Kultura i prosvjeta 17.03.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:17.

Zašto je zatvorena zavičajna zbirka Josip Hunjadi u Svetoj Mariji?

Proteklih dana, na zadovoljstvo mještana Svete Marije, Općine i udruge Svetomarska čipka, u domu kulture otvoren je novouređen prostor u kojem će svetomarske čipkarice nesmetano stvarati jednu od najljepših hrvatskih čipki.
To će dati novi povijesno-promidžbeni pravac ovom mjestu, prepoznatljivost i autohtonost u turističkoj ponudi. Međutim, tijekom uređenja prostora dogodilo se što se i unaprijed moglo pretpostaviti. Ionako prenatrpana Zavičajna zbirka Josip Hunjadi u sastavu KUD-a, u čijem je sastavnom dijelu bila i sadašnja prostorija čipkarica, time je izgubila dio prostora. S dugog hodnika koji vodi do prostorije čipkarica gotovo svi eksponati starih zanata maknuti su, kao i eksponati koji su se do tada nalazili u prostoru gu kojem sada rade čipkarice. Voditelj zavičajne zbirke Milenko Kanižaj Općini je uputio dopis u kojem piše da je zbirka zbog nedostatka prostora i prenatrpanosti do daljnjeg zatvorena! Inače, ova zbirka, jedna od najljepših u Međimurju, ima oko 1.300 upisanih eksponata i njome je u protekle dvije godine prodefiliralo više desetaka tisuća posjetitelja. Rješenje ovog, reći ćemo prostornog problema vjerojatno će se naći na jednoj od narednih sjednica Općinskog vijeća Svete Marije. To je bio povod za razgovor s voditeljem Kanižajem.
*Prije dva tjedna, u dijelu prostora zavičajne zbirke otvoren je novouređen prostor za rad čipkarica. Gotovo u isto vrijeme, dogodilo se zatvaranje zavičajne zbirke Josip Hunjadi. Zašto?
- O svemu tome moram progovoriti iz dva razloga. Zavičajna zbirka je zatvorena, na žalost, jer u ovakvom stanju ne može biti otvorena, što je prvi razlog. Drugi je zato što kruže priče da je došlo do svađe između mene kao voditelja zbirke i čipkarica, što je totalna neistina.
Općini ste poslali dopis kojim tražite hitno rješenje problema s nedostatkom prostora.
- Idemo redom, nekom kronologijom. Zavičajna zbirka nastajala je od 2005. godine, kad je naš mještanin Josip Hunjadi za Veliku Gospu i Dane Općine posudio dio starinskih predmeta za postavljenu izložbu. Tada je sve počelo u okviru KUD-a Ivan Mustač Kantor i njegovih prostora. Paralelno s tim, u jednoj od prostorija KUD-a, a kasnije zavičajne zbirke, bile su postavljene čipka, nošnja i odjeća koja se nosila nekad, a u okviru KUD-a nabavljen je stari pribor za pletenje čipke, batići i ostalo. Za očuvanje čipke Ministarstvo kulture tada je na račun KUD-a uplatilo 20.000 kuna. Članovi KUD-a, naravno i ja, bili smo tu od prvih dana. Tu prostoriju Općina je nedavno dodijelila novoosnovanoj udruzi Svetomarska čipka. Nitko nije razmišljao o tome što će se dogoditi, a ni pitao nikoga. Dakle, zavičajna zbirka ostala je bez dijela prostora, stari pribor i ona prva čipka više nisu dio zavičajne zbirke, a iz prostorije smo morali maknuti sve što se ne uklapa u novouređen prostor - znači, postavu nošnji, šivaće mašine, tkalački stan. 
Uređenje etnozbirke bilo je velik zahvat za ljubitelje starina.
- Možete misliti. Josip Hunjadi za prvu je postavu posudio točno 186 predmeta. Kasnije smo mukotrpno radili na tome da se skupi što više predmeta, obilježi, zaštiti od vlage, nekako razmjesti u prostoru. Međutim, iako smo uspijevali, prostor je bio sve manji, a eksponata kojih danas više ne možete naći sve više. Neki su posuđeni. Ako ih sada vratimo vlasnicima, nikada ih više nećemo dobiti natrag. U isto vrijeme, prepoznavala se vrijednost čipke, a Biserka Poljak ustrajno je okupljala mlade čipkarice, prvo u okviru škole. Ja sam, naravno, posjetiteljima samo teoretski mogao govoriti o čipki, što sam vrlo rado činio. Zato mi je i sama pomisao da netko može reći da sam protiv čipke degutantna. Ali ne mogu reći da nisam ogorčen zbog situacije u kojoj smo se našli. Ne možemo najednom sve te starinske predmete nagurati na jednu hrpu.
Kamo su maknuti eksponati iz hodnika?
- Sad, kad su čipkarice dobile prostor na kraju hodnika, odjednom su predmeti počeli smetati kad su prolazile i bunile su se. Znači, sve starinske alate također smo stavili u prostor sobe i kuhinje zavičajne zbirke. Kao voditelj, ne mogu dopustiti da se neki predmet uništi zato što je pola eksponata posuđeno. Svi znaju koliko je truda trebalo da se svi predmeti urede i zaštite, na čemu su radili brojni članovi KUD-a.
Općina je kupila jednu kuću, u namjeri da postane etnokuća.
- Da, prije nekoliko godina, ali ona je puna vlage. Nismo dobili novac nadležnog ministarstva za njezino uređenje. Određen broj predmeta je u njoj, ali njih još treba urediti. Na ponudu je i kupnja stare škole, ali sve je, naravno, vezano za novac. Čujem da će se i trgovina u prizemlju doma kulture seliti na novu lokaciju, znači prostora ima, ali sve je stvar uređenja. Smatram da su čipkarice mogle dobiti lijep prostor na nekoj drugoj lokaciji, a ova soba ostala bi u sastavu zbirke, zajedno s najstarijim primjercima izrađene čipke i pribora. Njima ne igra ulogu gdje će plesti čipku. Kupljen namještaj sada se jednostavno ne uklapa u etno. Budući da nitko nikog nije ništa pitao, ja samo pokušavam reći što nije u redu. Čipkarice me nisu pozvale na svečanost otvorenja. Ne, ne ljutim se uopće. I ja sam presretan što je čipka zaživjela, pa tome smo od prvog dana svi težili.
Koliko je ljudi vidjelo zavičajnu zbirku?
- U nekoliko godina, njome je prodefiliralo oko 30 turističkih grupa, desetak tisuća posjetitelja, školske djece…Budući da je bila otvorena za sve velike mjesne manifestacije, vidjeli su je ljudi iz cijele Hrvatske i više zemalja. Određene postave prezentirali smo i vani, primjerice, kad su ribiči imali svoju manifestaciju. Sjećam se koliko su članovi Lada bili oduševljeni uređenim prostorom.
Što predlažete kao rješenje problema
- Ne predlažem ništa sada, kada je već došlo do toga. Prije se nitko nije pitao što će biti sa zavičajnom zbirkom. Ali, sve što želim je da me se ne proziva da sam protiv čipke!
To znači da je zavičajna zbirka do daljnjeg zatvorena?
- To znači upravo to. Općini je upućen dopis. Kad bude riješen problem s prostorom, nadam se da ćemo ponovo svi skupa zapeti i zbirku dovesti u red. Bilo bi mi žao da sve manifestacije koje su na pragu prođu, a da vrata zavičajne zbirke ne budu otvorena.
Zinka Čižmešija

Izvor: 2916