PISMO IZ ZAGREBA

„U SDP-u i u drugim strankama ima onih s kojima se može razgovarati i koji iznad svega ljube Hrvatsku, a što nam je u ovom trenutku osobito važno“ – opravdavala je premijerka još jedan promašen poziv opoziciji da se pridruži u spašavanju države. J. Kosor, po ne znam koji put, putem medija pokušava oporbi na leđa staviti teret nečinjenja. Poziv tipa: „Svi koji nešto znače u političkom životu, trebaju sjesti za stol i dogovoriti se o nekoliko ključnih stvari koje u gospodarstvu treba radikalno promijeniti“ – propagandističke je, predizborne naravi, upućen prekasno, najmanje godinu dana. Instrumente za radikalne promjene u hrvatskoj privredi ne drži u rukama niti Zoran Milanović, niti Radimir Čačić, niti Dragutin Lesar, niti Ivan Jakovčić... nitko iz opozicije, već isključivo HDZ i njegovi partneri. Nitko i ništa J. Kosor ne priječi da napravi toliko puta najavljivane radikalne rezove u ekonomiji i društvu. Nitko osim nje same i HDZ-a te njihove nakane da i pod cijenu bankrota zadrže vlast. Tko je – s pravom upozorava s vremena na vrijeme iz zimskoga sna probuđen Zoran Milanović – premijer - ja ili J. Kosor?! Čak i premijerkin ekonomski savjetnik Željko Lovrinčević jasno locira krivca za srljanje u propast: „Problem je neodlučna Vlada. Narod je spreman na bolne rezove, ali nije spremna Vlada.“

Traže, a ne žele pomoć

Samo dan-dva prije toga poziva premijerka i njezini ministri opoziciji su u žandarsko-boljševičkom igrokazu u Saboru obećali istrage, a onda, valjda, i uhićenja?! Kako vlast reagira na, primjerice, zakonske prijedloge opozicije? Ismijava ih. Kako je vlast reagirala na opozicijske prijedloge izlaska iz krize? Proglašavala ih je ništkorisnim. Sve je to, bahate se čak i tipovi poput notornog Kunsta, prazno naklapanje. Dakle, vlast – zapravo - ne želi pomoć, ali želi sve koje tobože poziva na suradnju optužiti da su loši domoljubi. E, tu vlast pretjeruje. Nepodnošljivo pretjeruje. Kosoričina poruka da ne želi razgovarati s Milanovićem, već samo s onima koji iznad svega ljube Hrvatsku, nevjerojatan je bezobrazluk. Zašto? Zato što se na domoljublje poziva političarka koja je bila osam godina Sanaderova desna ruka, političarka koja je od sredine devedestih u samom vrhu HDZ-a, političarka koja je nečinjenjem dopustila pljačkanje naroda. Na domoljublje se poziva predsjednica HDZ-a, stranke koja je patriotizam pretvorila u dobro plaćen zanat. A patriotizam je suprotno od toga. Patriotizam je čovjekoljublje. „Ja sam patriot zato što sam čovjek i što volim ljude. Ja nikoga ne isključujem“ – rekao je indijski narodni vođa Mahatma Gandhi, po Albertu Einsteinu „luč za pokoljenja koja nadolaze“.

Ugasili su nam svjetlo

Hrvatski političari na vlasti nisu vođe jer ne pale, već gase luč. I guraju nas u mrkli mrak. A u tome se mraku ne vidi ni tunel, a kamoli svjetlo na njegovu kraju. Premijerkino svakodnevno višekratno zaklinjanje u borbu protiv korupcije te publiciranje samo onih dijelova svjedočenja osumnjičenika za kriminal koji optužuju Ivu Sanadera i njegove najvjernije suradnike imaju zadaću odvratiti pozornost od raskrinkavanja sustava koji je stvorio HDZ. Niti su svi tvorci tog kriminalnog sustav u zatvoru, niti su svi Sanaderovi apologeti i podupiratelji sišli s vlasti. Da bi skrenuli pozornost sa svoje nečasne, kompromitantne, a nerijetko i uloge koja podliježe kaznenome progonu, spravni su učiniti sve. Pa i druge optužiti za ono što su sami skrivili. Nije, naravno, najveći hrvatski problem korupcija, već sustav koji je korupciju učinio društveno prihvatljivim ponašanjem. Veći problem od korupcije su ljudi koji su takav sustav gradili i podržavali, a sada ga se samo verbalno odriču. Oni koji su koruptivni sustav stvarali, ne mogu ga i uništiti jer bi uništili sebe. Zato je za sve kriv Sanader. Čak ga se odrekao i vlastiti punac koji je još samo prije nekoliko mjeseci tvrdio da su stanovi u Kozarčevoj, zemljišta i ostala blaga na njegovoj imovinskoj kartici plod njegova rada i pameti.

