Kolumne 31.03.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:17.

Točan zbroj …….. podataka

SITNICE (NE) ČINE POVIJEST

Kad bih danas, još samo dva dana prije kritičnoga trenutka za ovogodišnji opći popis stanovništva – to je ponoć između 31. ožujka i 1. travnja ove, 2011. godine i to, da stvar bude dokraja jasna, po općepriznatom gregorijanskomu kalendaru – ponovio i vrapcima poznatu misao koja statistiku, a popis stanovništva nedvojbeno to jest, određuje kao „točan zbroj netočnih podataka“, bojim se da bi to moglo biti shvaćeno kao omalovažavanje ili čak protivljenje tomu velikomu i složenomu, važnomu i svakako skupomu poslu. Priznajem da ne znam tko je to, kada, gdje i kojim povodom izrekao ili napisao, ali mnogi se slažu da i za nju vrijedi talijanska „Se non è vero, è ben trovato! – Ako i nije istinito, dobro je izmišljeno!“, a zanimljiv „dokaz“ za tu tvrdnju iznio mi je jedan znanac u obliku zanimljivoga ali i zagonetnoga slučaja:
Dvoje (što je normalan uvjet za brak) mladih sklopilo je brak u Katoličkoj crkvi. Prema (državnom) zakonu, njihovo vjenčanje bilo je javljeno nadležnom matičnom uredu, pa je upisom u državnu maticu i građanska vlast taj brak priznala kao da je sklopljen pred državnim službenikom. Nakon nekoga vremena, dogodilo se ono što se, nažalost, sve češće događa: brak – „dvostruki“: crkveni i građanski – raspao se i njegovi sudionici traže slobodu za ulazak u nove (sretnije?) brakove. Ali pitanje je tko će im dati tu slobodu kad je katolički brak nerazrješiv (bez valjana razloga!), a država ga je priznala kao svoj? Ipak je stvar došla na sud – razumije se: građanski – i sudac je, navodno, njihov brak razriješio ili razveo (ne i poništio, jer za to su potrebni drugi i drugačiji razlozi), a ako jest bilo tako, njegova se odluka mogla odnositi samo na „civilnu“ ili građansku „komponentu“ braka, dok se dotični na crkvene vlasti nisu ni obratili jer znaju kakve su im „šanse“. I sad je pitanje što su oni „statistički“: jesu li opet „ledični“ iako su (već bili) u braku, pa su otišli svatko na svoju stranu? Jesu li razvedeni kad njihov crkveni brak još uvijek postoji? Jesu li oženjeni-udati kad je njihov građanski brak prestao postojati? Stvar je još složenija ako jedan od njih umre: je li onaj drugi razveden-a ili udovac-ica? U kojoj će statističkoj rubrici oni biti „točan podatak“?
No, prepustimo to statističarima da se „gombaju“ s „točnim zbrojevima“ takvih podataka jer moja je namjera podsjetiti na jednu povijesnu „sitnicu“ koja, čini se, ne čini povijest. To je popis stanovništva proveden u državi pod austrijskom carskom i ugarskom kraljevskom krunom – to znači i u Trojednoj kraljevini – prije (okruglog) stoljeća i pol, 31. listopada 1857. Izvještaj o rezultatima toga popisa bio je objavljen desetak godina kasnije, a iz njega strpljivi čitatelj može saznati mnogo podataka itekako zanimljivih za usporedbu s onima koje će pokazati sadašnji popis.
MEĐIMURJE (Murinsel, Murau, mađarski Muraköz), piše u tom izvještaju za one koji to nisu znali, proteže se od hrvatsko-štajerske međe između rijeka Drave i Mure do utoka ove u Dravu kod trgovišta Legrada, spadalo je do god. 1861 pod županiju Varaždinsku, i imalo je u bivšim političkim kotarevima Čakovcu i Prelogu te u trgovištu Legradu 10 političkih općina, 91 poreznu općinu, 6 trgovišta, 97 sela, 68 „selaca“ sa 8798 kuća (7 kaštela, 3 plemićka dvorca, 7 marofa). U njima je bio 58.721 stanovnik, a od njih je 517 njemačke i 612 mađarske narodnosti, što znači da je tada tu bilo 1,92 posto nehrvata. Po vjerskoj pripadnosti, bilo je 57.818 ili 98,47 posto rimokatolika podijeljenih na 22 župe s jednako toliko župnih i 28 područnih crkava u dvama đakonatima (dekanatima) Zagrebačke nadbiskupije. Osim toga bila su 2 grko-katolika (unijata) koji pripadaju biskupiji u Križevcima, zatim 13 grčko-istočnjaka (pravoslavaca) u župi Lepavina pod eparhijom u Pakracu, 333 luterana (protestanta) s bogomoljom u Legradu, 4 reformata (evangelika) i 551 židov s bogomoljom u Čakovcu. Postojao je rimokatolički (franjevački) samostan u Čakovcu, a bilo je i 26 „učiona“ (škola, od njih 1 luteranska i 1 židovska uz njihove bogomolje) i u njima 32 učitelja (tada vjerojatno još bez ijednog „ženskog učitelja“) te 2040 muških i 1671 „ženski đak“.
U Međimurju su tada bile i (čak!!) četiri „poštarnice“ ili poštanska ureda i to u Čakovcu, „Koturibi“, Prelogu i Štrigovi. Danas je teško i zamisliti što je značilo poslati pismo, na primjer, iz Dekanovca „soldatu“ u Erdelju ili pak u Macincu čekati kakvu vijest od „štrekara“ u Njemačkoj,a da se o onima u belgijskim rudnicima ili, štoviše, u čikaškim tvornicama niti ne govori.
Iz izvještaja o popisu stanovništva saznaje se da je Međimurje tada imalo površinu od 13 četvornih milja i 3767,4 četvornih rali (što je ne mnogo manje od osamsto četvornih kilometara). Od toga i tolikoga prostora otpadalo je 5 milja (razumije se, kvadratnih, a tako i dalje) i 228,0 rali na oranice, 2 milje i 5052,2 rali na livade i „bašče“, 4333,4 rali na vinograde, 2 milje i 2698,5 rali na pašnjaka, 2 milje i 3943,4 rali na šume, 351,2 rali ritove i (samo!) 7160 rali neplodnoga zemljišta. Što se tiče vlasništva, podaci kažu da je bila (opet samo!) 1,0 ral državnoga, 565,0 rali crkvenoga, 3 milje i 4084,4 rali općinskoga te 9 milja i 9117,0 rali privatnoga dobra; najveći dio ovoga posljednjega pripadalo je čakovečkomu vlastelinstvu grofova Feštetića. I jedni i drugi podaci – prvi o namjeni i drugi o vlasništvu zemljišta – zanimljivi su jer se uvelike razlikuju od današnjega stanja za koje se obično misli da je oduvijek takvo trajalo, a očito nije.
Snimio D. Lesar

