PISMO IZ ZAGREBA

Prezimena su spomenici naše opstojnosti, napisao je u trotomnom „Hrvatskom prezimeniku“ Petar Šimunović (uz Franju Maletića, priređivač ovog izuzetnog izdavačkog poduhvata u izdanju Golden marketinga-Tehničke knjige). Prezimenima se imenuju, određuju osobe. Ako vam se čini da nije odveć važno, a ono je barem dobro znati što sve sudjeluje u kreaciji prezimena koja se, u Hrvata, pojavljuju u XII. stoljeću. Dotad su se nadijevala samo osobna imena. Prva zapisana u IX. stoljeću, na latinskom, su: (narodna) Višeslav (Vissaselauo) i Godečaj (Godesai), (vladara) Trpimir (pro duce Trepimero), Mutimir (Montineyr), Branimir (Branimiro)... Svi se prezimenima služe, a malo o njima i njihovoj biti razmišlja. Prezime je odgovor na prilike koje su potakle njegov nastanak i odredile mu oblik. Prezimena su različito nastajala. Među prvima su prezimena po osobnom imenu oca (Ivanović, Marin, Tomek – mali od Tome, Lozica – mladi Loza), nadimcima te manama i tjelesnim nedostacima (Škiljić – škiljav, Grbić – grbav, Runjić – runjav, Grdan, Mrđen – ružan, Kiš, Kišević – mađ. malen, Piculić – mletački pizzulo znači malen, Pleša – beskos, Ćosić – bezdlak, Kosmač – runjav, Krivec, Ćorić...).

Kovača je najviše

Prezimena su se nadijevala i prema nacionalnoj pripadnosti te mjestu nekadašnjeg življenja njihovih nositelja (Horvat, Latin, Kranjec, Janus Pannonius, Zrinski, Bužimski, Krbavski, Bosanac, Mađarić, Sremec, Turčinović, Morlaković, Srijemac, Furlan – Furlanija, Tuškan - Toskana...), prema zanimanju ili obnašanju službe (Kovačević – kovačev sin, Kovačić – mladi kovač, Kolar, Kožarić, Lončarević, Ribarić, Puškarić, Sabljar, Rešetar, Šnajder, Klobučar, Veber – njem. tkalac, Sabo – mađ. krojač...). U Hrvatskoj pretežu prezimena koja u korijenu imaju riječ kovač, a najviše je – Horvata. U SAD-u živi više od dva milijuna Smitha (kovača) koji su najčešći i u Njemačkoj (Schmidt). I u Rusiji je mnogo Kuznjecova (kuznjec je na ruskom kovač).
Velik broj prezimena ističe rodbinsku vezu (Bratanić, Brajković, Babović, Sinovčić, Stričević, Šurjak, Vnuk, Zetović, Domazet - priženjeni zet, Pastorčić...), neka od njih ističu posprdan smisao društvenog položaja njegova prvog nositelja (Carić, Knezić, Vitezica, Dizdar – čuvar kule, Vladarić, Velikanović...), a neke su osobe dobile prezimena po predmetima (Križić, Batinić, Crnogaća, Čutura, Klobuček, Motika, Peharek, Šilo, Kosor, Torbarina, Tesla, Vrčić...), biljnom svijetu (Jablanović, Čičak, Grabar, Javor, Kukolj, Mažuranić...).

Međimurje je specifično

Osobe su dobivale prezimena i po životinjama te njihovim karakteristikama (Paunović, Sokolić, Orlić, Oreb, Kosić, Lisičar, Zečić, Zečević, Vukić, Vulić, Vukšić...), dijelovima tijela i njihovim karakteristikama (Glavan, Glavina, Bradić, Bezub, Pletikosa, Bedrina, Čmarek, Suhoritec, Trbušinović, Šakić...), prema boji kose i kože (Bilić, Vereš – mađ. vörös znači crven, rumen, Žutić, Crnić, Črnko, Crnobrnja, Karadžić, Karaklajić...). Česta prezimena su složenice, mahom podrugljive: Pecikoza, Močibob, Puzigaća, Metikoš, Smičiklas, Muhoberac, Popivoda (slovenski – Vodopivec). Među najčešćim prezimenima u Hrvatskoj je prezime Novak (na 5. mjestu), a u Međimurju na prvom (2001. bilo je 4.595 Novaka u 117 od 128 međimurskih naselja). Prezime Novak je najčešće u Sloveniji, u Poljskoj (Nowak) i Češkoj. Svi oni koji su se doseljavali bili su obilježeni kao – Novaci. Međimurje je specifično i po bogatstvu prezimena nastalim po zanimanjima (vrijedno istraživanje profesorice Anđele Frančić): Bek (pekar), Blazinarić, Brodar, Bubnjar, Čižmešija, Dretar, Drvodelić, Fajfer (njem. svirač), Feletar (mađ. kočijašev pomoćnik), Fišer (njem. ribar), Mesaroš (mađ. mesar), Glaser (staklar), Hegeduš (violinist), Hlebar, Kolar, Krčmar, Krznar, Kuhar, Maltar, Pintar (bačvar), Sakač (kuhar), Šafarić (upravitelj), Šipuš (svirač), Takač (tkač), Tišljarić (stolar), Zidarić, Zlatarek, Žnidarčić (krojač), Vajda/Vargek (postolar)...