I Šarić je lagao

Sada taj isti Ivo Šarić glumi – poput Šeksa, Kalmete, Barišića, Mravka..., a u konačnici i J. Kosor – žrtvu. Ivo Sanader me iskoristio – tvrdi punac. To znači da je prije nekoliko mjeseci bezočno lagao, obmanjivao, optuživao ljude kojima su Sanaderovi oteli stan. To su prevaranti koji žele olako do novca – žestio se punac. Ne, Šarić nije žrtva, već karika u kriminalnom lancu. Kao što su karike u kriminalnom lancu svi oni HDZ-ovci koji su Sanaderu, zbog osobne koristi, pomagali. Ili šutnjom, ili nečinjenjem, ili držanjem vreće, ili podjelom plijena. Sanader nije, naravno, sam izgradio koruptivno-kriminalni sustav, on ga je usavršio do krajnjih granica. Nije Sanader izumio poltronstvo niti se kao jedan od mnogih autokrata poltronstvom jedini služio. Sanader je poltronstvo i idolopoklonstvo pretvorio u najpoželjniju kvalifikaciju ministara, zamjenika, tajnika... Ovaj maligni sustav počeo se graditi odavno, početkom devedestih, o čemu su, uostalom, krajem prošloga tjedna svjedočili branitelji okupljeni u Vukovaru. Branko Borković, poznatiji kao Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara, bio je kristalno jasan: „Dok smo mi krvarili i ratovali, vlast je smišljala kako da pokrade državu. Od Hrvatske ste napravili veliki šoping centar, dali ste sve za jednu kunu! Sram vas bilo!“

Purdu su izdali

A zbog čega su se branitelji okupili u Vukovaru? Protestirali su zbog još jednog propusta vlasti koja je kriva što je vukovarski branitelj i zatočenik srbijanskih logora Tomislav Purda završio u bosanskom pritvoru. Iako je Srbija tjeralicu za njim raspisala prije tri godine, niti jedna državna služba Purdu o tome nije informirala, a kamoli da je slučaj istražila i, nakon istrage, eventualno, procesuirala. Shvatili su branitelji da vlast o njima brine samo – retorički, da ih upotrebljava kao oruđe u izbornim kampanjama te da ih zavađa i okreće protiv svojih političkih suparnika. Da, vlast je hrvatskog građanina koji se borio za Hrvatsku i domoljublje dokazao na djelu - izdala. Vlasti nije do Purde stalo čak ni toliko da ga upozori na tjeralicu, a kamoli da se protiv srbijanskog pokušaja izjednačavanja krivice glasno pobuni, a potom i svim pravnim instrumentima pokušaj izručenja Beogradu ospori. Za sve nas trebale bi biti žuhke, a za vlast tragične riječi vukovarskog branitelja: „Ne, ne osjećam se slobodnim. Slobodnjim sam se osjećao u vrijeme rata.“ Ali se zato jako slobodnim osjećaju oni koji su – kao što kaže Mladi Jastreb – Hrvatsku pretvorili u jeftin šoping centar, oni koji su – ne omirisavši ratišta – dobili na dar velike stanove od ministra Šuška, oni koji su glorificiranjem Sanadera zgrnuli velik novac, oni koji su puzanjem i promjenama mišljenja češćim i od promjene gaća dobili na dar dobro plaćene položaje bez rada i odgovornosti.

Sramotne rasprave o Ceci

Takvi – egzistencijalno (pre)sigurni i (pre)uhranjeni – stvorili su mogućim te društveno prihvatljivim čak i gostovanje srbijanske pevaljke Svetlane Cece Ražnatović. Samo društvo koje, usprkos obrambenom, oslobodilačkom ratu - nema javno priznate heroje, društvo čiji su stupovi kriminalci te u pljačkaškoj privatizaciji obogaćeni tajkuni, društvo koje u vlast bira nemoralne, kriminalne, neobrazovane i mržnjom zadojene tipove, samo društvo koje iz godine u godinu uništava svoju kulturu, a umjetničke veličine gura na marginu, može smatrati normalnim gostovanje osvjedočene četnikuše koju i vlastita država sumnjiči za kriminal, ubojstva i terorizam. Nakon Domovinskog rata za sve bi hrvatske građane ozbiljna medijska rasprava o tome smije li se Ceci Ražnatović, pevaljki koja je ponosna što je bila udata za ratnog zločinca Arkana, dopustiti nastup na zagrebačkom Maksimiru trebala biti velika uvreda. Ali, na žalost, nije tako. Mnogi hrvatski političari – a među njima je i predsjednik Hvidre Đakić – nisu željeli komentirati ispipavanje terena za maksimirski koncert zloglasne srbijanske pevaljke. Zašto? Zato što ne znaju razlikovati dobro od zla. Kako nemaju svoj, čekaju stav partije. Javili su se i oni koji bi, ako Ceca dobije dozvolu za nastup, organizirali prosvjede.