P.S. Za one koji još uvijek misle da je Međimurje oduvijek, što se tiče prostora i granica, bilo takvo kao danas – bez Razkrižja i Legrada – nije suvišno ponoviti da se ono tada uistinu protezalo „od hrvatsko-štajerske međe između rijeka Drave i Mure do utoka ove u Dravu kod trgovišta Legrada“, a tako i prije toga tko zna koliko još vremena. Njima vrijedi spomenuti da su u velikoj zabludi, a to potvrđuje, uz ostalo, i ovaj popis stanovništva star puno stoljeće i pol. U njemu, naime, lijepo piše, prije svega, da u „Međimurski kotar“ ne spadaju:
„Novoselo (Vučetinec), selo u kotaru i poštarnici Varaždin, sudčija za se“, 34 kuće, 217 stanovnika rimo-katoličke župe Nedelišće; leži sada preko Drave na strani Međimurja.
Opačnjak, 2 krčme u županiji, kotaru i poštarnici Varaždin, sudčija Trnovec, župa Bartolovec, leže sada preko Drave u Međimurju.
Šandorovec (Zelena), selo u županiji, kotaru i poštarnici Varaždin, sudčija Trnovec; 22 kuće, 168 stanovnikah rimo-katoličke župe Nedelišće; leži na lijevoj obali Drave.
Škarjak, prijevoz preko Drave na drumu Ludbreg-Prelog, utjelovljen selu Sv. Đurđ, kotar Ludbreg, županija Križevačka.
Tèrnovec, selo u županiji, kotaru i poštarnica Varaždin, bilježničtvo Šemovec, sudčija u miestu; 69 k., 701 st. u rimo-katoličkoj župi Bartolovec. – Sudčija ima područna miesta Opačnjak, Šandorovec, 93 kuće, 875 st.“

Izvor: 2918