PISMO IZ ZAGREBA

Doći ću u Sabor ako me pozovu oni koji priznaju moj legitimitet – opravdava svoj nedolazak u hrvatski parlament Jadranka Kosor. I umjesto da se obrati javnosti kao premijerka te prestane od opozicije tražiti potvrdu svoga legitimiteta, J. Kosor održala je press konferenciju na Trgu žrtava fašizma, u stranačkim prostorijama, kao – prije svega – predsjednica vladajućeg HDZ-a. Usprkos tome što je veličala vlastiti premijerski genij, J. Kosor je, govoreći iz stranačke busije, posredno priznala da i sama dvoji o načinu na koji je izabrana, ili, točnije - od Sanadera postavljena na mjesto premijerke. Kontroverzna je i opozicija. Nakon što joj već mjesecima uporno osporava legitimitet, četiri dana moli J. Kosor da se obrati zastupnicima. Zbog čega je Zoranu Milanoviću toliko stalo da iz prve ruke, u Saboru, sazna stoji li J. Kosor iza tvrdnji Vladina glasnogovornika Mladena Pavića, šefa HDZ-ova saborskog kluba Andrije Hebranga te zastupnika Frana Matušića da opozicija financira demonstrante, prije svega nasilnike koji su 26. veljače napali policajce?! Frapantna je i Kosoričina i Milanovićeva nedosljednost. Nakon prve bitne, J. Kosor čini i drugu, sadržajnu, teško shvatljivu pogrešku. Umjesto da oštro, jezgrovito i ciljano odgovori na napade opozicije te – prije svega - uspostavi s javnošću odavno pokidanu vezu, J. Kosor dokazuje da ni sa stvarnošću nema nikakvoga doticaja.
Tko ima manje, daje više
Iako okolnosti nalažu skromnost, predsjednica HDZ-a istrčala se s još jednim nekontroliranim napadom sebeljublja. U još jednom u nizu zakapanja glave u pijesak J. Kosor na konferenciji za novinare 39 puta izgovorila je JA, a niti jednom MI. O najvećem problemu hrvatskih građana, a onda i, valjda, Hrvatske, nije rekla niti jednu riječ. Zna li uopće J. Kosor što je građanima Hrvatske najveći problem?! Neimaština. Nezanemariv broj hrvatskih građana je gladan. Velik dio njih jedva spaja kraj s krajem. Hrvatska se nezaustavljivo približava brojci od 350 tisuća nezaposlenih. I dalje najveći teret krize na svojim leđima nose najsiromašniji građani jer je hrvatski porezni sustav regresivan - što imate manju plaću, to vam država više otima u svoju blagajnu. Hrvatska svoj proračun puni oporezivanjem rada i potrošnje, dok demokratske, socijalne države svoje blagajne pune porezima na rentu od nekretnina, kapitalnu dobit, kamate, dividende, nasljedstvo... One s tri, pet ili deset nekretnina, one s milijune eura vrijednim dionicama te one koji od najma nekretnina ili dividende u banku spremaju hrpe novca hrvatska država ne tretira bogatima. Kosor je još jednom zatvorila oči pred stvarnošću. Ne demonstriraju ljudi u Hrvatskoj iz obijesti, zabave ili političkog ekshibicionizma, već zbog neimaštine i besperspektivnosti.
Građani traže smjenu
Ljudi protestiraju zato što im je narušeno ljudsko dostojanstvo. Građani traže da Kosoričina Vlada ode zato što je nesposobna, zato što je šest godina ili sudjelovala u pljački ili je nečinjenjem pljačku naroda poticala. Ljudi protestiraju jer ne vjeruju da oni koji su državu opljačkali ili pljačku omogućili mogu korupciji stati na kraj. Većina hrvatskih građana, njih čak 70 posto, podupire sve ono što demonstranti od Vlade traže, sve ono što demonstranti J. Kosor predbacuju, sve ono za što demonstranti Vladu J. Kosor okrivljuju. Poruke s prosvjeda su točne, jasne i duhovite. Uostalom, prosvjedi nisu isključivo antivladini ili antihadezeovski. Oni su upereni protiv političke oligarhije, protiv partitokracije, protiv onoga što J. Kosor čini: favoriziranja bogatih na račun siromašnih. Na sve se to J. Kosor nije ni na prošlotjednoj press konferenciji, a ni u besramno ulagivačkom intervjuu na Hrvatskoj televiziji (Ivan Jabuka postao je nova, teško dostignuta mjera poltronstva i ljigavog, priležničkog novinarstva) nije referirala. Govorila je o sebi i svojim nemjerljivim doprinosima virtualnoj, nepostojećoj Hrvatskoj. U njoj caruje pravda. U njoj se privreda oporavlja i staje na sve zdravije noge. U njoj nema, zapravo, razloga za prosvjede. U toj Kosoričinoj Hrvatskoj cvjeta demokracija.
