Ljubav ili pohlepa

Svaki čovjek koji je roditelj dobro zna kolika je žrtva biti dobar roditelj, prije svega brižan i moralan. Kad djeca malo odrastu i krenu u prve društvene sredine put učenja i socijalizacije, svakom je roditelju stalo do toga da mu dijete ili djecu odgaja moralna osoba. Kad smo kod pitanja morala, nameće mi se misao da li je dovoljno biti moralista i vjernik na papiru ili je potrebno živjeti vjeru i dobrotu, ukoliko se pred ljudima deklariramo kao stručnjaci o vjeri...?
Roditelj sam dvojice dječaka koji su polazili jedan od vrtića privatne predškolske ustanove, čija ravnateljica tako rado ističe sa svojim moralnim i vjerskim uvjerenjima i načelima da je to pravo čudo, ukoliko znamo da je njena jedina misao vodilja u radu s djecom zarada i pohlepa. Da li čovjek koji iskorištava svoje radnike za vlastito, privatno uzdizanje, koji uskraćuje djeci polaznicima zdrav i količinski dovoljan obrok, koji ne preza pred laganjem ljudima u oči... može sebe nazivati kompetentnom i odgovarajućom osobom za provođenje vjerskog odgoja u djece predškolske dobi?
Bacite li pogled u neki od njenih vrtića, vidjet ćete da se djeca nemaju ni čime igrati - prazna ambalaža od šampona, te vlastite igračke donešene od kuće im je vrhunac opreme, a po riječima jedne odgajateljice u ljetnim mjesecima sve igračke moraju biti maknute s polica i spremljene..?
Žalosno je, kažem, da takve osobe koje očito nemaju ni malo iskrene ljubavi prema svom zvanju upravljaju vrtićima, šireći svoje krakove pohlepe. Provjereno znam da je u proteklih 5 godina ovu predškolsku ustanovu napustilo desetak izvrsnih odgajatelja koji očito nisu mogli gledati ovakvo licemjerje, te pronašli zaposlenje u drugim vrtićima.
Samo da nadodam - roditelji koji su pred korakom da svoje dijete uključe u neki od vrtića, nek dobro promisle tko će se brinuti za njihovo dijete, te tko će mu biti uzor kad roditelja nema blizu? Netko tko voli to što radi ili osoba koju pokreće pohlepa?
Osviješteni roditelj