Zar Božić nije blagdan djece?

Jako me ražalostio napis u listu »Međimurje« o “neodgovornim roditeljima” koji su doveli svoju djecu na Božićni koncert u Nedelišće. U svakom slučaju slažem se da smo prisustvovali vrhunskom kulturnom događaju u našem mjestu. Bila sam zaista dirnuta i oduševljena samim time jer su svi ti ljudi koji su nam priredili taj prekrasan ugođaj Božića naši ljudi, iz našeg kraja, mali ljudi puni ljubavi i otvoreni da iznesu i podijele s drugima svoj dar pjevanja, sviranja, plesanja... Sve su to ljudi koji su odvajali svoje vrijeme kako bi nam dočarali ugođaj Božića. Uglavnom sam to i doživjela. Otvorena srca, nisam razmišljala ni u jednom trenutku da bi ona dječica koja su i sa mojom djecom bila prisutna bila opterećenje ili smetnja za gledatelje ili bilo kog drugog. Pa zar taj Božić nije blagdan djece!?! U svim tim pjesmama spominjalo se djetešce, mali Isusek, Jezušek... Zar bi tom malom Isusu smetala bezbrižna igra djece? Kada bi otvorenih srca doživjeli dolazak Božića, ne bi Vam smetala igra djece.
To je još jedno nerazumijevanje u nizu prema roditeljima koji žele pružiti život, koji prihvaćaju i odgajaju svoju djecu. Svuda nailaze na nerazumijevanje, neprihvaćanje... Nije me nimalo iznenadio taj Vaš komentar jer sam i sama na svojoj koži vrlo često doživljavala isto. Ne samo od ozbiljnih političkih dužnosnika nego i ljudi od kojih sam očekivala podršku i razumijevanje. Ali polako ta nestašna i “zločesta” djeca odrastaju u odgovorne ljude a mi “neodgovorni” roditelji bogato ubiremo plodove našega truda i davanja.
Ne iznenađuje me nerazumijevanje ozbiljnih političara prema malenima. Oni su nevini, neiskvareni, ne razmišljaju kako izgledaju pred drugima i ne moraju stalno glumiti nekakvu moralnu veličinu jer oni su djeca, poštena, moralna, neiskusna, ali VELIKA. Možda ne ulaze u naše zacrtane klišeje jer oni su mali i raduju se svemu što je lijepo. A zašto se Vi ne radujete ljepoti? Zar djeca nisu nešto najljepše što čovjek može vidjeti?
A kad bi tako razmišljali i kad bi otvorili svoja srca prema drugima, a uoči Božića najviše prema djeci čiji je blagdan, ne bi Vam smetala cika, veselje, ples i nestašluci i tih malenih. Možda bi tada našli sredstava u proračunima i za one roditelje koji stvaraju i prihvaćaju život. Ne govorim da se okoristim. Ja sam svoje pridonijela natalitetu. Ne bi ni tisuća, dvije ili tri odgojila ili obogatila roditelje koji žive za tu djecu i to bi im pružilo veliku zadovoljštinu i osjećaj prihvaćanja i razumijevanja. A jedan stup, ili jedna nakićena jelka u selu, ili pak jedna od nejasnih manifestacija koja nikome ne donosi dobra, bila bi financijski nepokrivena. Djeca bi možda bila bar nakratko nasmijana jer bi ublažili brige roditelja bar na trenutak.
Jedna od bivših “neodgovornih” majki (podaci poznati uredništvu)