Je li "Hrvatski kajkavski kolendar" zadovoljio očekivanja javnosti?

Pročitao sam gotovo sve tekstove novog “Hrvatskog kajkavskog kolendara” za 2011. godinu, htijući otkriti što je u njemu bolje, a što lošije od lanjskog kalendara. Ostajem u dvojbi.
Svakako je najbolje štivo ono sa čakovečkog simpozija o liku i golemom kulturnom opusu pokojnog dr. Zvonimira Bartolića. Time je iskazano dužno priznanje Bartoliću kao dugogodišnjem predsjedniku Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu, čije djelo ostaje u trajnom sjećanju ne samo Međimuraca nego i kao poticaj njegovim nastavljačima na širokom polju kulturnog djelovanja u Matici, školstvu, znanosti, književnosti i istraživačkom radu u otkrivanju bogate kajkavske pisane baštine. Budući pisac monografije o cjelokupnom djelovanju Zvonimira Bartolića morat će bar uzgredno spomenuti i njegove političke nastupe u raznim prigodama. Pojedini njegovi istupi nailazili su na čuđenje i stoga na kritiku u javnosti. No time se ne umanjuje veličina njegova kulturnog djelovanja.
Kad je o kajkavštini riječ valja - osim kajkavske lirike objavljene u HKK u čemu odskaču prilozi Emilije Kovač, Magdalene Vlah i Petrane Sabolek - istaći tri studije: Zdenke Skok, Ivane Martinović i Josipa Jankovića o međimurskoj frazeologiji i kajkavskim poslovicama te o genezi kajkavskog jezika. Janković se iskazao kao ustrajni istraživač kajkavskih izričaja u srednjem i donjem Međimurju.
Što nedostaje? Kaj fali? Začudo nedostaje ono najvažnije od događaja na polju istraživanja kajkavske riječi: registracija izlaska dvaju obimnih kajkavskih rječnika - onog o kajkavskom govoru pomurskih Hrvata i onom o kajkavskom govoru Sv. Đurđa kod Ludbrega. Kakav je to kajkavski kalendar koji to ne bi registrirao i ne bi objavio razgovore s autorima, zasigurno primjećuju mnogi čitatelji HKK. Kaj more biti važneše od toga? Razgovor s dr. Erikom Rácz, vrijednom skupljačicom leksičkog blaga pomurskih Hrvata, zacijelo bi zainteresirao mnoge čitatelje. A sprema se i veliki rječnik međimurskih govora. Zašto ne bi o tome pisao i HKK? On u prvom redu.

Nedostaje pisanje o prekomurskoj grani hrvatskih kajkavaca

Uopće, ne samo u HKK, nedostaje nam pozitivan odnos prema prekomurskoj grani hrvatskih Međimuraca, čiji je autohtoni (samonikli) jezik ogranak međimurskog dijalekta. U posljednje vrijeme oživljuju veze između pomurskih Hrvata i žitelja međimurskih naselja s desne strane Mure (Kotoriba, D. Dubrava, Goričan i dr.), pa bi to trebalo njegovati i propagirati. HKK bi mogao prednjačiti u tome i slijediti Bartolićevo zanimanje za tu granu Hrvata u susjednoj Mađarskoj.
Međutim što čini urednik HKK? Njega, kako se vidi iz Kolendara, više zanimaju pojedini dijelovi Like, pa objavljuje “Povijest sela Priboj kod Plitvičkih jezera”. Čast žrtvama Priboja, ali kakvu oni imaju vezu s kajkavskom Hrvatskom, pogotovo s Međimurjem? Isto je s dolinom Usore i s Dobojem u BiH, o čemu urednik objavljuje posebne tekstove (prozu i liriku). Po mom sudu, nešto nije u redu s programskom orijentacijom HKK ako u njemu nalaze mjesta prilozi tematski daleki od temeljne zadaće kalendara koji, po svom naslovu, tretira teme iz sjeverozapadne kajkavske Hrvatske, pri čemu je kajkavski jezik na prvom mjestu i kao sadržaj i kao izraz. A urednik čak i svoj predgovor Kolendaru objavljuje na štokavskom standardu, što se Bartoliću, dok je uređivao HKK, nije moglo dogoditi; on je bio dosljedan u njegovanju kajkavske riječi. Zakaj novi urednik ne bi mogel takov biti? Ako je po rođenju štokavac, za 20 godina mogao je u Međimurju naučiti kajkavski. Zar bi se, recimo, u “Slavonskom kalendaru” mogao pojaviti predgovor na kajkavskom ili čakavskom? Nezamislivo. A štokavski može u kajkavskom kolendaru? Zakaj? Zato kaj kajkavci nemaju samopoštuvanje.

Nije im mjesto u HKK-u

U novom HKK ima još tekstova kojima sadržajno nije tu mjesto. Takav je onaj navodno povijesni prikaz o prilikama u Varaždinu potkraj rata 1945. Navode se imena stradalih pojedinaca nakon ulaska partizanskih jedinica i formiranja nove vlasti.
Za autora toga teksta navedeni pojedinci navodno nisu bili “ustaški jurišnici i disidenti” (što god to značilo) nego zapravo “iskreni hrvatski domoljubi”.
To je, kao što se zna, ustaška teza, koju povijesne činjenice demantiraju. U takvo domoljublje se zaklinjao i ustaški krvnik Ljubo Miloš u Jasenovcu, Maks Luburić i sva ustaška emigracija zaklinjala se u domoljublje. Stoga je objavljivanje navedenog teksta krajnje negativno jer autor ne uzima u obzir povijesni kontekst zbivanja nego se krajnje jednostrano i pristrano opredjeljuje za gubitničku stranu, ne vodeći računa o svim okolnostima koje su dovele do poznatih tragičnih događaja. Ako nije autor, urednik HKK morao je to znati i odbaciti takav tekst.

Počinje jubilarna, 70. obljetnica

Ove godine obilježit će se jubilarna 70. obljetnica početka antifašističkog otpora u Hrvatskoj. Međimurci su u tome imali značajnu ulogu, pa bi se to moralo odraziti i u medijima, a dakako i u planiranju sadržaja narednog HKK. Hoće li i koliko će ovisiti o uredniku. Bogati su dokumenti sačuvani, živa su sjećanja još preživjelih boraca i žrtava fašističkog okupatorskog režima u Međimurju. Joža Horvat, jedan od organizatora ustanka i prve međimurske jedinice na Kalniku, mogao bi dati impresivna svjedočanstva o tome. Međimurci su, kako mi vele u udruzi antifašista, činili petinu sastava Kalničkog odreda.
U sjećanju su mnogih Međimuraca prodor bataljuna kalničkih boraca preko Drave sve do Murskog Središća, stradanje članova diverzantske baze u Donjem Pustakovcu, odvođenje 300 Međimuraca u logor u Sarvaru, borbe s mađarskom vojskom oko Murščaka, holokaust 600 međimurskih Židova.
Prema nepotpunim podacima ukupno je tijekom II. svjetskog rata u borbama, zatvorima i logorima i uopće kao žrtve okupacijskog terora stradalo blizu 2.000 Međimuraca. Naredni broj HKK trebalo bi stoga posvetiti antifašističkom otporu u hrvatskom Međimurju. Po svom značenju kao istinski oslobodilački pokret on je izjednačen s Domovinskim ratom, i ide u red najsvjetlijih stranica međimurske povijesti.
Škoda kaj o tomu né bilo réči v HKK za ovo leto. Ufamo se da bo za 2012.
Ivo Horvat, Zagreb