Kolumne 19.01.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:13.

J. Kosor traži odgovornost od Šprajca, ali ne i od Kalmete

PISMO IZ ZAGREBA

Najnesnosnije osobe su ljudi koji misle da su genijalni i žene koje sebi umišljaju da su neodoljive. Jadranka Kosor je umislila – dokazuje to svaki dan po nekoliko puta – da je genijalna i neodoljiva. Njezina je taština jača i od stida. U samohvali je odavno pretekla svog uzora Ivu Sanadera koji je nakon drumske kukavičke bježanije i u austrisjki zatvor ušetao poput pauna. Što je izgledalo jadno, tužno. Kao što sve tužnije izgledaju pokušaji J. Kosor da nevjerojatan broj afera s hadezeovcima u glavnoj ulozi proglašava vlastitim ili uspjehom stranke koju vodi daleko nedemokratskije od svoja dva prethodnika. Još jadnije odjekuju riječi njenih poltrona koji ulagivanjem šefici pokušavaju odgoditi odlazak s funkcije, a time i eventualan put u Remetinec. Božidar Kalmeta - otkako se pojavio na političkoj sceni kao apologet Ivića Pašalića, glumi jakog, sposobnog, čvrstog, ali nikad – ruku na srce – odveć pametnog političara. Radije će biti neznalica nego odgovoran ministar. Analizom svih njegovih dosadašnjih javnih istupa, nije teško doći do zaključka da Kalmeta barata skromnim rječnikom, da mu je logika više nego siromašna, a ideje još siromašnije. Najslabije stoji s poštenjem, vjerodostojnošću i hrabrošću. A kako se onda uspeo tako visoko?

HDZ-ovcima je svanula sloboda?!

Zahvaljujući dva desetljeća forsiranoj negativnoj selekciji, najvećem grijehu prvo HDZ-a, a onda i opozicije koja je na odstrel talentiranih, pametnih, sposobnih i hrabrih olako pristajala. Nije Kalmeta uspio zbog vlastitih sposobnosti, već zato što nije birao sredstva i principe. Zbog osobnog probitka, preko noći se odrekao Pašalića i postao jedan od najmarnijih graditelja Sanaderova kulta ličnosti. I to je njegova jedina kvalifikacija za funkciju ministra prometa i veza. Nakon što je po nalogu Zapada, točnije - EU i SAD, Sanader morao napustiti šefovsko mjesto u Vladi, Kalmeta se pritajio. Čvrsto je stao uz J. Kosor onoga trenutka kada je shvatio da su Sanaderove šanse za povratak - nikakve. Uz Vladimira Šeksa, Andriju Hebranga i besprizornoga Gordana Jandrokovića, i Kalmeta se ovih dana predstavio kukavičkim generalom poslije bitke. „Ivo Sanader često mi je kao premijer davao do znanja da nisam čovjek od njegova povjerenja“ – opravdava se, godinu i pol dana nakon što je nedodirljivi autokrat abdicirao, njegov, a danas podanik J. Kosor. „Sada konačno svatko može reći što misli“ – poentira u korist šefice svjetski ministarski rekorder po nekažnjenim aferama. Drugim riječima, napokon je HDZ-ovcima svanula sloboda?!

Probudio se skriveni vulkan?

Ljudi, ma je li to moguće?! Slično je zborio i Vladimir Šeks. On se žalio da ga je Sanader, postavivši Luku Bebića za predsjednika Sabora, degradirao i omalovažio. Kada se Šeks žalio? Nakon što je postalo jasno da je Sanaderov povratak nemoguć. Iako bez Sanadera ne bi bilo ni Jandrokovića, jer bi se čovjeka frapatne neosobnosti doista malo tko usudio postaviti u vrijeme intenzivnih pregovora s EU za ministra vanjskih poslova, taj je bezizražajan tip bivšim šefom među prvima pod obrisao. Je li se to u njemu probudio neki duboko sakriven vulkan? Vraga. Nevjerojatan je to instinkt za preživljavanje. Takvima je mačji kašalj pljunuti na vlastite stvoritelje, političke roditelje. Kalmeta, zapravo, priznaje da su svi - počevši od njega, preko Šeksa i J. Kosor, pa do Jandrokovića i Hebranga prije bili kukavice. Zašto? Pa samo se kukavice ne usude govoriti ono što misle. Ako je već šutio punih sedam godina, je li Kalmeta konačno počeo govoriti iskreno i hrabro o svemu što je snašlo njega, njegove drugove i HDZ? Nije. On je, jadan, 2.555 dana skupljao hrabrost za tvrdnje koje – potekle iz njegovih ustiju – danas izazivaju podsmijeh. Danas svi u Vladi i HDZ-u mogu reći što misle? Mogu. Ali mogli su to, dakako, činiti i prije. Ali se nisu usudili.

