PISMO IZ ZAGREBA

Brak je najčešće prava groznica. Prije sklapanja je zebnja. U početku – vrućica, a kasnije, nakon godina konzumacije, prava glavobolja. Svi su brakovi, pa i oni u politici, nalik jedni na druge. Razlikuju se ne u odnosima – jer su oni, uglavnom, slični - već u karakterima partnera. Postoje civilizirani partneri koji prljavo rublje čuvaju u svoja četiri zida. Oni drugi, necivilizirani, svojim smradom zagađuju javnost. Upamtite - ne postoje politički brakovi iz ljubavi, već jedino iz interesa. Što je na okupu držalo Sanadera, Šeksa, Polančeca, J. Kosor, Kalmetu, Hebranga, Vidoševića, Primorca...? Interes. Zajednički viši, nacionalni interes? Vraga. Vlast je najbolje ljepilo da ljudi različitih osobnih interesa ostanu skupa. Viši interes tek je jeftina floskula. U praksi odavno neprakticirajuća. Vlast je tek na početku hrvatskoga osamostaljenja uvjerljivo proklamirala te djelomično i ostvarivala zajedničke ciljeve. U koje nisu svi vjerovali. Čim su se dočepali vlasti, pojedinci – oni iz vlasti i uz vlast – počeli su živjeti geslo: „Nekome imetak, a nekome – metak!“ Dok je hrabra manjina doslovno krvarila na prvim crtama obrane Hrvatske, a većina za tu borbu živjela, moćnici su počeli lagati, varati i krasti.
Ibermenš-Hrvatica
Ranih devedesetih počela se stvarati kasta pohlepnih i imućnih, u biti samo rođenjem i glasnim opredjeljenjem – Hrvata, a u biti najvećih hrvatskih štetočina. Njihovo je geslo: „Sve za vlast (čitaj: novac), vlast ni za što.“ Zato je licemjersto nad licemjerstvima kada notorni Ivan Šuker prilikom rasprave o katastrofalnom proračunu za saborskom govornicom Vesni Pusić inputira antihrvatstvo. Pa, od u ovih dvadesetak godina hrvatskoga višestranačja (samostalnost i neovisnost je vlast – neovlašteno – odavno prokockala) nema većih štetočina i – u biti – većih antihrvata od mnogih članova prvo Sanaderove, a potom i Kosoričine Vlade. Takvih je pohlepnika ili – svejedno je - nesposobnjakovića bilo i u Tuđmanovim vladama te onoj Račanovoj. Niste valjda zaboravili – Račan nije ni prstom mrdnuo da prokaže, a potom i kazni lopove. Čak je nakon izgubljenih izbora apelirao na poštene saborske zastupnike da ne čačkaju po Sanaderovoj imovini. Ministru financija u Vladi koja je zbog nesposobnosti i lopovluka enormno zadužila sljedećih nekoliko generacija, domoljublje je zadnja rupa na sviralu. Za Šukera je Vesna Pusić ibermenš-Hrvatica.
Okrenite im leđa
Kao da je za ono prošlo i ovo sadašnje vlastodržačko društvo Bruno Bušić napisao poznate proročanske riječi: „... vidit ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas spasiti od nas samih?“ Je li spas od naših lopova nemoguća misija? Nije. Narod bi jednom za svagda trebao okrenuti leđa svim tim domaćim jebivjetrima i pticama grabljivicama te ih već na - nadam se - proljetnim izborima, poslati u povijesnu ropotarnicu. A dio njih u remetinečki sabirni centar za lopove. Blato kojim se gađaju bivši partijski drugovi svjedoči da članovi ove vlade, skupa s vođama, zaslužuju ne samo smjenu, već i prezir. „Sanader je izabrao taktiku laži, kleveta i intriga, što je u samoj njegovoj naravi. Uostalom, na taj je način i došao na vlast: obmanama i spletkama zavađajući ljude. Ivo Sanader moralno je dno moralnoga dna“ – žesti se neki dan Vladimir Šeks. Zbog čega? Ne, naravno, iz čista mira. Njega i premijerku je prozvao, po ne znam koji put, nekadašnji nedodirljivi vođa Sanader: „Šeks i J. Kosor već godinu dana vode hajku protive mene. Ne znam rade li to zato što se boje mog povratka ili pokušavaju sakriti svoju nesposobnost tako što mene kleveću...“
Stvarno, zašto su
hvalili Sanadera?!
