Kolumne 05.01.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:13.

Hrvatska M. Sanader i Hrvatska Đ. Grozaj nisu iste

PISMO IZ ZAGREBA

Kakva je bila 2010. godina? Užasna. Najgora od ... Osamostaljenja? Neovisnosti? Uvođenja demokracije? Kako država i njeni državljani mogu biti samostalni ako ni o čemu bitnom (sami) ne odlučuju?! Kako može biti neovisna država čiji je financijski potencijal građana i (kakve-takve) privrede u tuđim rukama?! Kako može biti demokratska država u kojoj je podobnost glavni kriterij, a drukčije mišljenje još uvijek neprijateljsko djelovanje?! Niti je Hrvatska samostalna, niti je neovisna, niti je demokratska. Dakle, 2010. je bila najgora od prvih višestranačkih izbora. Bila je gora čak i od ratnih godina u kojima su domoljubi ginuli i patili s mišlju na za sve pravedniju, pošteniju, solidarniju, odgovorniju i ljudskiju državu. U 2010. su se konačno rasplinule nade o pravednosti, poštenju i dostojanstvenome životu. Zato je normalnom građaninu Hrvatske (a takvih je, izgleda, premalo, jer normalni ne bi glasali za one koji lažu i kradu) neshvatljivo da Jadranka Kosor na prednovogodišnjoj sjednici Vlade sebe i ministre hvali punih 25 minuta. Još je nenormalnije kada nekad ugledan i tiražan dnevni list osobom godine proglasi upravo šeficu Vlade koja Hrvatsku vodi – konstatirao je taj isti dnevnik – u epicentar gospodarske katastrofe, osobom godine proglašava moćnicu koja je pritisnula „tipku pravne države“ tek nakon Sanaderova prijetećeg povratka u Sabor.

Reanimiraju sebe, a ne narod

Sve što vlast čini, čini zbog vlastitog opstanka. Zbog vlastitog opstanka pritišće ili zabranjuje pritiskanje tipke pravne države. Zbog vlastitog opstanka slijepo slijedi naputke stranih centara moći čiji vladari štite vlastite, a ne hrvatske interese. Zbog vlastitog opstanka hrvatska vlast čisti svoje redove od svih onih koji bi je mogli ugroziti. Zbog vlastitog opstanka i – naravno – privilegija koje opstanak osigurava, današnji se moćnici – a dojučerašnji poslušnici – odriču svojih drugova. Kao što su ih jučer dizali u nebesa, tako ih danas valjaju po blatu. Iako nezaposlenost, bijeda, besperspektivnost i depresija obaraju sve rekorde, vlast je zadovoljna. Ponajviše sama sobom.
Rekonstruira se, odnosno - preustrojava ne da bi li reanimirala sebe, a ne državu i njene građane. Jaz između dvije, dominirajuće Hrvatske - bogate i siromašne, privilegirane i obespravljene, zaposlene i nezaposlene, podobne i nepodobne, poštene i nepoštene... nikad nije bio veći. Jednu od te dvije dominirajuće Hrvatske personificiraju (među ostalim) Mirjana (i Bruna) Sanader nad čijom sudbinom ovih dana nariče profesor Žarko Puhovski a drugu, većinsku, Đurđa Grozaj, bivša – što pak zapravo znači otpuštena, na ulicu otjerana – radnica Kamenskog. I M. Sanader i Đ. Grozaj povrijeđena su ljudska prava te im je, bez ikakve dvojbe, narušeno dostojanstvo.

Kuća europske sramote

Mirjani Sanader - što vlastitom, što krivicom njezina muža, a Đurđi Grozaj - što krivicom Sanaderičina muža, što krivicom vlasti. I prijašnje, i sadašnje. Nakon bezbrojnih, javnosti – a onda, valjda, i vlasti, kako izvršnoj, tako i pravosudnoj – poznatih merifetluka (čitaj: lopovluka) u Kamenskom, nekad uglednoj „kući europske mode“, od vlasti mažena i pažena tajkunsko-menadžerska kasta uspjela je radi vlastitih i interesa političkih pokrovitelja (tvornicu u centru grada treba uništiti zbog atraktivnog građevinskog zemljišta) otjerati 400 radnica na ulicu. Među otjeranima je i gospođa Đurđa Grozaj koja mjesecima nije primila od tobože socijalne države niti lipu pomoći. Đurđi Grozaj nakon očite nepravde nije u pomoć pritekao, kao, primjerice Mirjani Sanader, dobro plaćen odvjetnik. Bilo bi glupo i bezosjećajno pitati zašto. Darovanih tisuću kuna Đ. Grozaj je dala Elektri koja joj je prijetila isključenjem struje. A i iz HEP-a su podobni, poslušni i nesposobni menadžeri godinama izvlačili novac za svoj te račun političara i tajkuna. Čiji novac? Novac gospođe Grozaj, novac preostalih 399 otpuštenih radnica iz Kamenskog, novac nezaposlenih, novac onih koji struju plaćaju bocama iščeprkanim iz smeća...

