebi da bi trebalo imati neka uređena pribježišta jer postoji ozbiljna opasnost od ugroženosti ljudi nastala je s blokovskom podjelom nakon II. svjetskog rata, odnosno strahom da će uskoro uslijediti III. svjetski rat i donijeti nuklearno uništenje. Iz tih vremena ostao je i popularan naziv za namjenska uređena skloništa kao “atomska” skloništa. On je potpuno pogrešan, upozorava Ferid Kašmo, voditelj Odjela za planiranje, preventivu i nadzor u uredu Državne uprave za zaštitu i spašavanje u Čakovcu. Od atomske opasnosti zaštite nema, kaže on jednostavno, od posljedica udara koji je bio relativno blizu moguće se skloniti u pravilno uređeno, hermetički izolirano sklonište, na tjedan dana, koliko će potrajati zalihe zraka i vode, ali kamo otići nakon toga? Skloništa koja su predmet zanimanja Državne uprave za zaštitu i spašavanje namijenjana su zaštiti ljudi od opasnosti rata, ali “običnog”, ili od prirodnih nepogoda. Ovdje treba napomenuti da sklonište kod Lidla to nije bilo. Ono nije bilo uređeno, u rječniku zaštite i spašavanja osnovno sklonište, već tzv. zaštitni rov. Oni se podižu u slučaju neposredne ratne opasnosti koja je postojala početkom Domovinskog rata, zbog mogućnosti zračnih udara. Takvi rovovi podižu se kao odgovor na neposrednu opasnost (bez uobičajenih formalnosti, usput rečeno, ne pita se za građevinsku dozvolu). Njegova je uloga bila stanovništvu iz okolice pružiti zaštitu od zračnog napada, a mjesto je izabrano stoga što se tu nalaze škole, a bilo je mjesta. Takvi rovovi privremene su građevine. Sudbina im je da budu uklonjeni i zapravo je bio komunalni propust što se s tim čekalo godinama.
Ovdje se treba još podsjetiti ranih devedesetih. Ferid Kašmo kaže:
- Na području Međimurja bilo je u tom trenutku izgrađeno 13 skloništa osnovne zaštite s ukupno 1.380 sklonišnih mjesta i dva skloništa dopunske zaštite s ukupno 300 mjesta te dvjestotinjak malih obiteljskih skloništa s oko 800 mjesta. Stožer Civilne zaštite tada je pokrenuo akciju čišćenja i uređenja zajedničkih i individualnih podrumskih prostorija, kako bi ih se osposobilo za sklanjanje. Utvrdili smo da ima dosta lijepih podrumskih prostorija koje se iskoristilo za ovu potrebu. Potrebnu pomoć u uređenju pružile su neke tvrtke, a podrumske prostorije bile su ojačane daskama i podupiračima te uređene za boravak ljudi.
Ovom rješenju i sad bi se se trebalo vratiti u slučaju slične potrebe. Vjerojatnost od njenog ponavljanja je mala, ratni potencijal u ovom dijelu Europe istrošio se, a Hrvatska je u međuvremenu postala članica NATO saveza. No, i dalje treba imati skloništa osnovne zaštite, posebno uređena i i opremljena, tako da mogu pružiti utočište određenom broju ljudi, čak na rok od nekoliko dana odvojena od vanjskog svijeta. U Međimurskoj županiji sad ih ima jedanaest. Smještena su u Policijskoj upravi i u Upravi za obranu, zatim u MTČ-u i u Čakovečkim mlinovima, zatim u Županijskoj bolnici, u poslovnoj zgradi u Ulici Ivana Mažuranića i njoj susjednoj Depandansi Doma za starije osobe, u zgradi Fine, u Vajdi, Čateksu, a jedno u zgradi nekadašnjeg Šavrića te jedno u krugu Javne vatrogasne postrojbe Grada Čakovca. Sva su skloništa osnovne zaštite, dakle, u Čakovcu. Ferid Kašmo kaže da njihov broj i i kapacitet od oko 1.300 mjesta te kapacitet mjesta u prostorijama koje se daju osposobiti zadovoljava kriterije zakonskih odredbi o zaštiti i spašavanju ljudi i dobara. Sva su ona smještena u Čakovcu, je li samo on ugrožen? Čini se da su mjerila Državne uprave za zaštitu i spašavanje određena procjenom da opasnost s kojom treba računati proizlazi iz rata. Neprijatelj bi u Međimurju nastojao udariti u središte, onesposobiti službe i ustanove koje čine živčani sustav javnog života, pa bi udare tu koncentrirao - to je logika rata. Druge opasnosti ili su manje vjerojatne ili ne opravdavaju jasno uređenje skloništa. Izgradnjom sustava nasipa u Međimurju je, npr., vjerojatnost poplava koje ne bi pogodile samo Čakovec smanjena na minimum, ali nije uklonjena. No, od poplave se zaštita neće tražiti u skloništu u kojem se ona traži od zračnog udara, dakle ispod zemlje ili pri zemlji. Znače li promjene klime da nam i u Međimurju prijete orkanski vjetrovi, teško je računati. Od drugih se opasnosti štiti drugim mjerama sustava zaštite i spašavanja, a sad je upravo po općinama i gradovima aktualno donošenje procjena ugroženosti, što je osnova i za donnošenje programa mjera. No, dobro je znati da ipak ima nekih mjesta kamo se možemo skloniti ako smo se u slučaju opasnosti zadesili na ulici.
Dražen Kovač

Denis Pokupec živi u Ulici Ivana pl. Zajca, u blizini bivšeg zaštitnog rova:
Ne znam čemu je to služilo. Mi se nismo koristili njme, sklonili bismo se tu dolje, u zgradi. Naš je ulaz s druge strane zgrade, tamo niti ne idemo, pa nas se ni kasnije, kad se rov počeo urušavati, to nije ticalo.

Katarina Kuretić živi u Ulici Ivana pl. Zajca, u blizini bivšeg zaštitnog rova:
Nismo se ni išli tamo, sklonili smo se u prizemne prostorije zgrade, ona niti nema podrum. Niti nam ne fali skonište, neće više biti rata. Više nam smeta što su tu ugurali još jedan trgovački centar. Misle da imamo novca na bacanje. Valjda ćemo doći do toga da ih pretvaramo u proizvodne hale, kao Nijemci.