Tekstove u kojima Jutarnji list tvrdi da je bivši premijer kupio ili iznajmio stan u New Yorku te da je kupovao skupocjene slike Picassa proglašava podmetačinama Šeksa i J. Kosor, zbog kojih će Sanader tužiti Europapress holding svog nekadašnjeg priležnog suradnika i poslušnika Nine Pavića, čiji su kolumnisti besramno, iz dana u dan, pjevali ode tom istom Sanaderu po kojemu danas hračkaju. Što na to kaže Šeks? Odgovara da je Sanader s tim kolumnistima, novinarima i vlasnicima novina bio u odnosu... Točno, bio gospodar medijskim slugama. No, ti isti novinari, kolumnisti i vlasnici i danas čine isto - služe. Novim gospodarima. U iste su tekstove ubacili druga imena. Novinarske sluge ne pitaju nove gospodare ono što ih pita bivši gospodar Sanader: „Ako sam ja najveće zlo u Hrvatskoj i ako sam na čelu bande, a ne Vlade i HDZ-a 10 godina, kako je moguće da su me 10 godina u stopu pratili i podržavali, a nisu dali ostavke? I kako je moguće da je J. Kosor objeručke prihvatila da me zamijeni, kako je moguće da me javno hvalila i dizala u nebesa?!“ Stvarno, kako to da nitko ništa nije znao iako su svi oni koji danas lažno tvrde da nisu ništa znali bili plaćeni da – znaju? Kako to da se J. Kosor nije pitala koliko to košta njezina kampanja za predsjednicu države i odakle novac za tu višestruko skuplju kampanju od platežnih mogućnosti HDZ-a?
Zakašnjela „hrabrost“
Ako je J. Kosor oduvijek bilo do poštenja, zbog čega nije na vrijeme upozorila da njezina kampanja za predsjednicu države košta mnogo više nego što to tvrdi vrh stranke te zašto nije inzistirala na tome da nadležna tijela istraže tko i zašto laže, tko i zašto vara javnost te tko i od koga krade novac?! Vladimir Šeks je u samome vrhu HDZ-a više od 20 godina i o svemu je sve znao. Ali je šutio. Šutio je i kada je Sanader za predsjednika Sabora postavio Luku Bebića. Da je Sanader učinio grijeh prema njemu, Šeks je obznanio tek nakon premijerova kukavičkog bijega. O ostalome, pa i o crnim fondovima, šutio sve vrijeme. Ni danas Šeks ne priznaje da išta o lopovluku zna. Kako to da političar natprosječnog političkog instinkta i inteligencije daleko veće od HDZ-ova prosjeka nije čak ni posumnjao da se pljačka u ime stranke?! Kako to da desna Sanaderova ruka J. Kosor nije ništa znala?! Ona nije čak ni sumnjala. Zar od ljudi koji su ili zataškavali ili žmirili pred stranačkim lopovlukom očekivati da preko noći počnu raditi za opće dobro?! I njihova tobožnja borba protiv korupcije ima samo jedan razlog i cilj: ostanak na vlasti. Za to cijene nema. Sredstva za ostvarenje toga cilja se ne biraju. Ako su Šeks i J. Kosor znali da je došao na vlast spletkama te da se radi očuvanja vlasti služi pokornim novinarima, što o tome nisu govorili prije nego je Sanader izgubio moć?!
