Kokošari u Međimurju prevršili svaku mjeru

Tromjesečni praščić Dodi još je pod stresom, ali polako se ponovo prilagođava na ljude. Prije nekoliko tjedana jedino je svojom snalažljivošću i instinktom da mu prijeti opasnost sačuvao živu glavu. Obitelj Radmanić iz Donje Dubrave kupila ga je kad mu je bilo šest tjedana i smjestila ga u poseban prostor, ograđen od velikih svinja i predjela u kojem je bilo šest kokoši.
Za tjedan-dva jedva se priviknuo na novi prostor, a onda je uslijedio šok. Lopovi su, u serijskoj krađi kokoši po mjestu, odlučili ukrasti i njega. No, nisu uspjeli.
- Dodi je bio umiljato prase, ali nije volio da ga se pomiluje po glavi ili dira. Obično je tada pokušavao ugristi za ruku. Prije tri tjedna, negdje duboko u noć, kad smo svi spavali, lopovi su upali u naš svinjac. Vjerojatno im se šest kokoši činilo malo, pa su odlučili ukrasti i njega. Jednostavno ga je netko ščepao razvalivši vrata njegovog predjela. Ujutro je kao sumanut trčao dvorištem. Nismo ga mogli uhvatiti, pa smo u pomoć pozvali i susjeda. Sigurna sam da je lopova ugrizao kad ga je nosio i tako se jadnik spasio – priča Dodijeva vlasnica Elizabeta Radmanić koja ga sad njeguje s posebnom pažnjom. No, Dodi je skeptičan prema svakome tko mu se približi. Približi se hranilici  tek kad nema nikog u blizini. Potvrdio je staru poslovicu da su u strahu velike oči

Julijani Žigi iste noći operušili kokošinjac

- Tu istu noć, kad su lopovi upali kod Radmanićevih, operušili su i moj kokošinjac. U njemu je bilo 27 domaćih kokoši, i to je jedino što imam. Sve su odnijeli. To mora da su bile jake ruke kad su glave kokoši jednostavno bile strgnute i razbacane okolo. Kad sam ujutro to vidjela, mislila sam da će mi puknuti srce. Lopovi sustavno kradu kokoši po cijelom selu, tako da je ove godine po domaćinstvima pokradeno više stotina kokoši. S drugog kraja sela, u Murskoj ulici javila se i žena koja je tih dana ostala bez 43 kokoši. Tjedan dana kasnije upali su noću u dva domaćinstva u Ulici Matije Gupca i sve im odnijeli, preko pedeset kokoši. Ljudi teško žive, sad ostaju i bez toga. Policiji više ni ne prijavljuju jer ako i uhvate lopova, sam ga moraš goniti sudskim putem. Posebno se bojimo sada jer - kako noću izaći na dvorište, mnogo je staračkih domaćinstava – rekla je susjeda Julijana Žiga koja je zaplakala pred praznim kokošinjcem. Bez kokoši ostaju i druga međimurska mjesta. Kako s tim izaći na kraj, pitaju se svi. Je li riječ o organiziranom kriminalu, pa je selo, zbog pogodnog položaja, samo karika u lancu? Iako je pokradeno mnogo kokoši, u PU međimurskoj rekli su da u posljednjih mjesec dana nije prijavljena nijedna krađa kokoši.

Groblje - kap u prepunoj čaši

Donjodubravsko groblje u nekoliko navrata, unatrag nekoliko mjeseci potpuno je devastirano. S četrdesetak grobova ukradene su sve vrijednosti koje se mogu preprodati kao sekundarne sirovine. Vrhunac je bila krađa kipa žene Gizele Bogomolec, starog 30 godina, a gotovo nezamisliv čin krađa povijesnog brončanog kipa židovskog dječaka Kukija, napravljenog 1935. godine rukama Vanje Radauša. Sve je nestalo bez traga i potraga zasada nije dala rezultate. Provaljeno je i u povijesnu Zalanovu zgradu, u centru mjesta u kojoj je dosta vrijednih stvari. Odnijet je instrument kulturno-umjetničkog društva.
Za vrijeme trajanja mise i u centru ispred trgovina i drugih objekata svakodnevno nestaju bicikli. Svi se pitaju, kamo sve to vodi? I je li u tom prekrasnom mjestu na samom utoku Mure u Dravu uopće već sigurno noću izaći u dvorište ili na ulicu?

Zinka Čižmešija