Vojska očajnih

Dio tog opljačkanog novca završio je ne u geldtašni gospođe Grozaj, već na jednom od brojnih računa Sanaderovih. Koji su u samo četiri mjeseca 2009. godine spiskali – što na poslovni prostor, što na umjetnine, što na putovanja – šest milijuna kuna. Ako su u deset godina zaradili (ponešto i naslijedili) četiri i pol milijuna, otkud im ostatak? Otkud im novac za stanove, vilu u centru Zagreba, novac za putovanja, novac za školovanje kćerke u New Yorku, novac na računima, novac (oko milijun kuna) za satove, novac za milijune kuna vrijedne umjetnine?! A trebalo je, bogme, platiti i struju, i plin, i kupovati odjeću, hranu, skupe cigare, plaćati ručkove po restoranima... Novcem – kako stvari stoje – koji danas nedostaje očajnoj Đurđi Grozaj, očajnoj vojsci od tristotinjak tisuća nezaposlenih, očajnim radnicima koji rade, a ne primaju plaću, očajnim mladim ljudima koji više ne mogu plaćati kredit za stan, očajnim, sve gladnijim umirovljenicima čije penzije jedva pokrivaju režije, očajnim roditeljima koji sve češće na svaku djetetovu želju odgovaraju s: „Nemam.“ Ali zato ima (i bivša, i sadašnja) vlast. Svega. I to u izobilju. I novca, i samohvale, i laži, i obmana, i bezosjećajnosti, i gramzivosti, i častohleplja... Baš svega. Ali najmanje ljudskosti, solidarnosti, osjećaja za mjeru, poštenja i skromnosti.

Tko će napokon odgovarati za štetu

Nakon što ju je političko-tajkunska klika otjerala na ulicu, Zagrebačka je banka Đurđi Grozaj zbog duga od 4.327 kuna zaprijetila ovrhom. Obeshrabrena, od te samohvalisave vlasti odbačena, gopođa Grozaj nakanila je učiniti ono najgore: „Nisam više mogla. Išla sam pred tramvaj. No, vozač je zakočio. Ni tramvaj me nije htio pregaziti...“ Tko će odgovarati za sudbine tisuća Đurđi Grozaj?! Tko će iz te samohvalisave vlasti odgovarati za štetu koju su godinama činili? Tko će odgovarati za tisuće uništenih ljudi, za stotine tisuća radnika čije je dostojanstvo izgaženo, za tisuće zbog neimaštine razorenih obitelji? Nitko. Zato što nitko u sadašnjoj i svim prijašnjim vladama ni za što nije odgovoran, a kamoli kriv. Pa, J. Kosor je u Vladi ostavila jednog od najneodgovornijih ministara ne u Hrvatskoj, već u čitavome svijetu. Riječ je, naravno, o Božidaru Kalmeti u čijemu je resoru otkriveno više afera nego u svim resorima svih zapodnoeuropskih vlada (bez Italije, naravno) zajedno. Ispada da je Kalmeta ostao jer nije znao. Uostalom, zašto se na neznanje ne bi vadio Kalmeta kada to isto čini čitava Vlada predvođena šeficom?! Nisu znali za krizu, nisu znali za lopovluk, nisu znali kako pokrenuti privredu, nisu znali da birokracija koči investicije, nisu znali da za pokretanje posla treba stotine dozvola, a za svaku od njih nekoliko tisuća eura mita...