Oni su sebi lijepi i dobri
A većina, na žalost, još uvijek živi u državi u kojoj se cijeni i podržava isključivo podobnost, u državi u kojoj je najunosniji posao pljačka narodne imovine, u državi u kojoj se kritičari proglašavaju neprijateljima, a talentirani, obrazovani i stručni tretiraju po zajednicu opasnim čudacima. I njih treba, naravno, izolirati, obeshrabriti, kazniti, osiromašiti. Živimo u državi posrnule privrede, posrnulog morala, posrnule kulture, posrnulih svih (pre)ostalih vrijednosti te posrnulih kriterija. I tko je za to kriv? Svi osim J. Kosor. Ona i njezini poltroni su zaslužni, a svi ostali – krivi. Kada premijerka zemlje u kojoj sve više ljudi gladuje, u kojoj se talentirana djeca ne mogu školovati, u kojoj bolesni umiru samo zato što su siromašni, u kojoj je jedini kriterij za zapošljavanje i napredovanje u državnim službama te svim tvrtkama koje posluju s državom podobnost... sebe doživljava kao heroinu, tada su građani te zemlje u velikom problemu. Naročito ako ne preuzmu stvar u svoje ruke. Zato što vlast predvođena J. Kosor i nekoliko moćnih zakulisnih igrača, poput Vladimira Šeksa, sebe doživljava irealno, bogomdano. A to je klasičan narci(si)zam, duševna osobina ljudi koji su zaljubljeni sami u sebe. Dive se sebi, svojoj pameti, sposobnosti te, sudeći po pretjeranom premijerkinom kinđurenju, vlastitoj ljepoti.
Narcizam treba prerasti u djetinjstvu
Je li narcizam normalna duševna osobina? Psihoanalitičari smatraju da jest. Normalna i prolazna, ali prolazna u dječjoj fazi. Kod starijih se narcizam tretira kao poremećaj. Po hladnoj egocentričnosti i patološkoj sebeljubljenosti do pojave Jadranke Kosor najpoznatiji je bio Ivo Sanader. Iako je trenutačna šefica Vlade svoga dojučerašnjega uzora u narcizmu nadmašila, u medijskoj manipulaciji za njim debelo zaostaje. Prečesto ponavlja otrcane fraze, neuvjerljivo brani suradnike koji su joj se priklonili iz čistoga koristoljublja, ne razaznaje važno od nevažnog te pokušava, poput Bandića, uvjeriti javnost da uspješna zato što je – šljakerica. Na prošlotjednoj tragikomičnoj konferenciji za novinare po tisućiti put je J. Kosor ponovila: „Borimo se protiv korupcije do posljednjega daha“, ili - „Borit ćemo se iz sve snage“, ili - „Radimo 24 sata na dan“, ili - „Optužuju svih 220 tisuća našim članova da su kriminalna organizacija“... Tko će povjerovati da se J. Kosor, Vlada, DORH i sudovi bore protiv korupcije do posljednjega daha kada se premijerka i dalje oslanja na tipove poput Ratka Mačeka ili, recimo, Božidara Kalmete?! Nikada nisam čuo da je itko za 220 tisuća članova HDZ-a rekao da su kriminalci. Žigoše se, s pravom, vrh HDZ-a.