2.555 dana za hrabrost

Neće se usuditi ni u vrijeme šefovanja J. Kosor. Zato što se ništa nije promijenilo. Kalmeta je 2.555 dana skupljao hrabrost da kaže ono što svi znamo. Znači li to da će, ovako okuražen, otvoreno prigovarati J. Kosor? Ne znači. Šutljiv i ustrašen, glancat će lik i djelo J. Kosor. Kako dugo? Dok je ne svrgnu ili dok J. Kosor sama ne otiđe. Pljucnut će je tek onda kad budu sigurni da se neće vratiti. Da uistinu svatko iz okruženja Jadranke Kosor može reći što misli, ili, točnije - da svatko može misliti svojom, a ne premijerkinom glavom, tada bi se javno ogradili od prijetnje koju je zbog povrijeđene taštine premijerka uputila HTV-ovim urednicima i voditeljima. Zbog bezazlene teme o zaboravljenom i neuspjelom Vladinu projektu „Otvorena vrata“ i duhovitog Šprajcovog komentara: „Iza otvorenih vrata krije se zatvoreni čovjek“ Vlada je zatražila odgovornost mjerodavnih urednika i voditelja. Sada, kada smije slobodno misliti i govoriti, zašto B. Kalmeta nije premijerku upozorio da Vlada ne može imati jedan kriterij za svoje ministre, a drugi za urednike i voditelje HTV-a. „Ako ja smijem biti – vladarice moja – neodgovoran, zašto bi Šprajc trebao biti odgovoran?“ – mogao je priupitati Kalmeta Kosoricu. I mogao je još dodati: „Ne sumnjam ja, šefice, da ti imaš razloga zbog kojih ja smijem biti neodgovoran, a Šprajc ne smije, ali bih ih i ja volio znati. Ne zbog vlastite znatiželje ili, ne daj Bože, sumnje u tebe, već zbog ljubopitljivih novinara.“

Političari uređuju program HTV-a

Ako mora znati Šprajc, morao bi znati i Kalmeta. A Kalmeta – uvjerava nas godinama – ništa ne zna. I nije baš zgodno da Šprajc zna (mada to nije teško) više od Kalmete. Prisavske kukavice su, naravno, naredbodavno, u biti drsko, pismo Vlade objavile u cijelosti, ali nisu pružile priliku Šprajcu da odgovori Kosorici. Ovim su činom vlast i njezine prisavske sluge jasno pokazale tko zapravo uređuje program HTV-a te zašto je HTV-ov Dnevnik, sa sivim, nezanimljivim neosobama-voditeljima izgubio bitku čak i s tugaljivo lošim RTL-om. Ako već smiju misliti svojom glavom i mogu, ako žele – naravno, reći što su smislili, tada se moglo očekivati – jer u HDZ-u ima, priznaju to čak i sami, pametnih ljudi – da će se netko frapirati upadom J. Kosor na onkologiju zagrebačke dječje bolnice u Klaićevoj. I tako frapiran ograditi od premijerkina skupljanja političkih poena čak i pod cijenu ugrožavanja života djece oboljele od raka. J. Kosor je, kao što vjerojatno znate, prošloga tjedna u Klaićevu bolnicu donijela milijun (sporno je čijih) kuna. Ali se nije zadovoljila time da novac preda upravi, već je s čitavom, u pravilu prekobrojnom svitom te – uvijek željna reflektora i bliceva – novinarima, fotoreporterima i snimateljima uletjela u sobu s bolesnom djecom.

Što ne mogu roditelji, može J. Kosor

Koju zbog narušena imuniteta ne mogu istovremeno posjetiti oba roditelja. Ali može premijerka i njezini mnogobrojni stranački te medijski adlatusi. Zbog što jeftinije promocije, J. Kosor iskorištava djecu koju ne bi smjela zamarati čak ni u noćnoj mori. Zar premijerka doista misli da je svojim ukazanjem usrećila bolesnu i, u pravilu, od doticaja javnosti izoliranu djecu?! Ako bolesno dijete ne smiju istovremeno posjetiti dva roditelja, zašto to smije političarska kamarila?! Kada je čuo što se dogodilo, ravnatelj Klaićeve dječje bolnice dr. Goran Roić je, kaže, poludio. Zašto? zato što je povrijeđeno pravo na privatnost, jer je prekršen Zakon o pravima pacijenata i jer su J. Kosor i svita posjetili djecu bez odobrenja roditelja. Koliko smiju slobodno misliti te govoriti ono što misle svi oni koji ovise o (ne)milosti J. Kosor svjedoči upravo ravnatelj Roić. Drugoga dana, nakon što je, valjda, upozoren da je smjenjiv, Roić mijenja ploču. Za sve su krivi... Tko? Novinari. Nije on rekao što je rekao. Premijerkin su upad u sobe bolesne djece odobrili roditelji i nisu djeca s oslabljenim imunitetom bila ugrožena od petnaestak ljudi punih virusa i bakterija. Gadljiv kukavičluk i poltronstvo. Gadljiva politička propaganda koja čak ni ne mari za dječje živote, a kamoli da političare na vlasti brinu gladni, obespravljeni, nezaposleni, siromašni...

