Istina o sluičaju Ivana Kovačića

Vezano na nemile događaje prošlog tjedna o kojima je pisao List Međimurje, kada je Ivan Kovačić prijetio samoubojstvom i ugrozio sigurnost čitavog susjedstva, zbog nas samih, naših prijatelja, susjeda i rodbine koji dobro znaju slučaj, moramo reagirati jer je čitava situacija prikazana od njegove strane izrazito neistinito.
Cijenimo socijalnu osjetljivost vaše novinarke Ž. Drljić ali u ovom slučaju istina je dijametralno suprotna.
Ivan Kovačić je bolestan čovjek koji se ne zna nositi sa stvarnošću i svojom teškom situacijom, a kao nažalost i mnogi drugi, razloge traži izvan sebe a utjehu i izlaz u alkoholu. Mi nismo uzrok za njegovu situaciju, dapače pomagale smo im niz godina i više nego li mnogi pomažu vlastitu djecu.
Radi se o ljudima slabog obrazovanja i bez zanimanja, s minimalnim prihodima nedostatnim za život koje smo zapravo mi financijski uzdržavale i pomagale sedam godina. Njegova žena se zauzvrat brinula i njegovala našu majku bolesnu od Alzheimerove bolesti. I to je radila zaista sa srcem, marljivo, predano i pouzdano.
Stanovali su kao naši podstanari, bez plaćanja režija, uz dodatnu stalnu ,nemalu novčanu nagradu.S obzirom da je od mamine smrti prošla već godina dana, nema razloga da se ovakva situacija produljuje jer ih ne možemo i ne želimo dalje financirati a tome se ne vidi kraj. Već dulje vrijeme im posuđujemo novac za svakodnevne potrebe jer, bez obzira na ranije prihode na naš teret, nisu ništa uštedjeli. Imamo njihovo usmeno obećanje da će nam to vratiti ali rješenje se ne nazire a dugovi se gomilaju.
Više puta im je rečeno da će morati iseliti i sami su bili toga svijesni.Tečaj za njegovateljicu (na koji je Ivan tako ponosan) smo mi platile i to je bio naš poklon koji bi im mogao omogućiti kakav takav početak boljeg života. Nismo ih “tjerale na ulicu” nego čekale da supruga možda u međuvremenu nađe posao a Ivan rješenje o invalidskoj mirovini. I u tome smo se angažirale pišući oglase, preporuke i mailove za posao njegovateljice.
Nadamo se da će se to uskoro i ostvariti.
Prije 3 tjedna dogovoreno je na miran način da se konačno moraju iseliti...... To Ivan nije lako prihvatio, dapače bio je neugodan ali su ipak pristali da idu u Prelog u kuću u kojoj mu žive majka i braća. Materijal za najnužnije potrebne radove za skromno uređenje prostora opet smo mi financirale. I na tome se upravo radilo kad je Ivan “puknuo”.
Kao “zalog “ za dugove koji dosežu već skoro 20 000 kn dogovorili smo da kod nas privremeno ostaje njegov motorkotač (još otplaćuje kredit, nema vozačku dozvolu, nije registriran) koji mu se vraća kad vrate dugove a koje bi prije iseljenja i pismeno definirali.
Što je bio neposredan povod ovoj eskalaciji (osim evidentnog alkohola) je potpuno nerazumljivo.......
Zaista se nakon svega osjećamo poniženo i razočarano.
Prisiljene smo dakle, ovim putem, demantirati izjave Ivana Kovačića dane vašoj novinarki u Psihijatrijskoj bolnici (!), ispričati se prvenstveno našim obiteljima , svim susjedima i prijateljima na neugodnosti kao i zbog opasnosti koju je izazvao ali koja je srećom završila sretno.
Pohvale policiji na profesionalno i korektno obavljenom poslu koji je za nas bio izuzetno stresan.
Ivanu Kovačiću i njegovoj supruzi, dragoj nam Višnji, želimo u daljnjem životu više sreće i da vlastitim snagama a ne na teret drugih, ostvare dostojan život.
V. V. N. i M.B., Čakovec