KUGLANJE: Put prema prosječnosti?

Ispadanjem Željezničara iz kruga dvanaest najboljih klubova, međimursko kuglanje još je jednom ostalo bez prvoligaša. Nije se oko toga pravila drama jer je postojalo uvjerenje kako je to samo privremeno i kratkotrajno. Kako smo već mnogo puta naglašavali u našem kraju postoji potrebna kvaliteta za najviši rang, ali je ona difuzirana na dva čakovečka kluba, Željezničar i Čakovec. Ideja o približavanju stavova pala je na plodno tlo kod vodećih ljudi i operativaca klubova. Prema tom nacrtu Željezničar bi i dalje bio onaj ambiciozniji klub, dok je viđenje Čakovca bilo kao stabilnog drugoligaša iz sredine tablice.
No, zapelo je na samim igračima. Sastanak, na kojem se trebalo barem načelno sporazumjeti oko toga da se najbolji pojedinci okupe u dresu Željezničara pa da krenu u suvereno osvajanje 2. lige, a zatim i novi plasman među prvoligaše, doživio je pravi debakl. Postojeću bazu igrača koji već godinama nastupaju za Željezničar htjelo se (ponovo) dodatno oplemeniti prije svega čakovečkim dvojcem Zlatko Turk i Zvonimir Plevnjak. Međutim, obojica su odbacili takvu mogućnost navodeći kao razlog bilo nedostatak sportskih motiva bilo isticanje zahtjeva za financijskom injekcijom. Sličnih raspleta bilo je već unatrag minulih sezona. I dok s jedne strane treba cijeniti otvoreno očitovanje kuglača bez figa u džepu te imati i razumijevanja za pomanjkanje motiva, pomalo nerazumno u današnjim vremenima djeluju želje o nekakvoj zaradi u sportu u kojem jedva i klubovi preživljavaju.
Tako su već u samom začetku srezani najavljivani pozitivni pomaci, a ovakav ishod mogao bi imati i daljnje reperkusije na krvnu sliku sastava pojedinih klubova. Naime, potaknut razvojem događaja Rajmond Pokrivač, inače jedan od glavnih zagovornika prvotne ideje, najavio je odlazak iz Željezničara i povratak u Čakovec. Da li krenuti njegovim koracima ozbiljno se dvoumi i Mladen Vresk, dok je Igor Maček, formalno igrač Željezničara na posudbi u Čakovcu, odlučan da u budućnosti želi nastupati samo za Čakovec. Ukoliko bi se obistinile ove najave, desila bi se situacija koja je u prošlosti već vladala niz godina. Imali bi dva kluba koji bi se ravnopravno borili za sam vrh u 2. ligi, ali niti u slučaju osvajanja prvenstva bilo koje od te momčadi ne bi imali ni izbliza dovoljno kvalitete da se kroz kvalifikacije izbori novi ulazak među najbolje. Nadalje, u pesimističnijom varijanti, moguće je da uslijed pomanjkanja ekstra kvalitetne momčadi poneki istaknutiji kuglač izrazi želju za eventualnim napuštanjem međimurskog kuglanja te da se pridruži zovu kojeg kluba iz okolice.
Iako nije direktno vezano za temu stvaranja jakog međimurskog kluba, spomenimo i neka druga šuškanja oko potencijalnih prelazaka, a kojima bi najviše mogli profitirati niželigaši. Tako je Mladen Kancijan najavio mogućnost odlaska iz Čakovca u varaždinski MIV, a već duže vremena se također iz Čakovca put trećeligaša Prosvjetara sprema Stjepan Blažek, kojem pa bi se na povratku u matično jato možda mogao priključiti i u Željezničaru zaboravljen Ninoslav Mikac. Ne sumnjamo da određene želje oko osnaživanja kadra imaju i u Zanatliji te Dubravčanu, a svoju priliku da u tišini pridobe kakvo pojačanje mogli bi naći u vidu nezadovoljnih kuglača u drugim sredinama. Druga momčad Željezničara se vjerojatno neće bitnije mijenjati već će dobiti još sezonu prilike da dokaže da ima u njoj potencijala za ulagati u budućnost.
Izneseno stanje je odraz trenutne atmosfere koja vlada. S obzirom da do prelaznog roka ima još debelo više od mjesec dana, moguće je da se razmišljanja u međuvremenu promijene i/ili približe te da se dogode kakvi veliki zaokreti, a sve za dobrobit međimurskog kuglanja. (Andrija Crnčec)