Zvali su je, ali nije došla

No, premijerka ne može reći da nije znala za agoniju radnica Kamenskog jer su više puta zvale u pomoć. Zamolile su J. Kosor da im dolaskom u šator ispred Kamenskog pruži ljudsku, žensku potporu. Naišle su na ignoranciju i bahatost. Tašta premijerka odgovorila je da nigdje neće ići pod pritiskom. Osim, naravno, kada pritišću veliki - SAD i EU. Njihovim pritiscima popušta sa smješkom te svako izvršenje briselskih i vašingtonskih prohtjeva proglašava prvo vlastitim, a potom i hrvatskim uspjehom. Ako su svi uspjesi pripadaju vlasti, onda su, valjda, njezini i svi neuspjesi. Zato je J. Kosor trebala prva reagirati na nepravdu koju tajkuni, menadžeri i državne institucije godinama čine radnicima Kamenskog te, naravno, radnicima nekoliko stotina zbog nečinjenja države propalih tvornica. Za nemoć, povrijeđenost i beznađe gospođe Đurđe Grozaj odgovorna je i J. Kosor. A prije nje, dakako, Ivo Sanader. Čija se supruga snebiva nad postupcima policije koja je – navodno – u jednome času spriječila njen i ulazak njezine kćeri u obiteljsku kuću (stečenu na sumnjiv način). Mirjana Sanader je zabezeknutim pogledima gledala kako neki njoj strani ljudi iznose iz njene kuće njihove milijune kuna vrijedne slike. Javnost zasigurno zanima je li gospođa Sanader jednako tako bila frapirana kada su joj te iste slike donosili u kuću.

Odani najbrže zabijaju nož u leđa

Je li se pitala: „Otkud nama novac za te slike?“ Jesu li odrasle kćeri ostale začuđene bajkoslovnim novcem koji su im roditelji pohranili na račune? Mirjana i Bruna Sanader zaslužuju onoliko sućuti i obzirnosti koliko su sućuti i obzirnosti same iskazivale prema radnicima Kamenskog, Dalmatinke Nove, MTČ-a, Splitske željezare... Mirjana i Bruna Sanader zaslužuju zaštitu državnih institucija kakvu uživa i Đurđa Grozaj te stotine tisuća njezinih supatnika, zaslužuju obzirnost kakvu smo na svojim leđima osjetili svi mi kojima su se intenzivno bavili Sanader i njegova vojska gramzivih povlaštenika, bešćutnika i nepravednika. Ova, od Sanadera naslijeđena vlast kani Sanaderov posao zgotoviti i pri tome se prikazati – samo zato što uklanja s puta vlastite neprijatelje – pravednom, demokratskom, asketskom, solidarnom, požrtvovnom i poštenom. Pritvaranje, pa i zatvaranje Ive Sanadera na stotinu godina, kazna Polančecu, Barišiću, Mravku, Rončeviću te, nadam se, mnogim drugim Sanaderovim pomagačima u Vladi i izvan nje, neće ispraviti nepravdu prema Đurđi Grozaj. Ako doista misli što govori, J. Kosor bi prvo trebala učiniti sve da vrati dostojanstvo onima kojima je dostojanstvo za njezina sudjelovanja u vlasti pogaženo. Kako ne bi sve ostalo na lažnim obećanjima, J. Kosor i njezina Vlada moraju učiniti sve da na ključna mjesta postave sposobne, a ne podobne. Jedino će sposobni i pošteni stvoriti nova radna mjesta. Je li danas tako? Nije. I J. Kosor najviše brine o sebi te o dojmu koji ostavlja u javnosti. Zato i jest prezadovoljna s Hloverkom Novak Srzić te desecima njenih pomagača koji su – doslovce - uništili HTV. I Kosor traži, prije svega, podložnost. Ponavlja grešku svoga prethodnika koji je spoznao da podložni i tobože odani najbrže zabijaju nož u leđa.

P.S. Ovoga tjedna, točnije – 8. siječnja, Pismo iz Zagreba postaje punoljetno. Mnogo toga se promijenilo od 1993. Zato što je služila interesima politike, zato što je u medijima – kao i u politici – negativne selekcije najviše, zato što su medijima zagospodarili nesposobni i nepošteni, novinarska profesija se srozala. Većina novinara ne služi javnosti, već moći i novcu. Većina medija taji istinu i promovira laž pod izlikom da tako žele oglašivači. Većina medija tvrdi da piše ili prikazuje ono što vi tražite. A to je besramna laž. Čitatelji čitaju, slušatelji slušaju, a gledatelji gledaju ono što im mediji serviraju. Uostalom, zadaća medija je i educirati, a ne samo zabavljati neznanjem i seljaklukom. Iako sam radio i u „velikim“ novinama, na televiziji i radiju, gotovo sve poslove - od sakupljača vijesti do glavnog urednika, iako me često politika tjerala na ulicu, iako sam često i sam odlazio, u Međimurju sam se, eto, zadržao punih 18 godina. Zadovoljstvo mi je pisati u novinama koje mi nikad nisu promijenile niti jedno slovo. Međimurje su – bez pretjerivanja – jedine potpuno slobodne novine u Hrvatskoj.

Izvor: 2906