Dvolična Severina

Među njima je i predsjednik HSP-a Danijel Srb kojemu ni na kraj pameti nije prosvjedovati, primjerice, protiv obespravljivanja radnika. Istina, bilo je onih koji su vijest o Cecinu nastupu u Zagrebu prokomentirali s: „Neozbiljno.“ Najmanje su na tu otužnu vijest-navlakušu reagirali pjevači. Ni Severina, koja je trenutno na srbijanskom ljubavnom tržištu, nije htjela komentirati bezobraznu provokaciju Cece gladne čak i „ustaških“ kuna. Kada se treba upustiti u svađu s J. Kosor, Severina je i pjevačica i socijalno osjetljiva hrvatska građanka, a kada treba prokomentirati nastup Arkanove udovice, tada se popularna Splićanka vadi na to da ona „samo pjeva“. Zbog čega ta dvoličnost? Zbog para, točnije - srpskih dinara (što od pjevanja, što od prodaje bakra). Kada se zna da od gostovanja Arkanove udovice u Zagrebu neće biti ništa, umjesno je pitati: „Zašto su hrvatski mediji toj neukusnoj podvali posvetili toliku pozornost?“ Iz dva razloga. Prvi: dio medija vode ljudi koji ne znaju razlikovati dobro od zla, smeće od cvijeća, pošteno od nepoštenog. Drugi: izmišljenom mogućnošću Cecinog nastupa u hrvatskoj metropoli skreće se pozornost sa životnih problema. Javnost ne može biti istovremeno fokusirana i na Cecu i na nesposobnost Vlade, i na novog premijerkinog savjetnika za vojna pitanja Damira Krstičevića (čijom se akvizicijom Vlada dodvorava braniteljima) i na kardinalne propuste Vlade u slučaju Purda.

P.S. Da je Hrvatska sve više policijska, a ne slobodna, europska država svjedoče i tri najsvježija primjera. Prvi je već spomenut žandarsko-boljševički igrokaz HDZ-ovih zastupnika i ministara na aktualnom satu u Saboru, drugi sve veća cenzura u medijima i zastrašivanje novinara novim Kaznenim zakonom. Četverac (s kolmilarkom u sjeni) u sastavu: Markovinović, Hebrang, Popijač i Karamarko - u Saboru je, pred kamerama, dogovarao kako i zbog čega pokrenuti istragu protiv Radimira Čačića. Pa, zar su toliko glupi da o tome govore javno? Nisu, naravno. Bahati su. Prijetnjom Čačiću žele zaplašiti sve građane. Nitko se – dok su oni na vlasti – ne može ni ne smije osjećati sigurno. Beknete li protiv J. Kosor, imat ćete Karamarka za vratom. Zagorčat će vam život. Ugroziti egzistenciju. Javno su poručili: u stanju smo učiniti sve da zadržimo vlast. Drugi primjer je novi Kazneni zakon kojim se želi dokinuti i ovo malo medijske slobode. Zakonodavci, dakle - vlast, ponovo za klevetu uvodi kaznu zatvora usprkos tome što je Vijeće Europe 2007. pozvalo sve članice da zatvorsku kaznu za klevetu ukinu jer ona ograničava slobodu novinara. Uz to se u Kazneni zakon uvodi novo kazneno djelo povrede časti i ugleda – sramoćenje. Po novome Kaznenom zakonu novinara će se moći kazniti čak i ako iznosi istinitu činjenicu. Naime, istinita se činjenica može objaviti samo ako je njeno iznošenje u javnom interesu. Tko odlučuje o tome što jest, a što nije u javnom interesu? Suci. Da, nedorasli i raznim interesima premreženi suci. Uz rigidan Kazneni zakon, vlast želi potpunu kontrolu i nad HTV-om čiji se urednici, zečevi i kunići, plaše i vlastite sjene. Zato je za njih svaka premijerkina intervencija zakon. U 20 godina u Hrvatskoj nije bilo više cenzure i nikad se vladajuća politika nije toliko uplitala u uređivanje novina, radija i televizije. Pa, politika postavlja i skida urednike HTV-ova Dnevnika, za njoj neprivržene javno traži kazne, a poslušne novinarske Liliputance nagrađuje dobro plaćenim uredničkim foteljama.