REAGIRANJE: Popljuvan i razočaran, napustio sam RK "Nedelišće"

U klubu sam od skorog osnivanja točnije od 1973 god. Kao dječak od 13 godina sam zavolio rukomet i postao član RK „Nedelišće“ pa sve do 2010 god. vjeran i odan svome klubu. U ono vrijeme pa još i danas naš savez imao je problema sa sucima pa sam se i ja odlučio da postanem sudac. Uz suđenje nižih liga položio sam za suca državne B. Kategorije i sudio dugi niz godina našu državnu 2 ligu. Kada sam prestao suditi odlučio sam ostati u klubu i posvetiti se radu. Dugi niz godina bio sam zapisničar, potom tajnik i tu dužnost sam obavljao punih 20 godina.
• Horbec i Posavec htjeli prekinuti memorijalni turnir - Kao i danas tako je i u ono vrijeme bilo nekih trzavica u klubu pa je ondašnji predsj. Kluba (neću spominjati ime) odnio svu dokumentaciju kluba i rekao da više ne želi voditi klub. Samo zahvaljujući meni taj klub danas radi jer sam tada uzeo papire i nisam dozvolio da se klub ugasi kao što je to bilo sa ženskim klubom. Sasvim slučajno je postao predsj. Horbec jer nije bilo drugoga. Dugi niz godina igrali smo rekreativni rukomet (nije bilo dvorane) u međužupanijskoj ligi. Kada nas je 1991 god. napustio naš član kluba Zvonko Novak – Čoki, a za par godina još jedan divan čovjek koji je meni ostao duboko u srcu Stanko Branilović – Milek RK „Nedelišće“ održava svake godine memorijalni turnir. Sa ponosom mogu reći da sam punih 17 godina vodio turnir za te divne ljude. I to malo što su radili u klubu prije 3 godine Horbec – Posavec žele prekinuti turnir jer oni nemaju vremena raditi. Međutim ja ne dozvoljavam i žestoko se protivim tome, u čemu sam i uspio. Turnir se i dalje održava. Zadnjih 5 godina govorio sam da radimo sa mladima jer talenata ima. Želio sam da ove starce, bahate, nekulturne koji nemaju sportsku kulturu koje je Horbec doveo u klub maknemo. Međutim nisu imali sluha tada, nemaju ni danas. Protivio sam se ulasku u 3. ligu jer nismo imali igrače. Bilo nas je malo i dokazalo se da sam u pravu. Sramotno smo igrali i samo smo se „brukali“ gdje god bi došli. U drugoj godini igranja odlučili smo uzeti trenera. Doveli smo mladog talentiranog trenera Danijela Žohara. Čovjek je počeo dobro raditi, međutim tim igračima trener nije bio potreban. Nisu mogli izdržati trening jer su prestari i bahati. Kada je počelo prvenstvo nekima se nije svidjelo što ne dobivaju veliku minutažu, te nisu dolazili na trening pa čak i na utakmice. Došla je zadnja utakmica i odlazak u Pakrac a ja imam svega 3 igrača, ostali ne žele ići. Horbec pije po krčmama i nije ga briga dal ćemo ići igrati ili ne. Nisam mogao dozvoliti da se ne ide na utakmicu, molim svoja dva sina te dvojicu uzmem sa „ulice“ i nas 7 idemo u Pakrac samo da odigramo utakmicu i da spasim klub od novčane kazne koja nije mala. Posavec i Horbec su uz igrače i mijenjaju trenera, te ga ne žele platiti za zadnji mjesec poštenog rada. Sram vas može biti.
• Horbec i Posavec isključili djecu iz natjecanja - Moram spomenuti da nam je Sanimir Radek iz tadašnjeg RK San-Sporta ponudio pomoć oko mlađih uzrasta. Krenulo je dobro, potpisali sporazum o suradnji naša dva kluba i djecu uključili u natjecanje u Varaždin. Ali nažalost trajalo je samo nekih mjesec dana. Pojavljuje se galamdžija Posavec da klub to ne može plaćati, da djeca ne mogu igrati i treba ih isključiti iz natjecanja. Naravno nesposobni Horbec se slaže i djeca više ne igraju. Kada sam saznao da su se dogovorili da Goran Vuk bude trener (pa on je najbahatija osoba u klubu) i da Marko Petek dolazi u naš klub odlučio sam zauvijek otići. Ja sam se borio da se bahati igrači istjeraju i dovedu mladi, oni meni dovode još jednoga. Očito su Horbec i Posavec zaboravili kako su ti Peteki pljuvali prije nekih desetak godina po klubu kad je Bojan Blagović rasklimao zube „Markecu“ i sad su ih doveli u naš klub, i zbog tog cirkusa što su ta dva nesposobna napravila odlučio sam da neću više raditi. Nako kratkog razmišljanja odlučio sam nešto napraviti da bi djeci omogućio igranje rukometa. Obratio sam se na par mjesta i dobio punu podršku. Kada sam već napravio puno Horbec-Posavec saznaju da želim otvoriti novi klub i tada za mene kao čovjeka počinje vrlo teški i bolni period. Nekad kućni prijatelji zabijaju mi nož u leđa. Nisu se mogli pomiriti i prihvatiti da sam sposobniji od njih, što ću uvijek i biti pa zbog jala po Nedelišću pljuju po meni i pričaju strašne laži, okreću ljude protiv mene. Kada sam saznao od nekih ljudi što sve pričaju i govore doživio sam lakši stres i zatražio lječničku pomoć. Ne krivim ove mlade ljude koji su povjerovali tim lažima jer oni neznaju tko je Željko Horbec. A znate tko je on. Jedna bolesna osoba i treba mu pod hitno psihološka pomoć jer cijeli svoj život samo pljuje po ljudima i kopa pod njima grabu, a već je duboko sam pao u nju. Ispričavam se roditeljima djece ako sam ih na bilo koji način povrijedio da shvate da sam samo želio pomoći i omogućiti da njihova djeca igraju rukomet, te da ne vjeruju Horbecu i Posavcu jer lažu. Moj vam je savjet što dalje od Horbeca jer bit ćete oklevetani.