Podržavali su zlo
Ako je Sanader bio i ostao glavno zlo – kao što to tvrdi Šeks – zbog čega su to zlo svi HDZ-ovci podržavali? Zbog čega su Sanadera dizali u nebesa? Ako je Sanader znao da Šeks drži sve konce sudova, pa i Ustavnoga, u svojim rukama te upravlja njima, zbog čega nije na vrijeme zaustavio taj zločin prema demokraciji?! Sanader ne samo da nije nije ništa učinio da ga zaustavi, već je Šeksu čuvao leđa. Kao što je Šeks čuvao leđa Sanaderu. Zbog vlastitog, a ne dobra naroda. Kako to da je zbog afera u Ini i HEP-u Polančec morao otići u Remetinec, a Kalmeta, u čijem je sektoru afera previše čak i za mnogoljudnu Kinu, i dalje – uz skute J. Kosor - loše glumi borca protiv korupcije?! Iako su za pljačku hrvatskih građana u Vladi svi odgovorni, istražuju se i pritvaraju samo oni koji nisu ničice pali pred vladaricom. Vladarica pak se pokušava predstaviti pravednom, u sve upućenom, odgovornom, nekorumpiranom, srdačnom i neosvetoljubivom spasiteljicom. Međutim, sve je sličnija Sanaderu. Okružuje se ulizicama. Ne sluša pametne, već poslušne. Nije joj stalo do Hrvatske, već jedino do vlasti. Stranačke, a onda, jasno, i osobne. Oponente kažnjava kao što je to činio i njezin prethodnik, a u medijima – bez obzira na cijenu (a cijena je uništenje HRT-a) – želi samo lijepe riječi. O sebi.
Političarke su privilegirane
Na to koliko se ovoj vlasti fućka za građanke upozorava prvi čovjek Hrvatskih laburista Dragutin Lesar. On je primijetio još jednu do neba veliku nepravdu. Zakon o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskome saboru omogućuje zastupnicama, ministricama, državnim tajnicama i sutkinjama Ustavnoga suda odlazak u mirovinu s 25 godina staža i 55 godina života. Usprkos tomu što je Ustavni sud donio odluku da u ostvarivanju uvjeta za mirovinu treba žene i muškarce izjednačiti. Ako su u stjecanju uvjeta za mirovinu izjednačeni profesori i profesorice, kuhari i kuharice, prodavači i prodavačice, novinari i novinarke, zbog čega nisu političari i političarke. Zbog čega Lesar može u mirovinu sa 60, a Marijana Petir s 55 godina?! Posao saborskih zastupnica je – bruka se Bog-te-pitaj-koji-put – Petirka, stresan i naporan. Stresniji od posla zastupnika?! Ako je tako, onda Petir pokušava obavljati posao kojemu nije dorasla. Napokon, zbog čega ionako privilegirane političarke (i političari) mogu u mirovinu čak deset godina ranije od ostalog radnog svijeta?! I nakon što je javnost vrisnula zbog te nepravde, a B.a.b.e. su najavile udruženu tužbu protiv Republike Hrvatske (žene – a pitam se zašto ne i muškarci – javite se mailom na: babe@babe.hr ili na telefon 014663660 i stavite svoje ime na tužbu) zbog diskriminacije na osnovi društvenog položaja, još uvijek se nisu oglasile Jadranka Kosor i Jasna Omejec. Zašto nisu? Zato što se nadaju, poput Sanadera, da „psi laju, a karavane prolaze!“ Ova beskrajno nemoralna bit će zaustavljena. Vrlo brzo.

P.S. Istražujući što mladi misle o hrvatstvu, homoseksualizmu, ulasku Hrvatske u EU i ustaškoj NDH, GONG je došao do zastrašujućih rezultata. Samo 39 posto učenika četvrtog razreda srednje škole smatra da Hrvati ne bi trebali imati veća prava od drugih građana. Više od 45 posto anketiranih smatra homoseksualnost bolešću. Za ulazak u EU je 49,9 posto, a protiv ulaska Hrvatske u EU 49,2 posto mladih. Samo 27,6 posto mladih smatra da je NDH bila fašistička. Hrvatska će, govore rezultati istraživanja, i ubuduće biti zemlja neznanja, netolerancije i primitivizma. GONG-ovi rezultati su porazna slika i o obitelji, i o obrazovnome sustavu, i o medijima, i o Crkvi.