Viteza ni za lijek

Rijetka prezimena nastala su glagolskim pridjevom: Ukraden, Prodan, Kupljen, Omrčen, Dopržen, Oblizalo, Rastresen, Propadalo... koja bi bila najprikladnija mnogim današnjim političarima. Malo je onih u politici kojima bi danas nadjenuli – primjerice – prezime Vitez; onaj koji se ponaša časno, plemenito, osoba od riječi, osoba koja je zadobila vašu ljubav i povjerenje. Za šankom, u tramvaju, na cesti, na placu, u mnogim žučnim raspravama, u slengu... često ste, vjerujem, čuli konstatacijsko pitanje: „Što se praviš – ili ne pravi se grbav?!“ Što to, zapravo, znači? Što se praviš... glup... naivan... Moglo bi značiti: „Što glumiš da ne znaš!?“ Od prošloga tjedna uputnije je reći: „Što se praviš Grbić!?“ Koji Grbić?! Oliver, Oliver Grbić, ravnatelj policije. On se u još jednom skandalu, možda do sada i najvećem, skandalu koji upućuje da živimo u policijskoj državi, pravio grbav te je – zbog loše odglumljene naivnosti – postao jedinica mjere za – grbavost. O aferi, vjerujem, već sve znadete... Za one koji ne znaju, kratak podsjetnik. Na dan kada je Sabor izglasao Zakon o nezastarijevanju ratnog profiterstva te pretvorbenog i privatizacijskog kriminala na obavijesni su razgovor o 880 tisuća DEM namijenjenih za kupnju oružja pozvani Riječani Josip Kukuljan, Šime Radulić i Franjo Butorac. Na temelju čega?

Novac nije ispario

Anonimnog pisma, u kojemu je glavna meta tadašnji gradonačelnik Rijeke Slavko Linić. Što u anonimnom pismu piše? Četvorka koja je 1991. obranila Rijeku bez borbi i bez razaranja optužena je za nestanak 880 tisuća tadašnjih maraka. Novac koji je skupljen za naoružanje, tvrdi se, navodno, u pismu, ispario je. Na čije račune? U čije banke? Na koje otoke? To je, navodno, trebala utvrditi policija. Je li prije nego što je afera dospjela na novinske naslovne stranice te u udarne televizijske vijesti policija utvrdila navode iz pisma? Nije, naravno. Stječe se dojam da i nije bio cilj utvrditi osnovanost prijave, već jedino baciti sumnju na Slavka Linića kojega, očito, HDZ ne može izravno povezati s aferom Tržnice ili Daimler, o kojoj se, vidi vraga, prestalo čak i govoriti. Trebalo je, izgleda, stvoriti dojam da je Linić predvodio grupu ljudi koja je zamračila velik novac namijenjen obrani Hrvatske. Javna poruka trebala bi glasiti: „Nisu pljačkali samo HDZ-ovci, već su ih u tome slijedili i SDP-ovci“. Policija je učinila nekoliko katastrofalnih pogrešaka koje upućuju da je, ipak, riječ o podmetanju s najvišega vrha. Trojica Riječana na obavijesni su razgovor pozvana po zakonu koji još nije stupio na snagu, a po starom je navodna afera odavno u zastari. Kome se toliko žurilo?!

Policija politizira

Uostalom, novac za obranu Rijeke nije doniran, već je uzet iz gradske blagajne. Nakon što je propao pokušaj kupovine oružja, novac je vraćen. O tome postoje dokumenti. Ali policiji oni nisu bili važni. U aferu se – ne baš neočekivano – upleo i Damir Polančec, bivši potpredsjednik HDZ-ove Vlade koji je na pressici ustvrdio kako mu je 2009. Oliver Grbić (kojeg je Linić naveo kao autora anonimke) – došavši u njegov ured sa svežnjem prijava protiv HDZ-ovaca – rekao da vrh HDZ-a treba početi pisati prijave protiv opozicije. Naročito protiv „već načetih“ Linića i Radimira Čačića. O tome je Polančec izvijestio i vrh HDZ-a, odnosno, Vlade koju je u to vrijeme preuzela Sanaderova namjesnica Jadranka Kosor. Grbića i Polančeca je, navodno, spojio – Sanader. Koji je netom nakon odlaska imao jak utjecaj. Polančecu je Grbić uzvratio: „Ja nisam trebao pisati anonimno pismo jer u rukama imam sve alate i sva sredstva pomoću kojih mogu pokretati istrage!“ Pa, valjda, sunce mu žarko, za pokretanje istrage treba ozbiljna prijava, ozbiljna, utemeljena sumnja, a ne Grbićeva – očito nezaslužena – pozicija. Da, dobiva se utisak da dio policije, naročito njen vrh, jest u funkciji zaštite određenog dijela HDZ-a te da dio policije jest u funkciji diskreditiranja opozicije.

