SIR I VRHNJE NA TRŽNICAMA: Do kraja godine vitrine

U Hrvatskoj se baš o svakom propisu povede široka javna rasprava i uzdigne prašina u pravilu onda kada je propis već trebao biti - primijenjen. Upravo to može se zaključiti nakon što je sa zagrebačkih tržnica na kojima je popularnim kumicama koje prodaju svježi sir i vrhnje sa svojih poljoprivrednih gospodarstava prijetila zabrana prodaje. Prema propisima koje imamo, ti se proizvodi moraju držati na prodajnom mjestu u određenim uvjetima. Kratko i jasno – sanitarna inspekcija kaže da se sir i vrhnje mogu, po pravilniku o higijeni hrane, prodavati isključivo iz rashladnih vitrina koje osiguravaju držanje tih proizvoda na temperaturi između četiri i osam stupnjeva Celzija.
ŠAROLIKO STANJE
Pažnja medija proteklih dana bila je privučena tom temom, pa smo saznali da je po hrvatskim gradovima situacija iznimno šarolika, da mjestimično gradovi imaju riješeno to pitanje i osigurali su odgovarajući prostor i uređaje, ali i da je u većini slučajeva prodajni prostor za svježi sir i vrhnje tek izdvojen od ostatka tržnice i eventualno zatvoren.
No, najvažnije je od svega: prvo na zagrebačkom području, a zatim i za sve druge inspekcija i resorno ministarstvo dali su rok od 90 dana u kojem koncesionari tržnica, žele li zadržati prodaju sira i vrhnja sa seoskih gospodarstava, moraju kumicama ili mljekaricama (kako ih gdje već zovu) osigurati uvjete.
DESETLJEĆIMA BEZ PROBLEMA
Svježi sir i vrhnje najviše se u Međimurju prodaju na dvije lokacije. Na tržnici u Čakovcu i na tržnici u Prelogu, i to već – desetljećima. Jasno, kao i u drugim gradovima, u Čakovcu i u Prelogu tek su djelomično zadovoljeni uvjeti za takvu prodaju, a samo je jedna rashladna vitrina (i to privatna).
TKO MORA KUPITI VITRINE?
Za manje od desetak ponuđača specifične domaće hrane koncesionari moraju tek osigurati uvjete. Zato što mala poljoprivredna gospodarstva – a odreda su sva u toj kategoriji – ne mogu sama investirati dvadesetak tisuća kuna po jednoj vitirini (ili dva zajedno po pola tog iznosa), a osim toga - to je obveza koncesionara tržnica u prvom redu. Zasada, panika se primirila, a u Čakovcu i Prelogu – dok se ne osiguraju uvjeti – prodaja sira i vrhnja, na veselje brojnih kupaca, ide dalje. Što kažu međimurski ponuđači sira i vrhnja...
NEMA DO DOMAĆEG
Najstarija kumica na čakovečkoj tržnici je Marija Vugrinec iz Belice:
- Ja već više od 50 godina tu dolazim sa sirom i vrhnjem. Nikad nije bilo problema s mojim proizvodima. Imamo malo gospodarstvo i, od šest naših krava, to nam je najvažniji prihod. Znate koliko ljudi imam kao stalne mušterije? Ja ne mogu sama kupiti vitrinu, a ako ne budem smjela prodavati, ne mogu si pomoći.
Ana Višnjić na čakovečku tržnicu dolazi iz Ivanovca:
- Imamo pet krava, a dojimo dnevno tri do četiri, ovisi kako je koja u suhostaju. Nadojeno je samo za tržnicu. Četrdeset godina prodajem sir i vrhnje. Ima obitelji koje već treću generaciju kod mene kupuju i nikad nitko nije došao prigovoriti zbog kvalitete ili reći da je nešto bilo pokvareno.
Čak iz Okruglog Vrha na čakovečku tržnicu dolazi Barbara Bistrović:
- Od naše četiri krave za tržnicu spremam sir i vrhnje, a znam donijeti i mlijeko jer neki ljudi ne mogu piti ono iz trgovine. Tako već 35 godina. Sir i vrhnje nosila sam u hotel, u restorane, za svadbe, dolaze ljudi, pa naručuju, posebno kad trebaju za neku priliku... Znači da to naše vrhnje i sir ipak valjaju kad se toliko traže. Vidite koliko smo svi mi skupa stari. Netko ima mirovinicu, ali to je ništa, pa se ovako krparimo. Prodamo – po putu doma novac se i potroši, stalno nešto treba.
Marija Novak ne nudi svoje proizvode, već je prodavačica jednog OPG-a iz Koprivnice koje jedino na tržnici u Čakovcu ima (vlastitu) rashladnu vitrinu:
- Ova je vitrina već pet ili šest godina tu. Ja radim godinu i pol i koliko sam do sada vidjela – nema razlike. Sve se tako brzo proda da uopće ne znam kome bi trebala vitrina.
NA ČEMU SMO RASLI
Kupce seljačkih proizvoda, posebno sira i vrhnja, uopće ne smeta kako se nude jer na stolovima prodavačica vidljivo je da se osobito pazi na higijenu. Branka Zuber iz Čakovca, kupujući sir i vrhnje, kaže:
- Tu kupujem jer je ovo ipak specifično, domaće, svježe... Ovaj sir i ovo vrhnje nisu industrijski obrađeni niti osiromašeni. Ne želim reći da ponuda sličnih proizvoda iz trgovačke mreže ne valja, no domaćem vrhnju i siru ipak nema zamjene.
I Antun Mikulić iz Dekanovca svratio je na čakovečku tržnicu kupiti domaći sir i vrhnje:
- Kupujem ja sir i vrhnje i u trgovini i tu. Najdraže mi je kad stignem na vrijeme na plac, prije nego se razgrabi, kupiti ovo domaće. Da ljudi ne vjeruju da je domaće i kvalitetno, ne bi kupovali. Siguran sam da su ovo zdravi proizvodi. Svi skupa izrasli smo na tom siru i vrhnju i, fala Bogu, živi smo i zdravi! (Marijan Belčić)

