JOŠ O RASKOLU U UDRUZI INVALIDA RADA

Gospođo predsjednica Ivana Srpak pitate me tko mi daje za pravo što sam Vam predložila da date ostavku, bilo bi Vam poštenije, ali sad se vidi da niste takva osoba zajedno sa tajnikom. Hvalite se da ste opet izabrani, ali niste rekli na koji način.
Zar Vas nije sram što ste starim članovima - pravim invalidima slali doma dopis da se momentalno samovoljno isključe, a poslije nove godine se opet učlane, jer oni su Vam bili višak za kvorum da bi mogli biti izabrani. To Vam je i uspjelo jer na Godišnju skupštinu došli su Vam dati glas vaši podupirajući članovi koje ste učlanili kad ste prodavali Zepter.
Tko je kupio Zepter dobio je za poklon pravu invalidsku knjižicu sa kojom su se podupirajući članovi služili u medicinskom centru i drugdje. Osobno sam doživjela u medicinskom centru, kad mi je bilo slabo na šalteru, pokazala sam invalidsku knjižicu da bi došla na red kao invalid. Zamislite predsjednica Ivana Srpak, što mi je rekla jedna pacijentica. Da u njezinom mjestu ima polovica mještana takve iskaznice kao i ja te da sam i ja jedna od tih koja nisam invalid. Što sam mogla učiniti kad je pacijentica imala pravo, jer zdravi podupirajući članovi imaju istu knjižicu kao i invalidi.
Pitali ste me Ivana Srpak kakva sam ja bila predsjednica. Dali ste opis mog predsjedavanja, a niste u ono vrijeme bili član invalida rada, pa niste ništa ni znali o tom radu, osim što je u vašoj glavi nastao sada gnjev, pa opisujete ono što ne znate. Sjetite se gospođo Srpak kad i tko vas je uključio.
Predsjednica sam bila na početku rata, kad je nas članova bilo malo, a podupirajući su bili bračni drugovi, a ne prijatelji i rodbina kao danas. Radili smo svi volonterski, a ne kao vi koji za sve uzimate novac (plaću).
Novac i donacije nismo dobivali i zato nismo morali pisati projekte, dok danas dobivate dosta donacija i novaca, naravno, toliko novaca treba potrošiti i opravdati. Da, gospođo predsjednice Ivana Srpak, imate pravo. Tako dobrog i spretnog tajnika nema nitko osim vas, jer potrošiti - “Oprati” toliko novaca treba znati.
Samo bih vas htjela podsjetiti da tajnik nije invalid rada, nego podupirajući ratni invalid, koji sad odlučuje i troši novac od invalida rada.
Kažete da su svi podaci tajni, Udruga invalida rada nije ni vojna ni državna ustanova, da bi trebali podaci biti tajni i zaštićeni. To je samo u vašim glavama, jer podatke ima na uvid ratni invalid, a ne invalid rada. Tajna je samo koliko novaca dijelite međusobno.
Predsjednice Ivana Srpak zaboravili ste da sam ja bila član za vrijeme vaših mandata i vidjela sam svašta i znam svašta. Znate narodnu poslovicu “U kakvom se društvu nalaziš takav jesiž”, a ja nisam takva, pa nisam htjela više biti u takvom nepoštenom društvu. Ivana Srpak, sami ste si nanijeli štetu i uništili dignitet udruge. Ugled udruge invalida rada pao je zbog vas, zato se pogledajte u ogledalo i pitajte se: Tko sam ja i kakva sam ja to predsjednica?
Bernarda Čavlek, bivša članica Udruge invalida rada,