• Sramotna izborna skupština kluba - Dobio sam poziv na skupštinu na koju sam se i odazvao. Ulazim u dvoranu pozdravim, a na moje iznenađenje nisu me ni pogledali, a ni stavili na popis uzvanika u koji sam se trebao upisati. Sramota. Ovim mladim ljudima koji su tamo sjedili i ušli u klub samo mogu zahvaliti meni. Da nisam toliko pritiskao da se smjeni Horbec, nikad se ne bi smjenio. Sada sam na neki naćin sretan što je gosp. Kerman preuzeo klub da ja nisam započeo taj projekt za djecu do toga nikad nebi došlo. Izborna skupština je veoma loše vođena a izlaganje bivšeg predsjednika i blagajnika sramotno. Naježio sam se kada je rekao: ja sam 14 godina bio na čelu kluba. Evo što je napravio: Doveo u klub samo bahate igrače, bez sportske kulture, htio prekinuti memorijalni turnir, djecu izbacio iz natjecanja, otjerao trenera koji je dobro radio i nije ga platio za zadnji mjesec te postavio za trenera Gorana Vuka koji je najbezobrazniji u klubu, prekinuo sporazum sa tadašnjim RK San-Sport. Pa sad vi presudite kakav je predsjednik bio. Novi predsjednik gosp. Kerman na skijanju, a njih nekolicina slaže upravu i izvršni odbor bez njega, što mi se baš i ne sviđa. Nije mi jasno i nikad mi neće biti Željko Posavec je najmanje radio u klubu a sada se pogurao u upravu kluba kao neki koordinator svih ekipa. Moj ti je savjet izađi van i pusti te mlade ljude da rade. Samo ćeš ih ometati sa svojom galamom. Za taj posao u koji si se ugurao treba imati sluha, a ti to nemaš. Valjda si shvatio da imaš korist od kluba pa si ostao, pogotovo kada je turnir i kada puniš svoj auto. Sada kada je novi predsjednik kluba gosp. Kerman novac neće biti problem pa bi mu savjetovao da dovede trenera i makne Gorana Vuka jer on to ne može biti, te da pomladi ekipu i makne starce. Isto tako i za djecu treba trener jer Lora Črnčec je nesposobna za to. Ervin Numanović, Karlo Novak, Leon Antunović, Filip Kerman, Šoltić Marko, Dario Smrtić itd. Tu djecu treba uključiti u seniorsku ekipu i sa njima igrati, a starce maknuti. Ako ne maknete Gorana Vuka, te Horbeca djeca vam neće igrati. Svih ovih godina najveća potpora mi je bila moja obitelj. Supruga mi je 20 god. brinula o dresovima (na prste jedne ruke mogu nabrojiti koliko puta sam dobio prašak za pranje dresova) blagajnik je bio legenda. Zatim kćerka, a kasnije sin više od 10 godina zapisničari u klubu, sve to zbog mene jer su znali da nakon njih RK „Nedelišće“ mi je nešto najvažnije u životu. I zato me nije briga što pljuju po meni ljudi koji nisu baš ništa dali za taj klub, te mi je važno što misli moja obitelj, a oni znaju da sam dao najviše a to je srce. Odlazim iz kluba na ružan način što nisam zaslužio, te sam tek sada shvatio kakve sam prijatelje imao koji su mi zabili nož u leđa. Bog mi je svjedok da sam radio pošteno i sa srcem za taj klub dao puno, a njih će kazna stići kad tad. Želim svima zahvaliti na suradnji, a novom predsjedniku, upravi, te izvršnom odboru poželjeti puno uspjeha u radu. Neka rade pošteno i sa srcem za RK „Nedelišće“. Hvala svima.
Darko Martan,
Nedelišće