PRELOG: Bit će nam preskupo

Na preloškoj tržnici dvadestak godina sir i vrhnje prodaje Marija Reif iz Preloga.
- Bili su ljudi iz Grada i rekli su nam da ćemo dobiti hladnjake u kojima ćemo držati proizvode koje nudimo. Međutim, bojim se da će to nama malim proizvođačima biti preskupo. Sir moram prodavati jer se od poljoprivredne mirovine koja jedva doseže 700 kuna ne može živjeti - zabrinuto nam je ispričala Marija Reif.
JA ZA SAM ZA!
I obitelj Lilek desetljećima nudi svoje sireve i vrhnje na tržnici u Prelogu. No, Nikola Lilek nema ništa protiv vitrina za hlađenje koje trebaju uskoro stići jer kaže da je sigurna prodaja i njima u cilju:
- Zimi je još i u redu, međutim, kad su temperature zraka visoke, svakako je bolje proizvode držati na hladnom i zatvorenom. Nemam ništa protiv novih propisa koje ću poštovati, jedino je važno da organizacijski budu provedeni kako treba. Nadležni nam moraju osigurati vitrine u kojima će već biti odgovarajuća temperatura u trenutku u kojem mi stižemo na tržnicu i u hladnjak odlažemo proizvode. Nema smisla sireve i vrhnje, primjerice ljeti, stavljati u toplu vitrinu koja se tek tad uključuje i potrebno je značajno vrijeme da počne hladiti. Smatram da je ovo prilika i da se dodatno uredi i zatvori dio tržnice na kojem se prodaju mliječni proizvodi - upozorava Nikola Lilek. (žd)
Snimio D. Lesar