Vaši odgovori, njegova plaća

Ako sada konačno svatko može (ali se i dalje, siguran sam tisuću posto, zbog istih razloga ne usudi) reći što misli (a misli se i dalje šefovom glavom), zbog čega nitko nije javno upozorio predsjednicu HDZ-a i Vlade (ako već sama ne primjećuje) da najbliži suradnici i dalje od naroda pokušavaju napraviti budale. Tako, npr., veliko osvježenje u Vladi, Đuro Popijač, delegiran u politiku iz tajkunskih redova, ministar koji će – rekli su to davnih, inaugurativnih dana – svojim potezima ozdraviti gospodarstvo, prima za veliku većinu hrvatskih građana ogromnu plaću, ali ne radi ono zbog čega je u Vladu došao. I Popijač se, poput Kalmete, diči time što – ne zna. Umjesto da daje rješenja, Popijač ovako zbori: „Rado bih čuo mišljenje i prijedloge stručnjaka kako smanjiti nezaposlenost u Hrvatskoj!“ Ako će mu rješenja pronalaziti ljudi izvan Vlade, što će onda raditi Popijač? I, uostalom, kako se usudio prihvatiti posao ministra gospodarstva bez da ima odgovore na pitanja svih pitanja?! Popijač je postao ministar valjda zato što zna, zato što ima rješenja, zato što zna kako smanjiti nezaposlenost, povećati proizvodnju te smanjiti siromaštvo. Zna li? Ne zna jer - da zna, ne bi svakoga dana bez posla ostajalo 250 ljudi. Ali ni J. Kosor ne zna da u Vladi ima ministre koji ne znaju jednako kao i ona. Bit će da ljudi oko nje konačno mogu misliti što žele, ali to što misle nije dobro. Da je dobro, tada bi premijerki netko prišapnuo da Vlada ne može tvrtki Borislava Škegre – jednog od uništavača privrede u devedesetima – dati 260 milijuna kuna. Zašto ne? Zato što je Škegro Kosoričin savjetnik. Kada Škegrin Quaestus dobije taj novac, bit će to klasičan sukob interesa. A to samo dokazuje da se u hrvatskoj politici ništa nije promijenilo. I dalje postoje podjela na nas i njih. Oni su vlast, a mi, većina, ostavljeni na cjedilu. Oni – u, recimo, liku A. Hebranga se s nama sprdaju. Političar koji javno priznaje da laže, tvrdi da službeni auto koristi samo u službene svrhe. A kako to da su u službenom autu vidjeli njegovu ženu i šofera? Pa, kaže Hebrang, vozio ju je službeni šofer sa službenim autom samo nekoliko puta na prijeme te kada je - zamislite li vi te bahatosti - padala kiša. Gospođo Kosor, ne bi li HDZ-u bilo jeftinije gospođi Hebrang kupiti kišobran?!

P.S. Iako sada slobodno misle, i dalje – izgleda – ne govore što misle. Ili misle krivo. I dalje ministri pokušavaju narod tretirati stokom sitnog zuba. Ministar branitelja Ivković ustvrdio je da je vukovarski branitelj Purda uhićen (na temelju tjeralice) zato što je objavljen dio popisa branitelja na internetu. Je li tako? Nije. Krnji popis branitelja objavljen je lani, a tjeralica za Purdom raspisana je prije tri godine. Zašto Purdu nisu o tome obavijestili. Odgovor je dao drugi svat - glasnogovornik K. Borovec: „Purdu nismo o tjeralici obavijestili zato što Hrvatska ne izručuje svoje građane!“ Zbog te bi gluposti Borovec trebao odmah dobiti otkaz. Ili on, ili oni koji su mu naredili da govori gluposti. Purdi su trebali reći za tjeralicu zato da ne izlazi iz Hrvatske. A, kao što znate, njega su uhitili upravo kada je prelazio hrvatsko-bosansku granicu.

Izvor: 2908