Arhiva 11.05.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:17.

ZAVRŠEN POPIS STANOVNIŠTVA: Zašto su osnovni podaci tajna?!

Predsjednik Županijskog popisnog povjerenstva u popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj, župan Ivica Perhoč sa svojim je suradnicima prošlog tjedna na konferenciji za novinare komentirao kako je obavljen popis od 1. do 28. travnja, kao jedan od poslova koji se obavlja tek svakih deset godina, te naglasio:
SVE PROTEKLO U REDU
- Popis je u Međimurju prošao s manjim brojem problema i bez ikakvih ekscesa. Manji problemi povezani su uglavnom s nedostakom uredno istaknutih kućnih brojeva koji su rješavani u hodu, a naglasiti vrijedi još jednom - podaci koji su prikupljeni koristit će se isključivo za potrebe raznih statističkih izračuna.
Doris Srnec, pravnica zadužena za poslove Skupštine županije, a u popisu je obavljala sve operativne zadaće, rekla je da se odmah nakon završetka popisa krenulo u kontrolni popis koji završava 10. svibnja (danas). U tom popisu sedam kontrolora u sedam popisnih krugova provjerava vjerodostojnost podataka koje su prikupili popisivači.
Isplata honorara osobama angažiranim na popisu počinje 15. svibnja - za kontrolore je to 5.000 kuna u neto iznosu, za instruktore 6.000 kuna, a popisivači su plaćeni po učinku, odnosno po broju popisa koje su obavili.
GDJE SU PODACI?!
Zanimljivo je da su novinari na konferenciji dobili nebrojene jalove informacije i ocjene, ali ne i makar približno točne brojke, barem one najosnovnije o broju stanovništva i stanova, primjerice, koje su na razini resornog županijskog ureda zasigurno poznate. Naputkom Državnog zavoda za statistiku stavljene su pod veo službene tajne, pa se iz tog zavoda prve neslužbene podatke o broju stanovnika može očekivati tek krajem lipnja, a potpuni obrađeni podaci javnosti će biti dostupni tek za otprilike godinu dana.
To je jedna od suludih situacija (kao ona kad ministar uprave nije znao reći koliko službenika ima država izravno, kao da im svaki mjesec ne daje plaću, nego mora posebanim informatičkim programom otkriti taj broj) u kojima se – ignoriranjem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama – s razine državnih ureda i nadleštava bez ikakvog razloga uskraćuje javnosti pravo da nešto (pravovremeno) zna s jedne strane, a s druge strane, na vrlo uvredljiv odnos prema (višekratno potvrđenim i provjerenim) savjesnim službenicima ureda i službi regionalne i lokalne razine koji imaju te podatke i mogu ih u vjerodostojnom obliku dati javnosti. Netko procjenjuje da valjda njihovi mentalni kapaciteti tome nisu dorasli ili bi nešto mogli pogriješiti i sprčkati, pa time izazvati probleme onima gore?!
Za podatke koji su se u neslužbenom i nepotpunom obliku pojavili u medijima na konferenciji je rečeno da su procjene, a bit će zanimljvo vidjeti koliko će se razlikovati od podataka čiju objavu Državni zavod za statistiku ekskluzivno čuva za sebe za kraj lipnja, da u Međimurju trenutno živi 117.032 stanovnika u 36.354 kućanstva koja raspolažu s 42.232 stana. Pokaže li se konačan rezultat s plus-minus deset ili sto, zar je to toliko dramatična razlika da se dva mjeseca mora čekati na objavu?!
BILO JE PROBLEMA, IPAK...
Nema razloga sumnjati u ocjene župana (predsjednika popisnog povjerenstva po dužnosti) da je popis prošao bez problema i bez ikakvih ekscesa jer i s terena su od popisivača dolazile takve informacije. Većinom su dočekivani korektno, susretljivo, naletjeli su ponegdje na kojeg narogušenog četvoronožnog čuvara kuće ili na neraspoloženu osobu za popis, ali sve u svemu, sam popis protekao je u redu.
Međutim, kao po nekom pravilu, kod nas se ipak barem u nekom detalju (uskratu podataka ne možemo brojiti tek u detalje) mora pokvariti cijelokupna, inače dobra slika.
Terezija i Josip Hozmec iz Čakovca, iz Ulice K. Racina 33, desetljećima žive i rade u Njemačkoj. Za vrijeme popisa nisu baš nikako mogli doći doma, ali su na svaki način željeli biti popisani kao stanovnici Republike Hrvatske, željeli su se odazvati toj građanskoj obvezi, ne samo zbog toga što se kaznom prijeti za neodaziv popisu.
Kako je neko vrijeme u kojem su se mogli javiti na popis bilo ono koje je Državni zavod za statistiku dopustio kao produžetak popisa u petak, 29. i u subotu, 30. travnja, ali samo u popisnim centrima, deset su sati od petka popodne do duboko u noć, odnosno do pred jutro u subotu vozili iz Stuttgarta do Čakovca, odrijemali sat-dva i krenuli u popisni centar u Čakovcu. I udarili nosom o zatvorena vrata haustora s jedne i druge strane gradske uprave koja su trebala biti otvorena od 8 do 18 sati tog dana. Pokušali su sve ne bi li se popisali, kaže Terezija:
- Prvo smo nešto prije jedanaest sati došli do županijske zgrade, ali tu je sve bilo zatvoreno. Saznali smo da ni nije bilo predviđeno da bilo tko tu radi, ali nije bilo ni bilo kakve obavijesti na vratima. Raspitali smo se i došli do toga da moramo do gradske uprave, ali tamo je sve bilo također zatvoreno i s ulične i s dvorišne strane. Nismo znali što drugo – otišli smo u policiju. Tek tamo naišli smo na pravu pomoć i susretljivost. Policajac na prijemnom šalteru sve je poduzeo ne bi li našao nekoga da obavi svoj posao. Vrtio je telefone, zvao popisni centar koji je trebao raditi, ali uzalud. Čudim se kakva je to radna disciplina kod nas, zar mi tako mislimo ići u Europu? Da su barem na vrata objesili cedulju – mi smo otišli na vikend, pa dobro, nikom ništa! Ali ovako? Iz Stuttgarta smo vozili oslanjajući se na službenu objavu da se u petak i u subotu u popisnom centru možemo popisati, a onda naiđemo na zatvorena vrata?! Sad smo se ipak popisali, uzeli su nam podatke danas u centru (ponedjeljak, 2. svibnja – op.n.), ali su nam rekli da ti podaci neće ući u službenu obradu...
Možemo zaključiti: podaci koji su objavljeni, pa su ponovljeni u ovom tekstu, neslužbeni su i nepotpuni jer u njima nema Terezije i Joispa, ali to ne znači da ih javnost nema pravo znati.

Marijan Belčić

Izvor: 2924