Karamarkovi apsurdi

Uostalom, to što se ovih dana dogodilo u „slučaju riječko oružje“ Polančec je nagovijestio još 2009. godine, odmah nakon što su ga HDZ-ovci izabrali za svoga Pedra. Tada Polančeca nitko nije slušao. Ako se dokaže da je riječ o podmetanju, s položaja moraju odletjeti i Grbić i njegov šef Karamarko. Ostavku treba dati i Jadranka Kosor koja nikad ne govori o biti: „Mislim da policija dobro radi svoj posao i na sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost (koju je inicirao predsjednik Ivo Josipović, op. B.Vu.) vjerojatno će biti pozvan i ravnatelj policije.“ Oglasio se i poslovično arogantan Tomislav Karamarko: „Oni koji su ugroženi našim obradama to nam sigurno neće oprostiti i ova haranga i napad na policiju te nebulozne optužbe rezultat su toga. A čini mi se i prevencija za sve ono što još trebamo obaviti.“
Na temelju čega je to Kosor zaključila da policija radi dobro? Je li dobar posao šlampavost? Je li dobar posao činjenica da se nitko iz policije nije potrudio provjeriti je li doista spominjan novac nestao?! „Baviti se politikantskim konstrukcijama, pa tražiti smjenu Grbića apsurdno je!“ – kaže Karamarko. Apsurdan je način na koji radi policija. Apsurdno je Karamarkovo ponašanje.

Oni mogu svakome smjestiti

Da, slažem se, svi bi pred zakonom trebali biti isti, sve bi trebalo – ako postoji opravdana sumnja – istražiti. Sve bi trebalo staviti u iste pravne okvire. Ali u nepravnoj, nedemokratskoj državi ne postoje pravni okviri. Prvo se odabere neprijatelj, a onda se traži njegova krivica. Po toj logici i moju malenkost već sutra HDZ može optužiti za silovanje maloljetnice ili brašno iz špajze proglasiti kokainom.
Nevažno je čak i to što neće biti niti maloljetnice, niti kokaina. Važno je da stvore dojam – prvo – da vlast može svakome smjestiti (to je klasično zastrašivanje) i – drugo – da javnost povjeruje u laž. Mrak. No, on je samo nastavak saborskog (su)mraka. Naime, iz Sabora, iznad kojega je samo Bog, izvrću se činjenice. Put u mrak započela je Đurđica Sumrak koja je SDP-ovcima poručila da im nedostaju osobine kao što su izvrsnost, čestitost, domoljublje i demokratičnost. Sve što HDZ ima. Izvrsnost je dokazao tako što je Hrvatska na ljestvici rasta BDP-a od 184 rangirane zemlje na sramotnom 175. mjestu. Čestitost je pokazao tako što u poštenje vrha HDZ-a ne vjeruju ni djeca u vrtiću. Domoljublje je dokazao tako što je dopustio da mangupi iz njihovih redova opljačkaju Hrvatsku do gaća. A demokratičnost dokazuje tako što kupuje svoje glasače i prijeti svima koji se usude primijetiti da nas HDZ vodi u provaliju iz koje nema povratka.

P.S. I u Čakovcu se policija pravi grbava. Tobože ne zna što se noću događa u gradu. A kad već glumi da ne zna, treba joj javno reći što joj se na njezinom pragu događa. Čakovečkim parkom ordinira grupa huligana koja napada i mlati pristojne prolaznike. Napalo je petnaestak huligana prošloga vikenda dvojicu mladića. Jednom su slomili prst, drugoga su mlatnuli po glavi. Kada su napadnuti prijavili slučaj, policajac ih je nevoljko saslušao. Hoće li policija intervenirati i napraviti red u svome gradu tek kad se dogodi tragedija?! Ili se, možda, roditelji trebaju samoorganizirati?! Usprkos tome što ovo nije bio prvi napad zakukuljenih huligana, adekvatne reakcije policije nema.