Malim zataškavaju velike afere
Zato što vrh - od predsjednika stranke i Vlade, do potpredsjednika Vlade, blagajnika te velikog dijela od vrha stranke izabranih direktora javnih poduzeća, državnih tajnika, šefova agencija... jest optužen za kriminal. Na koji mediji upozoravaju godinama. Mediji na kriminal upozoravaju godinama i J. Kosor, i Šeksa, i Hebranga, i sve ostale članove i danas uglavnom Sanaderove Vlade. Kako su svi ti zakleti borci protiv korupcije reagirali na upozorenja? Šikanirali su sve nas koji smo u lopove upirali prstom. One koje nije mogao kupiti, Kosoričin pouzdanik Maček je kažnjavao. Nešto uz nalog, a nešto bez Sanaderova naloga jer nije podnosio (niti danas, vjerujem, ne podnosi) talentiranije, pismenije i poštenije od sebe. Kalmeta je i dalje šef sektora u kojemu se dogodilo najviše afera, pronevjera i nesreća. Ono što se ukralo u svim ministarstvima, Podravci, HEP-u, HŽ-u... prava je sitnica u usporedbi s cestogradnjom. Nju i njene kumove još nitko ne istražuje. Kao što nitko ne istražuje tisuće drugih, stotine milijuna eura teških afera. Dakle, ako je to što danas vidimo borba do posljednjeg daha, tada je borački dah uistinu jadan, smiješan i opasan. Zato što se s ovo malo otkrivenih i još manje procesuiranih afera pokušavaju zataškati one mnogo veće. O tome je ovih dana, po ne znam koji put, progovorio i ugledni The Washington Times.
Prazna i podmitljiva
političarka
Sukus teksta u Washington Timesu, koji je napisao J.T. Kuhner, glasi: „Bivši premijer Sanader je optužen za krađu milijuna dolara. Vodeći HDZ-ov kadar je stvorio mafijašku državu. Režimska ruka dolazi do svakog dijela hrvatskog društva. HDZ-ovci su pljačkom javne imovine učinili štetu od najmanje milijardu dolara. Škole, ceste i bolnice slabo se financiraju, visoki porezi i komplicirani zakoni priječe ekonomski rast. Nezaposlenost je 18 posto i još uvijek raste. HDZ je doveo zemlju na rub kolapsa... Jadranka Kosor tvrdi da je različita od svog prethodnika Sanadera. Tvrdi da će očistiti političku jamu i pokrenuti ekonomiju. I tvrdi da ima lijek za to – članstvo u EU. Gospođa Kosor je u krivu. Ona je prazna i podmitljiva političarka koja se očajnički bori za očuvanje svoje moći. Kosor je osobno umiješana u vodeću HDZ-ovu kliku koju se sumnjiči za korupciju i pljačku države. Kosor nije reformatorica, nego aparatčik gladan moći koji želi održati HDZ-ov parazitski režim... Zagrebačke političke elite rasprodale su svoju zemlju u ludoj želji da se pridruže EU. Stranci drže velik dio hrvatske ekonomije, poljoprivreda i ribarstvo su žrtvovani zbog pristupa Uniji...“ Slični, opako točni tekstovi o Sanaderu i HDZ-u izlazili su i u Washington Timesu i drugim američkim novinama ili portalima prijašnjih godina. Kako je HDZ na njih reagirao?
HDZ odbacuje istinu
Jednako kao što je reagirao i na najnoviji tekst u Washington Timesu. Neargumentiranom, nervoznom obranom i vrijeđanjem autora. Reakcija, koju je potpisala glasnogovornica Sunčana Glavak, otprilike glasi: „HDZ najoštrije odbacuje tvrdnje Jeffreya T. Kuhnera da je Hrvatska nestabilna i mafijaška država. Lakoća kojom Kuhner niže laži na račun Hrvatske, predsjednice Vlade HDZ-a, samo iznova potvrđuju njegovu irelevantnost na medijskom prostoru SAD-a i očitu mržnju prema Republici Hrvatskoj koju kontinuirano iskazuje svojim pisanjem.“ Pazite - HDZ odbacuje, negira... stvarnost. Pa, sve to što piše američki kolumnist, govore i demonstranti. Zar i oni mrze Hrvatsku? Hrvatsku mrze, ili je manje vole od kritičara i pametnih analitičara, svi oni koji je pljačkaju te svi oni koji su pljačku poltronskom šutnjom omogućili, svi oni koji su Sanadera branili, a on ih je podmićivao za njih nedoraslim funkcijama. Iako je osvjedočeno novinarski irelevantan, premijerka je spremno, s nedokučivim smiješkom na usnama, odgovarala na ulizivačka pitanja HTV-ovca Jabuke. Zar HDZ-ovce ne tako davni komentari „irelevantnih američkih novinara“ nisu baš ništa naučili?! Istinu je teško demantirati. Moguće ju je tek pojasniti. Ako je pojašnjavaju pametni.